Crkva sv. Josipa u Sarajevu
Župna crkva svetog Josipa na Marijin dvoru je neoromanička rimokatolička bogomolja u sarajevskoj općini Centar, u predjelu zvanom Marijin dvor. Nalazi se između ulica fra Anđela Zvizdovića, ulice Hercega Stjepana, ulice Augusta Brauna te ulazna proširenje kojem ograničava ulica Zmaja od Bosne.[1]
|
Crkva sv. Josipa
| |
|---|---|
 | |
| Lokacija | Sarajevo |
| Država |  Bosna i Hercegovina
|
| Koordinate | 43°51′23″N 18°24′25″E / 43.856289°N 18.406969°E (WD) |
| Godine izgradnje | 1936. – 1940. |
| Religija | katoličanstvo |
| Patron | sv. Josip |
  Crkva sv. Josipa Crkva sv. Josipa u Sarajevu na zemljovidu Sarajeva | |
Povijest
urediProjekt za crkvu, djelo nepoznatog autora, donio je iz Rima nadbiskup Ivan Šarić i dao ga na preradu Karlu Paržiku,[1] koji je arhitektonsko rješenje, po kojemu je trebala biti podignuta manja crkva na periferiji Rima,[2] prilagodio potrebama i mogućnostima.
Izgradnja po spomenutom projektu počela je 1936., radovi su okončani nakon četiri godine, a 31. ožujka 1940. crkva je blagoslovljena.
Osnovica objekta je u obliku križa, unutar polukružnog svetišta su glavni i dva pomoćna oltara, a u kracima križa dva bočna oltara. Nutarnji prostor rese brojna umjetnička djela velike vrijednosti, a crkva je specifična po podrumskoj kripti s grobnicama. Sličnu kriptu među sarajevskim crkvama ima još samo Katedrala.
Crkvu su oslikali brojni slikari i slikarske radionice iz raznih razdoblja. Ondje su svoja djela ostavili Zdenko Grgić, Zlatko Latković, Ivan Marinković, Marijan Ilić, Josip Podolski, atelje Stanišić.[1]
29. ožujka 2008. godine je Povjerenstvo za očuvanje nacionalnih spomenika (Zeynep Ahunbay, Amra Hadžimuhamedović, Dubravko Lovrenović, Tina Wik i Ljiljana Ševo) donijela odluku kojim se ova povijesna građevina proglašava nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine.[1]
Crkva sv. Josipa je u ul. fra Anđela Zvizdovića, a samostan sv. Josipa Družbe Kćeri Božje ljubavi je u ul. Ivana Cankara. Časne sestre Kćeri Božje ljubavi u Sarajevu imaju i samostan Presvetog Trojstva u ul. Zmaja od Bosne.[3]
Posmrtni ostaci nadbiskupa Šarića su 26. aprila 1997.[4] preneseni u kriptu crkve.[4]
Literatura
uredi- Valjan, Velimir. 2010. Franjevački samostan u Gučoj Gori - Zbornik radova sa znanstvenog skupa u povodu 150. obljetnice samostana u Gučoj Gori. Franjevački samostan Guča Gora, Kulturno povijesni institut provincije Bosne Srebrene - Sarajevo. Guča Gora, Sarajevo. ISBN 978-9958-9026-2-8
Izvori
uredi- ↑ a b c d (bošnjački )Povjerenstvo za očuvanje nacionalnih spomenika Arhivirana inačica izvorne stranice od 3. ožujka 2016. (Wayback Machine) Odluka o proglašenju povijesne građevine - crkve sv. Josipa na Marijin dvoru u Sarajevu
- ↑ Snježana Mutapčić: Sarajevske crkve kroz povijest umjetnosti, Hrvatska misao, Sarajevo, 2000.
- ↑ Družba Kćeri Božje ljubavi Naše zajednice (pristupljeno 6. lipnja 2017.)
- ↑ a b Valjan 2010, str. 270.
Vanjske poveznice
uredi- Unutarnji prostor crkve Arhivirana inačica izvorne stranice od 29. lipnja 2008. (Wayback Machine)