Otvori glavni izbornik

Dževad Mlaćo (1954.), bosanskohercegovački muslimansko-bošnjački političar. Po struci profesor matematike. U ratu predsjednik ratnog predsjedništva i predsjednik SDA Bugojno. Smatra ga se najodgovornijim za sve zločine počinjene nad Hrvatima u bugojanskoj općini.[1]

ŽivotopisUredi

Rođen 1954. godine. Sin Hamdije. Ratnih je godina postao bugojanski općinski načelnik.[2] Nakon bošnjačke agresije na domaće Hrvate i okupacijom Bugojna od strane tzv. Armije BiH, postao gospodar života i smrti u Bugojnu.[3] Moćan kao šerif suvereno je vladao sve do 1999. godine.[2] Sudionik sjednica bugojanskog općinskog Ratnog predsjedništva, koje je označeno kao središte udruženog zločinačkog pothvata nad Hrvatima. Na čelu tog Ratnog predsjedništva općine Bugojno, koje je donijelo odluku o formiranju zarobljeničkog logora Stadion u Bugojnu, bio je Dževad Mlaćo. [4] Od napada na Hrvate 1993. njegova je vlast sprovela etničko čišćenje Hrvata u Bugojnu. U etničkom čišćenju prognano je 14 000 Hrvata, ubijeno je 200, od kojih su 85 civili. Oko 2000 Hrvata bilo je u logorima, od kojih 550 u zloglasnom logoru "Stadion", a 294 logoraša punih osam mjeseci bili su psihički i fizički zlostavljani. Tijela 36 Hrvata još nisu pronađena, među njima i tijela 16 civila.[5] Primjer nedvojbene zapovjedne odgovornosti je sudski verificiran njegov dnevnik u kojem je zapisano "Zvanično ne smijemo imati civilnih zarobljenika. Tajno, ekstremni dio zarobljenika se likvidira." Nakon toga zapovijed je izdao Selmo Cikotić da se dvadeset bugojanskih Hrvata, pripadnika gradske elite izvede iz zatočeničkog logora. Otad su ti Hrvati nestali i do danas nisu nađeni.[6] Bugojanski su Hrvati 25. studenoga 1994. kod vojnih i civilnih institucija vlasti, podnijeli krivičnu prijavu protiv 440 osoba osumnjičenih za ratne zločine počinjene tijekom 1993. u Bugojnu. Na vrhu popisa je Dževad Mlaćo.[7][8][9][10][11][12][13]

Na sastanku s Michaelom Steinerom, zamjenikom predstavnika visokog povjerenika za civilna pitanja u Sarajevu, 28. lipnja 1996. godine, Amor Mašović, predsjednik muslimansko-bošnjačke komisije za razmjenu nestalih, izjavio je da u bugojanskim zatvorima nema živih Hrvata. On je tu izjavu dao pred svjedocima, među kojima je bila i Dragica Galić, izbjeglica iz Bugojna, čiji je muž među onih "20 nestalih Bugojanaca". Mašović je tada izjavio da je za sudbinu nestalih Hrvata izravno kriv Dževad Mlaćo.[1] Godinama je tvrdio za nestale logoraše Hrvate da su pušteni ili pobjegli, ali je sam sebe demantirao na Sudu BiH kada je potvrdio autentičnost rečenice iz svojega dnevnika: "Službeno - ne smijemo imati civilnih zarobljenika. Tajno - ekstremni dio zarobljenih vojnika likvidirati." Ilustrativni su to primjeri da su bošnjački predstavnici civilnih i vojnih vlasti mogli zbog međunarodne protekcije lagati koliko god žele i gdje god hoće u domovini i pred svijetom .[14]

Njegovo šerifovanje trajalo je do 1999. godine. Prvo ga je visoki međunarodni predstavnik suspendirao, a potom poslao i u političku mirovinu. Smatra se da Mlaćo iz sjene i dalje vlada Bugojnom. Neki su ga vidili kao haaškog optuženika, ali međunarodna politička konstelacija učinila je da je ostao netaknutim.[2]

O njegovoj mračnoj ulozi u udruženom zločinačkom pothvatu protiv bugojanskih Hrvata poslije se još dosta doznalo i tijekom postupka protiv Enesa Handžića (predmet Handžić i ostali: Handžić, Senad Dautović, Nisvet Gasal i Musajb Kukavica), vođenim pred Sudom BiH od veljače 2008. godine. Na zahtjev Sudskog vijeća dao je iskaz o ratnim zbivanjima u Bugojnu, ali to isto Sudsko vijeće dodijelio je i njemu i Selmi Cikotiću odvjetnike tijekom davanja iskaza da se ne bi inkriminirali. Nažalost, pred BiH pravosuđem mu je zbog političkih interesa kompromitirane SDA bio stalno imunitet i zaštita državnog vrha, te se njime nikad nije bavilo, kao ni Selmom Cikotićem, Ganićem, Jelečem. Postupci vođeni pred Sudom BiH za zločine nad bugojanskim Hrvatima bili su farsa. Vojni vještak Suda BiH bio je general tzv. Armije BiH Fikret Muslimović, također tada aktualni savjetnik Bakira Izetbegovića. Nakon nekog vremena predmet Handžić i ostali podijelio se tijekom postupka na dva predmeta: Handžić i Gasal i ostali. [4] Travnja 2007. djelatnici Službe za istragu i zaštitu SIPA-e u cjelodnevnoj akciji s nekoliko blindiranih vozila, praćeni lokalnim policijskim snagama su sproveli akciju uhićenja i pretresa imovine trojice ratnih bugojanskih osumnjičenika. U zoru su u munjevitoj akciji u Donjem Vakufu i Travniku uhitili Enesa Handžića, bivšeg zapovjednika bugojanske policije, i Senada Dautovića nekadašnjeg zapovjednika za sigurnost 307. brigade Armije BiH. Poslijepodne su provjerili u Bugojnu policijsku upravu, objekte u Mlaćinom vlasništvu, obiteljsku kuću u naselju Jaklić, stan u Vrbanima te uz njegove poslovne prostore pretresli su i poduzeće za proizvodnju i obradu drveta Janj u Donjem Vakufu, gdje je Mlaćo obnašao dužnost direktora.[15]

U veljači 2008. počelo je suđenje članovima muslimanskog Ratnog predsjedništva Bugojna, Nisvetu Gasalu, Musajbu Kukavici i Senadu Dautoviću, kojemu je na čelu bio Dževad Mlaćo.[16]

Od početka nove školske godine 2010./11. Mlaćo predaje matematiku učenicima prvih razreda Gimnazije u Bugojnu, a jednom od prvih razreda Mlaćo postao je i razrednik. Posao je dobio unatoč optužbama za ratne zločine nad Hrvatima, uz potvrde da se protiv njega ne vodi nikakav sudski postupak, kao i da nikada nije kažnjavan.[17] Događalo se da je hrvatskoj djeci čiji su očevi prošli strahovite torture logora Gimnazija u istoj zgradi matematiku predaje Dževad Mlaćo, kreator zločina i progona Hrvata iz Bugojna, a čiji je sastavni dio bio i otvaranje logora za Hrvate.[18] Te su situacije spriječene bugojanski Hrvati pohađaju srednju školu kao izdvojeno odjeljenje Gimnazije Uskoplje, te je takvom “segregacijom”, spriječeno da hrvatskoj djeci predaje osoba koja je njihove očeve poslala u smrt. Iz licemjernih "građanskih" inicijativa za svoje beskrupulozne dnevnopolitičke igre dizali su glas protiv “segregacije djece”. Politički licemjeri zakrabuljeni iza humanističkih načela i nepostojeće brige za djecu, a paradoksalno, dolazili su iz praktično jednonacionalnih sredina od ljudi bez ikakvog iskustva suživota u višenacionalnim sredinama u kojima su onakve škole jedino moguće.[19]

U velikom nezaposlenošću pogođenoj BiH, Mlaćo je kao provjereni kadar SDA dobio dobro plaćeni posao krajem siječnja 2015. i u Razvojnoj banci FBiH.[20] U Razvojnoj banci Federacije BiH pozicioniran je kao jedan od najbližih suradnika Salke Selmana, donadavno prvog čovjeka SDA u Srednjobosanskoj županiji.[18] Smjenom NO rujna 2015. otišao je i Mlaćo, kada je Vlada FBiH u svojstvu Skupštine banke razriješila dužnosti cijeli Nadzorni odbor, a razrješenje je uslijedilo zbog smanjenog profita, negativnog izvješća Agencije za bankarstvo te brojnih primjedbi, potvrđeno izjavom federalnog premijera Fadila Novalića. Odlaskom Selmana s pozicije u banci, neminovan je bio odlazak i Mlaći.[3]

U Hrvatskoj i među Hrvatima vlada ogorčenje te osjećaj nepravde posebno jer brojni zločini tijekom agresije na Hrvatsku i za zločine nad Hrvatima u BiH nisu kažnjeni, što je istaknula i hrvatska predsjednica Kolinda Grabar Kitarović u govoru pred Vijećem sigurnosti Ujedinjenih naroda u New Yorku. [21] Zahvaljujući političkoj zaštiti Izetbegovićeve SDA i međunarodnih neprincipijelnih političkih igara, ponajprije američkih, Mlaći nije suđeno za likvidaciju hrvatske političke elite u Bugojnu, zasad.[6]

IzvoriUredi

  1. 1,0 1,1 HB.org Portal Hrvata Bosne i Hercegovine 4. kolovoz 1993. – dan kada je zaustavljen zločinački pohod ABiH Skopljanskom dolinom (3) 21. kolovoza 2010. (pristupljeno 1. travnja 2019.) Tekst prenesen uz dopuštenje.
  2. 2,0 2,1 2,2 Slobodna Dalmacija Milo Jukić: Bošnjačkoj djeci deset školskih zgrada, a hrvatskoj samo jedan - župni ured(!), 21. i 22. lipnja 2000. (pristupljeno 23. kolovoza 2016.)
  3. 3,0 3,1 Portal Hrvata Bosne i Hercegovine dnevnik.ba Hrvat dolazi na čelo Razvojne banke FBiH, odlaze Selman i Mlaćo, 25. rujna 2015. (pristupljeno 1. travnja 2019.)
  4. 4,0 4,1 Dnevnik.ba Gloria Lujanović: STRADANJE BUGOJANSKIH HRVATA - SELMO CIKOTIĆ I DŽEVAD MLAĆO Od kreatora progona bugojanskih Hrvata do perjanica SDA 31. srpnja 2018. (pristupljeno 31. ožujka 2019.)
  5. Popović, Ana. "Progon 14.000 Hrvata iz Bugojna nije incident već etničko čišćenje", Večernji list, objavljeno 23. studenog 2010. pristupljeno 30. lipnja 2013.
  6. 6,0 6,1 Slobodna Dalmacija Višnja Starešina: Fićo, Selmo i KOS-ovo proljeće, 6. ožujka 2016. (pristupljeno 1. travnja 2019.)
  7. HIC Ivica Mlivončić: Zločin s pečatom - Bugojno (pristupljeno 30. siječnja 2018.)
  8. Marko Barišić: “Istina o Mlaćinu zločinu nad nestalim Bugojancima”(2), Vjesnik, 25. srpnja 1996., str. 3.
  9. V. Vegar: “Nestali bugojanski Hrvati su mrtvi!”, Slobodna Dalmacija, 2. srpnja 1996., str.2.
  10. Zvonimir Ćilić: “Krije li masovna bugojanska grobnica tijela dvadeset i jednog Hrvata?”, Horizont, 7. ožujka 1997., str. 10.
  11. Ivica Mlivončić: “Nositelj krivične prijave za zločine”, Slobodna Dalmacija, 30. lipnja 1997., str.3.
  12. Goran Rosić: ”Tragovi zločina vode u Haag”, Obzor, 5. srpnja 1997., str.54.
  13. Suzana Mijatović: “Cikotić interesantan za Haag?”, Slobodna Bosna, 13. srpanj 1997., str. 28.-29.
  14. Portal Bosne i Hercegovine Katica Nevistić, zupa.bugojno.org / Artinfo /HB.org/Gdje su nestali bugojanski Hrvati?, 19. ožujka 2011. (pristupljeno 8. veljače 2018.)
  15. Večernji list Zdenko Jurilj: Priprema za uhićenje 'gospodara rata' , 16. travnja 2007. (pristupljeno 1. travnja 2019.)
  16. Rovčanin, H. "Bugojno - udruženi zločinački pothvat: za zločine nad Hrvatima u Bugojnu 19 godina zatvora", Dnevni list, objavljeno 23. studenog 2011. pristupljeno 30. lipnja 2013.
  17. Večernji list BiH ri/VLM Dževad Mlaćo dobio posao u Gimnaziji gdje je mučio Hrvate , 27. listopada 2010. (pristupljeno 1. travnja 2019.)
  18. 18,0 18,1 Poskok.info Desk: SVAKOME PO ZASLUZI: SDA-ov čistač, ubojica Hrvata u Bugojnu, ide u Razvojnu banku, 2. veljače 2015. (pristupljeno 1. travnja 2019.)
  19. HIA MLAKIĆ: Borba za ukidanje “dvije škole pod jednim krovom” svodi se na borbu za pokoravanje 3. svibnja 2017. (pristupljeno 1. travnja 2019.)
  20. Hrvatski medijski servis Jurica Gudelj, dnevnik.ba Gdje su kosti bugojanskih Hrvata: Nema pomirenja dok se ne sazna istina, 19. srpnja 2015. (pristupljeno 1. travnja 2019.)
  21. Maxportal maxportal: EVO POPISA: Spremne optužnice protiv 29 oficira Armije BiH, čeka se politička odluka da se aktiviraju ,8. prosinca 2017. (pristupljeno 1. travnja 2019.)