Crkva sv. Nikole u Splitu

Crkva sv. Nikole (Mikule) na Stagnji, rimokatolička sakralna građevina u splitskom Velom Varošu, zaštićeno je kulturno dobro.[1]

Crkva sv. Nikole na Stagnji
Crkva Sv. Mikule.jpg
Lokacija Split, Hrvatska
Godine izgradnje 1068.
Religija rimokatoličanstvo
Patron sv. Nikola
Arhitektonski stil predromanika
Materijal kamen

Crkvica se spominje se već 1119. godine, pa možemo zaključiti da je podignuta najkasnije u 11. stoljeću[2] i jedna je od najbolje očuvanih srednjovjekovnih građevina u Splitu. Nekoć je bila poznata kao crkva sv. Nikole de Pedemontis, odnosno "u podnožju brda" Marjana, zbog čega kao i ostale varoške, pripada skupini marjanskih crkvica.[3]

"Ubraja se među starohrvatske crkve romaničkog stila. Ima oblik grčkoga križa, a na krovu četvrtastu kupolu, koja sa svake strane ima po tri slijepe arkade. Apsida ima četvrtasti oblik. Crkva je pokrivena pločama. Na nadvratniku je latinski natpis koji navodi donatora: čestitog građanina Ivana i njegovu ženu Tihu, a na unutrašnjem natpisu spominje se i Ivanova sestra Stana".[2] Njenu gradnju započela je 1068. godine[1] Nemira Mesagalina, a gradnju su nastavili njen brat Ivan i žena mu Tiha, potkraj 11. ili početkom 12. stoljeća, kada je izgrađen niski zvonik umjesto prvotne kupole.

"Crkva je kasnije produžena, a dogradnjom sakristije ostala je bez apside, pa je i kupola bila uklonjena da bi se mjesto nje postavio masivni zvonik na preslicu. Godine 1951. crkva je obnovljena i vraćen joj je prvotni oblik. Zvonik na preslicu je skinut i postavljen je s južne strane crkve. Crkva je 1962. godine uvrštena u Registar spomenika kulture. Duga je s apsidom 10,50 i široka 5 metara. Crkva se nekada zvala Sv. Nikola de Pedemontis (Sv. Nikola od Podnožja brda) i Sv. Nikola de Collegaci."[2]

Crkva sv. Nikole je predromanička jednobrodna građevina s pravokutnom apsidom i upisanim transeptom nad kojim se dizala kupola, a kasnije zvonik. U crkvi se nalaze četiri monolitna antička stupa iz Dioklecijanove palače ukrašena predromaničkim kapitelima, koja nose konstrukciju uzdužnog i porečnog bačvastog svoda. Crkva je potkraj 17. stoljeća bila produžena na zapadnoj i istočnoj strani, a na mjestu porušene apside izgrađena je sakristija. Restauratorskim zahvatima obavljenima 1949. godine, crkvi je vraćen izvorni izgled.[3]

Pod oznakom Z-4631 zavedena je kao nepokretno kulturno dobro - pojedinačno, pravna statusa zaštićena kulturnog dobra, klasificiranog kao sakralna graditeljska baština .[1]

IzvoriUredi

  1. 1,0 1,1 1,2 Kulturna baština - Registar kulturnog dobra - min-kulture.hr
  2. 2,0 2,1 2,2 Mile Vidović. Splitsko-makarska nadbiskupija: župe i ustanove. Splitsko-makarska nadbiskupija i Crkva u Svijetu. Split. ISBN 953-6151-82-0. Inačica izvorne stranice arhivirana 24. rujna 2020. Pristupljeno 1. svibnja 2020.. str. 251. CS1 održavanje: nepreporučeni parametar - origyear (pomoć)
  3. 3,0 3,1 Vilogorac, Inga, Splitske crkve, Spomenička baština, str. 63.

LiteraturaUredi

  • Vilogorac, Inga, Splitske crkve, Spomenička baština, Ex libris, Split-Zagreb, 2005. ISBN 953-6310-45-7
  • Vidović, Mile, Splitsko-makarska nadbiskupija: župe i ustanove, Crkva u Svijetu, Split, 2004. - ISBN 953-6151-82-0

Vanjske povezniceUredi

   
Ovaj tekst ili jedan njegov dio preuzet je s mrežnih stranica Ministarstva kulture Republike Hrvatske (http://www.min-kulture.hr/). Vidi dopusnicu za Wikipediju na hrvatskome jeziku: Ministarstvo kulture Republike Hrvatske.
Dopusnica za korištenje materijala s ove stranice arhivirana je u VRTS-u pod brojem 2021043010005276.
Sav sadržaj pod ovom dopusnicom popisan je ovdje.