Stadio Olimpico
Stadio Olimpico je glavni rimski stadion. Stadion koristi talijanska nogometna reprezentacija, Lazio i Roma. Otvoren je 1937. godine i nakon zadnjeg renoviranja (2008.), ima kapacitet od 72.698 sjedala. Domaćin je 17. Olimpijskih igara 1960., a također i domaćin IAAF Svjetskog prvenstva u atletici 1987. i Svjetskog nogometnog prvenstva 1990. U Kupu prvaka/UEFA Ligi prvaka bio je domaćin finala 1977., 1984., 1996. i 2009. godine.
Stadio Olimpico | |
---|---|
Lokacija | Rim, Italija |
Koordinate | 41°56′02″N 12°27′17″E / 41.9339°N 12.4547°E (WD) |
Arhitekt | Annibale Vitellozzi[1] |
Otvoren | 1937. |
Vlasnik | Talijanski olimpijski odbor |
Korisnici | Italija S.S. Lazio A.S. Roma |
Kapacitet | 72.698[2] |
Teren | trava |
Dimenzije | 105 × 68 m |
Poznate utakmice
uredi- Finale Europskog nogometnog prvenstva u Italiji 1968. između Italje i Jugoslavije (2:0).
- Finale Kupa prvaka 1977. između Liverpoola i Borussije Mönchengladbach (3:1).
- Finale Europskog nogometnog prvenstva u Italiji 1980. između Njemačke i Belgije (2:1).
- Finale Kupa prvaka 1984. između Liverpoola i Rome (1:1, 4:2 nakon jedanaesteraca).
- Finale Svjetskog nogometnog prvenstva u Italiji 1990. između Zapadne Njemačke i Argentine (1:0).
- Finale UEFA Lige prvaka 1996. između Juventusa i AFC Ajaxa (1:1, 4:2 nakon jedanaesteraca).
- Finale UEFA Lige prvaka 2009. između Barcelone i Manchester Uniteda (2:0)
Prosječna posjećenost
uredi1 U sezoni 1989./90., obje momčadi su igrale na stadionu Flaminio, zbog renoviranja Olimpica.
Izvori
urediPrethodnik: | Domaćin finala Kupa prvaka 1977. |
Nasljednik: |
Hampden Park | Wembley Stadium |
Prethodnik: | Domaćin finala Kupa prvaka 1984. |
Nasljednik: |
Olimpijski stadion u Ateni | Heysel Stadium |
Prethodnik: | Domaćin finala UEFA Lige prvaka 1996. |
Nasljednik: |
Ernst Happel Stadion | Olympiastadion München |
Prethodnik: | Domaćin finala UEFA Lige prvaka 2009. |
Nasljednik: |
Stadion Luzhniki | Stadion Santiago Bernabéu |