Crkva sv. Nikole u Splitu

Crkva sv. Nikole (Mikule) na Stagnji je rimokatolička sakralna građevina u splitskom Velom Varošu.

Crkva sv. Nikole na Stagnji
Crkva sv. Mikule Crkva sv. Mikule
Interijer
Prijašnja imena	sv. Nikola de Pedemontis
Lokacija	Split, Hrvatska
Država	Hrvatska
Koordinate	43°30′33.3″N 16°26′3.7″E
Dao sagraditi	Splićanka Nemira Mesagaline
Godine izgradnje	1068.
Renoviran	1951. - vraćen izvorni izgled
Religija	rimokatoličanstvo
Patron	sv. Nikola
Arhitektonski stil	predromanika
Materijal	kamen
Dimenzije	10,5 m x 5 m
Sv. Nikola Crkva sv. Nikole u Splitu na zemljovidu Splita
Registar kulturnih dobara RH
Pravni status	Zaštićeno kulturno dobro
Vrsta	Nepokretna pojedinačna
Klasifikacija	Sakralne građevine
Reg. broj	Z-4631

Crkva sv. Nikole u Splitu

Ovaj je članak potrebno napisati enciklopedijskim stilom. (Rasprava)Enciklopedijski članci pišu se sažeto, nekićenim i neutralnim jezikom.

Opis

Ubraja se među starohrvatske crkve romaničkog stila. Ima oblik grčkoga križa, a na krovu četvrtastu kupolu, koja sa svake strane ima po tri slijepe arkade. Apsida ima četvrtasti oblik. Crkva je pokrivena pločama.

Na nadvratniku je latinski natpis koji navodi donatora: čestitog građanina Ivana i njegovu ženu Tihu, a na unutrašnjem natpisu spominje se i Ivanova sestra Stana".

Natpis na nadvratniku

Crkva sv. Nikole je predromanička jednobrodna građevina s pravokutnom apsidom i upisanim transeptom nad kojim se dizala kupola, a kasnije zvonik. U crkvi se nalaze četiri monolitna antička stupa iz Dioklecijanove palače ukrašena predromaničkim kapitelima, koja nose konstrukciju uzdužnog i poprečnog bačvastog svoda.

Povijest

Njenu gradnju započela je 1068. godine Nemira Mesagalina, a gradnju su nastavili njen brat Ivan i žena mu Tiha, potkraj 11. ili početkom 12. stoljeća, kada je izgrađen niski zvonik umjesto prvotne kupole.

Crkva je kasnije produžena, a dogradnjom sakristije ostala je bez apside, pa je i kupola bila uklonjena da bi se mjesto nje postavio masivni zvonik na preslicu.

Crkvica se spominje već 1119. godine, pa možemo zaključiti da je podignuta najkasnije u 11. stoljeću i jedna je od najbolje očuvanih srednjovjekovnih građevina u Splitu. Nekoć je bila poznata kao crkva sv. Nikole de Pedemontis, odnosno "u podnožju brda" Marjana, zbog čega kao i ostale varoške, pripada skupini marjanskih crkvica.

Godine 1951. crkva je obnovljena i vraćen joj je prvotni oblik. Zvonik na preslicu je skinut i postavljen je s južne strane crkve. Crkva je 1962. godine uvrštena u Registar spomenika kulture. Duga je s apsidom 10,50 i široka 5 metara. Crkva se nekada zvala Sv. Nikola de Pedemontis (Sv. Nikola od Podnožja brda) i Sv. Nikola de Collegaci."

Crkva je potkraj 17. stoljeća bila produžena na zapadnoj i istočnoj strani, a na mjestu porušene apside izgrađena je sakristija. Restauratorskim zahvatima obavljenima 1949. godine, crkvi je vraćen izvorni izgled.

Zašttia

Pod oznakom Z-4631 zavedena je kao nepokretno kulturno dobro - pojedinačno, pravna statusa zaštićena kulturnog dobra, klasificiranog kao sakralna graditeljska baština.

Izvori

 

Ovaj tekst ili jedan njegov dio preuzet je s mrežnih stranica Ministarstva kulture Republike Hrvatske (https://min-kulture.gov.hr/). Vidi dopusnicu za Wikipediju na hrvatskome jeziku: Ministarstvo kulture Republike Hrvatske.
Dopusnica za korištenje materijala s ove stranice arhivirana je u VRTS-u pod brojem 2021043010005276.
Sav sadržaj pod ovom dopusnicom popisan je ovdje.

Literatura

• Vilogorac, Inga, Splitske crkve, Spomenička baština, Ex libris, Split-Zagreb, 2005. ISBN 953-6310-45-7
• Vidović, Mile, Splitsko-makarska nadbiskupija: župe i ustanove, Crkva u Svijetu, Split, 2004. - ISBN 953-6151-82-0

Vanjske poveznice

Zajednički poslužitelj ima još gradiva o temi Crkva sv. Nikole u Splitu

• Marjanske crkvice - visitsplit.com