Confessions Tour

Ovo je glavno značenje pojma Confessions Tour. Za snimku koncerta pogledajte The Confessions Tour.

Confessions Tour je sedma koncertna turneja američke pjevačice Madonne kojom je promovirala deseti studijski album Confessions on a Dance Floor. Madonna je već u studenom 2005. najavila moguću turneju, a Jamiea Kinga je unajmila za redatelja turneje. Popis izvođenih pjesama se uglavnom sastojao od novih materijala s promovirajućeg albuma, a probe su počele tijekom 2006. Turneja ponovno nije obišla Australiju, pa je Madonna na svojoj službenoj stranici objavila ispriku.

Confessions Tour
Asociran albumConfessions on a Dance Floor
Početni datum21. svibnja 2006.
Završni datum21. rujna 2006.
Broj etapa3
Broj koncerata34 u Sjevernoj Americi
22 u Europi
4 u Japanu
60 ukupno
Madonna kronologija koncerta

Koncert je bio podijeljen u četiri dijela: Equestrian, Bedouin, Glam-Punk i Disco. Equestrian je imao konjičku temu, teme robovanja i vezanja, Bedouin je dio koncerta s porukama, Glam-Punk je dio gdje Madonna svira gitaru i Disco kao plesni dio. Turneja je primila izvrsne komentare kritike i komercijalni uspjeh. Karte su rasprodavane odmah nakon objavljivanja datuma koncerta, te su se stvaljai novi datumi. Nakon završetka, Confessions Tour je postala najunosnija turneja ženskog izvođača u povijesti, sa zarađenih 194.7 milijuna $ od 60 koncerata i 1.2 milijuna gledatelja. Turneja je primila i Pollstarovu nagradu za "najkreativniju pozornicu", te na Billboard Touring Awards nagradu za "koncert s najvećom zaradom".

Madonnina izvedba pjesme "Live to Tell" tijekom koje je bila razapeta na velikom staklenom križu s trnovom krunom, dobila je izrazito negativne reakcije religijskih zajednica. Koncert na rimskom olimpijskom stadionu je osuđen kao neprijateljski od strane Rimokatoličke Crkve i njezinih vođa. Madonna je rekla da je ta izvedba rebala skrenuti pozornost na milijune djece u Africi koja umiru od gladi i siromaštva. Snimka koncerta je prikazana na TV postajama poput NBC u Sjedinjenim DRžavama i Channel 4 u Ujedinjenom Kraljevstvu. Izdana je snimka u obliku CD+DVD pod imenom The Confessions Tour.

Pozadina

uredi
 
Madonna otvara koncert tako što izlazi iz disko kugle i pjeva "Future Lovers/I Feel Love"

U studenome 2005., u razgovoru za The Guardian, Madonna je potvrdila turneju za 2006. godinu i da će se turneja zvati Confessions Tour ili Confess Your Sins Tour.[1] Jamie King je angažiran kao režiser turneje. U razgovoru za MTV u veljači 2006., Madonna je objasnila kako je isprva htjela nastupati u malim dvoranama poput Roseland Ballroom u New Yorku i Wiltern Theatre u Los Anglesu, a zatim na velikim stadionima i arenama. Tako joj ne bi bilo dosadno za vrijeme izvođenja.[2] King je izjavio:

"Madonna voli veike stvari, voli da budu teatralne, ali ovaj puta, s obzirom na to da je Confessions on a Dance Floor intiman album, želimo da ljudi dožive intimno iskustvo kao i veliko teatralno iskustvo. Radimo to u manjim dvoranama [...] kako bi je približili ljudima - fanovima, što je više moguće.[2]

King je potvrdio da će se popis pjesama većinom sastojati od novih pjesama s promovirajućeg albuma, s nekoliko Madonninih starih hitova. Plesači iz glazbenih videa za pjesme "Hung Up" i "Sorry", su angažirani za turneju.[2] U ožujku 2006., Madonna se sa suprugom Guyem Ritchiem i troje djece preselila u Los Angeles zbog probi za turneju.[3] U ljeto 2006. je Madonnina menadžer Guy Oseary najavio kako neće biti australskog dijela turneje.[4] Na Madonninoj službenoj internetskoj stranici osvanula je izjava:

"Mojim fanovima u Australiji,
Molim vas oprostite mi. Iskreno sam se nadala i očekivala i taj dio turneje i razgovarala sam s menadžerom o koncertima u Australiji. Još imam lijepa sjećanja s prošle turneje. Nažalost, logistika nije radila ovaj puta. Razmišljali smo o preseljenju iz Japana u Australiju i tamo završiti turneju, ali djeci mi počinje škola u Engleskoj a djeca su mi, koliko možete shvatiti, glavni proiritet. Važna stvar za znati je da neću uskoro u mirovinu i da ću doći u Australiju što prije moguće. Ostat ćete u mom srcu i hvala vam za stalnu ljuav i podršku.
S ljubavlju, Madonna"

Razvijanje i operema

uredi
 
Madonna izvodi "Get Together" za vrijeme Equestrian teme.

Pozornica i ostala pomoćna sredstava su zahtijevala prijevoz od dvadeset i četiri kamiona. Pozornica se sastojala od glavnog dijela s tri dizala i okretnice (koja se diže i spušta), centralne piste s LED i stroboskopskim svjetlima spojeni s centralnom pozornicom na kojoj se nalazilo veliki LED ekran, a po potrebi se dizao i spuštao. Dvije pomoćne piste su se penjale u visinu i također su imale ekrane. Iznad publike su postavljena dva ekrana, za one koji nisu jasno mogli vidjeti pozornicu. Postojala su i tri LED ekrana koja su se pomicala za vrijeme izvedbe, uključujući i jedan polukružeći ekran koji se spuštao na pozornicu za vrijeme interludija.

Među popisom rekvizita se nalazila i 2 milijuna $ vrijedna disko kugla ukrašena s 2 milijuna $ vrijednim Swarovskim kristalima, i teška dvije tone. Kugla se na prvoj pjesmi svakog koncerta spuštala na kraj piste, zatim se otvorila, a iz kugle se pojavila Madonna. Kugla je imala hidraulične cijevi koje su je držale otvorenom, dvoje stepenica i stotine LED svijetala. Od ostalih rekvizita su bili i mehanički konj za vrijeme "Like a Virgin", metalna konstrukcija za vrijeme izvedbe "Jump" na kojima su plesači pokazivali svoje gimnastičke sposobnosti, čelični kavez za izvedbu "Isaac" i "Sorry" i neku vrstu okvira za "Hung Up". Promotivni poster za turneju je bila slika Madonne koju je uslikao fotograf Steven Klein tijekom Madonninog nastupa u jednom londonskom gay klubu, koji je bio dio promotivne tuneje za album Confessions on a Dance Floor

Koncert

uredi
 
Izvedba "I Love New York" je označila početak Glam-Punk segmenta

Koncert je podijeljen u četiri dijela: Equestrian, Bedouin, Glam-Punk i Disco. Prvi dio, Equestrian počinje slikama Madonne s bičem u ruci i konja koji trče po velikom ekranu. Zatim se počinje na pozornicu spuštati velika disco kugla. Ta kugla se otvara a iz nje izlazi Madonna i izvodi "Future Lovers/I Feel Love". Slijedi "Get Together", te "Like a Virgin" na "ringišpil" konju. U pozadini na ekranu se pojavljuju rendgenske snimke Madonninih slomljenih kostiju, ozljeda kojih je zadobila u nesreći pri jahanju. Ovaj dio koncerta zatvara pjesmom "Jump" tijekom koje njeni plasači izvode gimnastičke akrobacije. Madonna odlazi s pozornice, a tri plesača ostaju i prepričavaju osobne tragedije u interludiju nazvanom "Confessions". Drugi segment nazvan Bedouin započinje tako što se Madonna pojavljuje razapeta na velikom staklenom križu i pjeva "Live to Tell" dok se na ekranu iznad nje prikazuju brojevi oboljelih od SIDA-e u Africi. Silazi s križa za izvedbu "Forbidden Love" gdje dva muška plesača isprepliću i predstavljaju religijski simbolizam kada kapljice krvi na ekranu se spajaju u simbole nade i jedinstva. Madonna dovodi gosta s albuma na izvedbu pjesme "Isaac", dok plesačica s burkom pleše u kavezu. Na ekranu se pojavljuju dijelovi glazbenog videa za pjesmu "Sorry" koju i izvodi. Zatim je slijedila izvedba "Like It or Not", koju Madonna izvodi uz pomoć stolice kao jedinog rekvizita na pozornici. Završava i drugi segemnt, a plesači plešu za vrijeme interludija koji je napravljen kao remix pjesme "Sorry". Za vrijeme interludija se pojavljuju slike s političkim, socijalnim i ekološkim porukama.

Madonna se vraća na pozornicu i započinje segment nazvan Glam-Punk. S gitarom u ruci, izvodi rokersku verziju "I Love New York" a potom i "Ray of Light". Za vrijeme prve zvedbe su se u pozadini pojavljivale slike New Yorka, a za vrijeme "Ray of Light" su plesači bili u stilu New wavea, s crnom odjećom i bijelom kravatama. Nakon izvedbe "Let It Will Be" s puno energije, Madonna sjeda na nekoliko minuta i priča s publikom. Na to se nadovezuje "Drowned World/Substitute For Love" bez koreografije ili pratećih sika na ekranu. Gost s pjesme "Isaac", Yitzhak Sinwani, se ponovno Madonni pridružuje na pozornici i zajedno izvode akustičnu verziju pjesma "Paradise (Not for Me)" s albuma Music. Zadnji segment, Disco započinje malim minimixom Madonninih starih hitova, a zatim se pojavljuje Madonna u odijelu inspiriranim John Travoltinom ulogom u Groznici subotnje večeri, te pjeva svoj veliki hit "Music" s elementima "Disco Inferno", dok su plesači na rolama kružili po pozornici. Stuart Price je za koncert napravio remix Madonnine pjesme "Erotica", koju je Madonna izvela ali s elementima demosnimke te iste pjesme nazvane "You Thrill Me". Uslijedila je izvedba "La Isla Bonita", dok su se na ekranu izmjenjivale slike raznih lijepih otoka, mora i faune. Kao uvod u zadnju pijesmu, slijedi "Lucky Star" koja uzima elemente "Hung Up", i zatim samo prelazi na posljednju izvedbu. "Hung Up" kao zadnja pjesma koncerta izvlači sve plesače na pozornicu. Svi zajedno plešu, Madonna pjeva s publikom, te padaju konfeti i zlatni baloni. Koncert završava tako što se gase svijetla i na ekranu se ispisuje rečenica: "Have you confessed?".

Komercijalni uspjeh turneje

uredi
 
Za vrijeme izvedbe "Let It Will Be"

Karte za koncerte su se rasprodavale u par minuta nakon što su stavljene u prodaju, i novi datumi su automatski zakazivani, uključujući novih 5 koncerata u Wembley Areni, novi koncerti u New Yorku, Chicagu, Parizu i Los Angelesu. Madonna je provela na turneji 5 mjeseci, izvela 60 nastupa, a prosječna cijena karta je bila između 55$ i 350$. S osam rasprodanih koncerata u Wembley Areni, to je posato najunosniji koncert u 2006. godini.[5] U Sjedinjenim Državama je turneja zaradila 80 milijuna $ i postala najunosnija tunrja te godine. Dva datuma zakazana u Parizu su se rasprodala za 15 minuta, tako da su nova dva datuma zakazana. Dva zakazana koncerta u Londonu su se rasprodala istog trenutka, i novih 5 koncerta je najavljeno.[6] 8. travnja je 30,000 karata u Montrealu rasprodano za 40 minuta, srušivši rekord koji je držao U2. 9. srpnja je pušteno u prodaju 50,000 karata za koncerte u Osaki i Tokiju. Karte su rasprodane za 5 minuta. To je bio Madonnin prvi posjet Japanu nakon 13 godina, te su novi koncerti zakazani. 8. kolovoza je pušteno u prodaju 35,000 karata za koncert u Moskvi i prema tvrdnjama organizatora su prodane u 4 dana, što je novi rekord jer inače strani izvođači nikada nisu rasprodali koncert za manje od dva tjedna.[7]

Prema časopisu Billboard, turneja je zaradila preko 194 milijuna $ s 60 koncerata i publikom od 1.2 milijuna gledatelja, čime je postala najunosnija turneja ženskog izvođača u povijesti, srušivši rekord Cher i njezine Living Proof: The Farewell Tour (2002–2005).[8][9] Madonna je srušila ovaj svoj rekord sa sljedećom Sticky & Sweet Tour, koja je postala najunosnija turneja solo izvođača u povijesti sa zarađenih 408 milijuna $.[10] Confessions Tour je primila Pollstarovu nagradu za najkreativniju scensku produciju.,[11] kao i nagradu "Top Boxscore" (najunosniji koncert) časopisa Billboard.[12]

Snimanje i emitiranje

uredi
 
Madonna izvodi "Music" s "Disco Inferno" tijekom Disco segmenta

pogledati: The Confessions Tour

Koncert je sniman u Wembley Areni, Londonu, 15. i 16. kolovoza 2006. Nakon propalih planova s HBO, The Confessions Tour – Live from London se emitirao 22. studenog 2005 na NBC-u.[13] Televizija nije emitirala izvedbe interludija "Sorry", zatim nastupe Drowned World/Substitute For Love", "Paradise (Not For Me)" i "Lucky Star". U Sjedinjenim Državama je nastup "Live to Tell" bio cenzuriran.[14] Za to vrijeme su se prikazivale scene s ekrana, i to sve dok se Madonna ne spusti s križa.[15] Izvan Sjedinjenih Država, nastup nije bio cenzuriran. U Ujedninjenom Kraljevstvu je emitiran na Channel 4 i poslije na E4.[16] U siječnju 2007. je Warner Bros. Records izdao The Confessions Tour, CD+DVD pakiranje.[17] Album je dospio na prva mjesta u nekoliko europskih zemalja, dok je u Top 10 ušao u UK-ui Kanadi.[18] Na Billboard 200 je album dospio na najviše petnaesto mjesto.[19] Na 50. dodjeli nagrada Grammy održanoj 10. veljače 2008. u Los Anglesu, album je osvojio nagradu za najbolji duži video.[20] Madonna: Confessions je knjiga fotografija koje je snimio Guy Oseary a izdana je u listopadu 2008. tijekom Sticky & Sweet Tour. Sadrži više od 250 nikada viđenih slika s "Confessions Tour". Sva zarada od knjige ide za organizaciju "Raising Malawi".[21]

Popis pjesama

uredi
 
"Ray of Light"
  1. "Future Lovers/I Feel Love"
  2. "Get Together"
  3. "Like a Virgin"
  4. "Jump"
  5. "Confessions" (interludij) (s elementima "Live to Tell")
  6. "Live to Tell"
  7. "Forbidden Love"
  8. "Isaac"
  9. "Sorry"
  10. "Like It or Not"
  11. "Sorry" (Remix) (interludij)
  12. "I Love New York"
  13. "Ray of Light"
  14. "Let It Will Be"
  15. "Drowned World/Substitute For Love"
  16. "Paradise (Not for Me)"
  17. "The Duke Mixes hitovi" (interludij) (sadrži elemente "Borderline", "Erotica", "Dress You Up", "Holiday" i "Disco Inferno")
  18. "Music Inferno" (s elementima "Disco Inferno" i dijelovima "Where's the Party")
  19. "Erotica"
  20. "La Isla Bonita"
  21. "Lucky Star"
  22. "Hung Up"

Zanimljivosti s turneje

uredi
 
"Live to Tell" - izvedba koja je izazvala brojne kontroverzije
  • Slike na ekranu tijekom izvedbe "Future Lovers" su preuzete sa slikanja Madonne za W časopis, dok su rendgenske snimke tijekom "Like a Vrigin" prave snimke Madonne snimljenje kada je pala s konja.
  • Za pjesmu "Live to Tell" se pojavljuje razapeta na križu, s bodljikavom krunom na glavi. Kršćani, Židovi i Muslimani su se zajedno pobunili protiv Madonninog nastupa. Madonna je na to reagirala tako što je pozvala Papu Benedikta XVI. na svoj koncert u Rimu, govoreći da je taj kontroverzan čin samo pokušaj skupljanja novca za oboljele od AIDS-a u Africi. Uz to je rekla: "Isus se ne bi protivio!"
  • Pjesma koju je Madonna izvela pod imenom "Erotica" svi znaju kao prvu demoverziju tog glasovitog hita pod nazivom "You Thrill Me".
  • Yitzhak Sinwani (kojeg je Madonna ugostila u pjesmi "Isaac") pojavljuje se na koncertu tijekom izvedbi "Isaac", "Paradise (Not For Me)", "Drowned World/Substitute For Love", i "La Isla Bonita".
  • Nakon Madonninog zahtjeva za isključivanje klimatizacije tijekom koncerta u Phoenixu, započela je glasina kako je to napravila da bi se turneja pamtila. Glasine su potvrđene kada je Madonna zahtijevala isto i u Chicago.
  • Madonna je pjevala "Give Peace a Chance" tijekom Moskovskog koncerta umjesto dijela kada ona održi govor. Na pozornicu je izvela cijelu svoju postavu, uhvatili su se za ruke i pjevali pjesmu.
  • Lenny Kravitz, koji se pojavljivao kao gledatelj na mnogim koncertima, na pozornicu se uspeo u Parizu tijekom izvedbe "I Love New York".
  • Velika disco kugla koja se na početku koncerta spušta i iz nje izlazi Madonna, obložena je Swarovski kristalima, teži 2 tone a vrijedi 2 milijuna $.
  • Ovo je prva turneja na kojo Madonna ne pjeva "Holiday", ali se kao dio našla u "The Duke Mixes the Hits" interludiju.
  • Tijekom japanskog dijela turneje, Madonna je nosila kratku plavu periku, i to od izvedbe "I Love New York" pa sve do kraja koncerta. Perika je vrlo slična onoj u spotu za pjesmu Jump. Također je nosila majicu s natpisom "Japanese Do It Better" (Japanci to rade bolje) tijekom govora prije izvedbe "Paradise (Not For Me)".

Datumi koncerata

uredi
Datum Grad Država Mjesto
Sjeverna Amerika
21. svibnja 2006. Los Angeles SAD The Forum
23. svibnja 2006.
24. svibnja 2006.
27. svibnja 2006. Las Vegas MGM Grand Garden Arena
28. svibnja 2006.
30. svibnja 2006. San Jose HP Pavilion at San Jose
31. svibnja 2006.
3. lipnja 2006. Los Angeles Staples Center
5. lipnja 2006. Fresno Save Mart Center
6. lipnja 2006.
8. lipnja 2006. Phoenix Glendale Arena
10. lipnja 2006.
14. lipnja 2006. Chicago United Center
15. lipnja 2006.
18. lipnja 2006.
19. lipnja 2006.
21. lipnja 2006. Montreal Kanada Bell Centre
22. lipnja 2006.
25. lipnja 2006. Hartford SAD Hartford Civic Center
26. lipnja 2006.
28. lipnja 2006. New York Madison Square Garden
29. lipnja 2006.
2. srpnja 2006.
3. srpnja 2006.
6. srpnja 2006. Boston TD Banknorth Garden
9. srpnja 2006.
10. srpnja 2006.
12. srpnja 2006. Philadelphia Wachovia Center
13. srpnja 2006.
16. srpnja 2006. Atlantic City Boardwalk Hall
18. srpnja 2006. New York Madison Square Garden
19. srpnja 2006.
22. srpnja 2006. Miami American Airlines Arena
23. srpnja 2006.
Europa
30. srpnja 2006. Cardiff Wales Millennium Stadium
1. kolovoza 2006. London Engleska Wembley Arena
3. kolovoza 2006.
6. kolovoza 2006. Rim Italija Olympic Stadium
9. kolovoza 2006. London Engleska Wembley Arena
10. kolovoza 2006.
12. kolovoza 2006.
13. kolovoza 2006.
15. kolovoza 2006.
16. kolovoza 2006.
20. kolovoza 2006. Düsseldorf Njemačka LTU Arena
22. kolovoza 2006. Hannover AWD-Arena
24. kolovoza 2006. Horsens Danska Forum Horsens
27. kolovoza 2006. Pariz Francuska Palais omnisports de Paris-Bercy
28. kolovoza 2006.
30. kolovoza 2006.
31. kolovoza 2006.
3. rujna 2006. Amsterdam Nizozemska Amsterdam Arena
4. rujna 2006.
6. rujna 2006. Prag Češka Sazka Arena
7. rujna 2006.
12. rujna 2006. Moskva Rusija Luzhniki Stadium
Japan
16. rujna 2006. Osaka Japan Kyocera Dome Osaka
17. rujna 2006.
20. rujna 2006. Tokio Tokyo Dome
21. rujna 2006.

Izvor:[22][23]

Prihodi s koncerata

uredi
Mjesto Grad Prodano karata Prihod
The Forum Los Angeles 40,044 / 40,044 (100%) $7,686,380
MGM Grand Garden Las Vegas 27,528 / 27,528 (100%) $7,257,750
HP Pavilion at San Jose San Jose 27,024 / 27,024 (100%) $4,761,555
Staples Center Los Angeles 14,158 / 14,158 (100%) $2,804,583
Save Mart Center Fresno 20,154 / 20,154 (100%) $3,749,800
Glendale Arena Phoenix 28,820 / 28,820 (100%) $4,890,090
United Center Chicago 52,000 / 52,000 (100%) $9,271,790
Bell Centre Montreal 34,940 / 34,940 (100%) $5,670,150
Hartford Civic Center Hartford 21,558 / 21,558 (100%) $3,451,235
Madison Square Garden New York 91,841 / 91,841 (100%) $16,507,855
TD Banknorth Garden Boston 36,741 / 36,741 (100%) $6,337,115
Wachovia Center Philadelphia 29,749 / 29,749 (100%) $4,639,775
Boardwalk Hall Atlantic City 12,322 / 12,322 (100%) $3,246,100
American Airlines Arena Miami 30,410 / 30,410 (100%) $5,568,485
Millennium Stadium Cardiff 55,795 / 55,795 (100%) $7,788,845
Wembley Arena London 86,061 / 86,061 (100%) $22,090,582
Olympic Stadium Rim 63,054 / 63,054 (100%) $5,268,886
LTU Arena Dusseldorf 44,744 / 44,744 (100%) $5,926,105
AWD Arena Hannover 39,871 / 39,871 (100%) $5,218,985
Horsens Forum Horsens 85,232 / 85,232 (100%) $11,435,199
Palais omnisports de Paris-Bercy Pariz 67,758 / 67,758 (100%) $9,145,832
Amsterdam Arena Amsterdam 102,330 / 102,330 (100%) $11,783,254
Sazka Arena Prag 37,666 / 38,342 (98%) $5,861,668
Luzhniki Stadium Moskva 37,939 / 37,939 (100%) $5,548,998
Kyocera Dome Osaka Osaka 50,623 / 50,623 (100%) $7,379,553
Tokyo Dome Tokio 71,231 / 71,231 (100%) $11,463,877
UKUPNO 1,210,294 /1,210,970 (99%) $194,754,447

Izvori

uredi
  1. Garfield, Simon. 20. studenoga 2005. Looks good on the dancefloor. The Guardian. Guardian News and Media Limited. Pristupljeno 15. listopada 2009.
  2. a b c Vineyard, Jennifer; Marino, Kelly. 23. veljače 2006. Madonna To Hit Small Venues For 'Intimate' Confessions Tour. MTV. MTV Networks. Inačica izvorne stranice arhivirana 13. siječnja 2009. Pristupljeno 15. listopada 2009.
  3. Newton, Victoria. 18. veljače 2006. Madonna: I am still crazy about Guy – Bizarre. The Sun. News International: 12
  4. Press, Associated. 24. srpnja 2006. Madonna rules out Aussie leg. The Age. Fairfax Media. Pristupljeno 13. srpnja 2008.
  5. Billboard Bits: Madonna, Arthur Nights, Army Of Anyone. Billboard. Nielsen Business Media, Inc. 23. kolovoza 2006. Pristupljeno 13. srpnja 2008.
  6. Reporter, BBC. 7. travnja 2006. Madonna tour tickets go on sale. BBC. BBC Online. Pristupljeno 13. srpnja 2008.
  7. На концерте Мадонны в "Лужниках" присутствуют 35 тысяч зрителей. Лента новостей "РИА Новости (ruski). 12. rujna 2006. Pristupljeno 13. srpnja 2008.
  8. Waddell, Ray. 20. rujna 2006. Madonna's 'Confessions' Tour Sets Record. Billboard. Nielsen Business Media, Inc. Pristupljeno 13. srpnja 2008.
  9. Barnes, Ken. 20. rujna 2006. Madonna sets female tour record. USA Today. Gannett Company. Inačica izvorne stranice arhivirana 9. veljače 2007. Pristupljeno 6. lipnja 2010.
  10. Reporter, RS. 3. rujna 2009. Madonna Wraps Record-Breaking Sticky & Sweet Tour in Israel. Rolling Stone. Jann Wenner. Inačica izvorne stranice arhivirana 5. siječnja 2010. Pristupljeno 6. lipnja 2010.
  11. 18th Annual Pollstar Awards. Pollstar. Associated Press. 9. prosinca 2006. Inačica izvorne stranice arhivirana 31. siječnja 2009. Pristupljeno 6. siječnja 2009.
  12. Conception, Mariel. 9. studenoga 2006. Billboard Announces Winners of the 2006 Touring Awards (PDF). Billboard. Nielsen Business Media, Inc. Inačica izvorne stranice (PDF) arhivirana 6. listopada 2008. Pristupljeno 15. listopada 2009.
  13. Bellafonte, Ginia. 24. studenoga 2006. Listen for the Music, Look for the Muscles. The New York Times. The New York Times Company. Pristupljeno 16. listopada 2009.
  14. Madonna Concert Censored In The US. Contactmusic.com. 20. listopada 2006. Pristupljeno 16. listopada 2009.
  15. Madonna: The Confessions Tour Live. The New York Times. The New York Times Company. 23. studenoga 2006. Pristupljeno 16. listopada 2009.
  16. Reporter, BBC. 16. studenoga 2005. Madonna wows on return to roots. BBC. BBC Online. Pristupljeno 16. listopada 2009.
  17. Erlewine, Stephen Thomas. 30. siječnja 2007. allmusic ((( The Confessions Tour > Overview ))). Allmusic. Rovi Corporation. Pristupljeno 13. listopada 2009.
  18. Madonna – The Confessions Tour (album) worldwide. Ultratop 50. Hung Medien. Pristupljeno 13. listopada 2009.
  19. Cohen, Jonathan. 7. veljače 2007. Better 'Late' Than Never: Jones Debuts At No. 1. Billboard. Nielsen Business Media, Inc. Pristupljeno 1. veljače 2009.
  20. Press, Associated. 10. veljače 2008. Amy Winehouse dominates with 5 awards, Kanye West takes 4. National Academy of Recording Arts and Sciences. MSNBC. Inačica izvorne stranice arhivirana 11. ožujka 2009. Pristupljeno 6. lipnja 2010.
  21. Madonna Confessions by Guy Oseary. powerHouse Books. Inačica izvorne stranice arhivirana 30. srpnja 2008. Pristupljeno 15. listopada 2009.
  22. Tour Dates--Confessions Tour. madonna-online.ch. Inačica izvorne stranice arhivirana 25. prosinca 2008. Pristupljeno 26. srpnja 2008.
  23. Tour Dates: Madonna's Floor. Rolling Stones. 1. lipnja 2006. Inačica izvorne stranice arhivirana 21. svibnja 2008. Pristupljeno 26. srpnja 2008.