Crvena tetivika
Crvena tetivika (oštra tetivika, bodljikavi slak, lat. Smilax aspera) je vrsta višegodišnje penjuće kritosjemenjače iz porodice Smilacaceae.
Crvena tetivika | |
---|---|
Sistematika | |
Carstvo: | Plantae |
Razred: | Liliopsida |
Red: | Liliales |
Porodica: | Smilacaceae |
Rod: | Smilax |
Vrsta: | S. aspera |
Dvojno ime | |
Smilax aspera L. | |
Baze podataka | |
Opis uredi
Tetivika je višegodišnja, zimzelena biljka. Penjuća stabljika je izrazito savitljiva i nježna, te na sebi ima vrlo oštre bodlje. Najčešće naraste od 1 do 4 metra duljine.[1] Listovi su pak dugi 8-10 centimetara,[1] naizmjenično poredani, te poprilično tvrdi i kožasti. Srcolikog su oblika, a rubovi su im nazubljeni i trnoviti, a trnovito je i srednje rebro u njegovoj unutrašnjosti.
Vrlo mirisni cvjetovi su dosta maleni, boja im je najčešće žućkasta ili zelenkasta, te su okupljeni u grozdolike cvatove. Razdoblje cvjetanja traje od rujna do studenoga. Plodovi su loptaste bobice, također okupljene u grozdove. U početku su crvene boje, ali s vremenom postaju crni. Promjera su -10 milimetara,[1] te sadrže tri sićušne, okrugle sjemenke. Dok su čovjeku neukusne, nejestive, ove bobice su izvor ishrane mnogim vrstama ptica.
Jestivost uredi
Izdanci ove biljke često se kuhaju i priređuju kao šparoge, kojima su po dosta gorkom okusu slični.
Sastav uredi
Na 100 grama sadrži:
- oko 64,1 g vode,
- oko 9,92 g,ugljikohidrata,
- oko 18,8 g vlakana te
- 3.5 g bjelančevina i
- oko 0,95 g masti.
Makroelementi:
- kalija oko 180 mg,
- kalcija oko 353 mg,
- magnezija 61,2 mg,
- željeza 1,66 mg te
- mangana 551 mg i
- cinka oko 2130 mg.
Od vitamina sadrže alfa tokoferola oko 29.1 mg, te beta tokoferola oko 4,5 mg.[2]
Rasprostranjenost i stanište uredi
Ova biljka penjačica rasprostranjena je na području Meksika, srednje Afrike (Demokratska Republika Kongo, Kenija, Etiopija), mediteranske Europe (Albanija, Bosna i Hercegovina, Crna Gora, Hrvatska, Slovenija, Grčka, Italija, Francuska, Portugal i Španjolska), umjerene (Cipar, Izrael, Jordan, Libanon, Sirija i Turska), i tropske Azije (Indija, Butan, Nepal).[3] Nastanjuje šumovita područja na visini 0-1200 metara iznad mora.[1]
Dodatna literatura uredi
Grlić,Lj. Samoniklo jestivo bilje,Zagreb 1980.
Izvori uredi
- ↑ a b c d Pignatti S. - Flora d'Italia – Edagricole – 1982. Vol. III, pag. 401
- ↑ J.Tardio et al.(Eds.) Mediterranean Wild Edible Plants,New York 2016., str. 425-426
- ↑ Smilax aspera L. Germplasm Resources Information Network. United States Department of Agriculture. 22. travnja 1996. Inačica izvorne stranice arhivirana 24. rujna 2015. Pristupljeno 12. travnja 2009.
Vanjske poveznice uredi
Zajednički poslužitelj ima još gradiva o temi Smilax aspera | |
Wikivrste imaju podatke o taksonu Smilax aspera |