Dingir (obično transliterirano kao diĝir, izgovoreno kao /diŋir/) je klinopisni znak, najčešće determinativ za "božanstvo" iako jednako tako ima raznolika značenja. Kao determinativ, spomenuti znak nije se izgovarao i konvencionalno se transliterirao kao eksponent "D" kao npr. u (D)Inanna. Općenito, dingir možemo prevesti kao "bog" ili "božica".[1]

Znak u sumerskom klionopisu (DIĜIR, )[2] sam po sebi prezentira sumersku riječ an ("nebo" ili "nebesa"),[3] ideogram za An ili riječ diĝir ("bog"), vrhovno božanstvo sumerskoga panteona. U asirskom klinopisu, on (AN, DIĜIR, ) može predstavljati ideogram za "božanstvo" (ilum) ili silabogram za an, ili il-. U hetitskoj ortografiji, silabička vrijednost znaka ponovno je bila an.

Prema jednoj interpretaciji, DINGIR također može označavati svećenika ili svećenicu iako postoje druge akadske riječi ēnu i ēntu koje se također prevode kao svećenik ili svećenica. Naprimjer, nin-dingir (božanstvena gospa) je označavalo svećenicu koja je primala hranu u hramu Enkija u gradu Eridu.[4]

Klinopisni znak

uredi

Sumerski

uredi
 

Sumerski znak DIĜIR razvio se od zvjezdano-oblikovanog ideograma indicirajući boga ili sumerskoga boga Ana, vrhovnoga oca svih bogova. Dingir također može značiti nebo ili nebesa što je u suprotnosti s ki koji prevodimo kao "zemlja". Njegov izgovor bio je dimer.

Plural od diĝir može biti diĝir-diĝir, među ostalim.  

Asirski

uredi

Asirski znak DIĜIR   mogao je značiti sljedeće:

  • U akadskom il- u značenju "bog" ili "božica", što akrofonički dolazi od semitskoga Ỉl-
  • boga Anuma
  • akadsku riječ šamû u značenju "nebo"
  • silabe an i il
  • prepoziciju u značenju "kod" ili "prema"
  • determinativ koji indicira da je naredna riječ u nizu ime boga

Prema jednoj interpretaciji, DINGIR također može značiti svećenika ili svećenicu iako u akadskom jeziku postoji riječ ēnu i ēntu koje se također prevode isto. Naprimjer, nin-dingir (božanska gospa) prevodimo kao svećenik koji je primio hranu u hramu Enkija u gradu Eridu.[5]

Izvori

uredi
  1. Edzard, Dietz Otto, Sumerian Grammar, Handbook of Oriental Studies, Atlanta: Society of Biblical Literature, 2003. ISBN 1-58983-2523
  2. Prerma asirološkoj konvenciji, kapiteli identificiraju klinopisni znak, dok fonetička vrijednost znaka u danom kontekstu je dana u donjem slučaju. Također vidi Sumerogram.
  3. Hayes, John L., A Mannual of Sumerian Grammar and Texts, Aids and Research Tools in Ancient Near Eastern Studies, Malibu, Undena Publications, 2000. ISBN 0-80093-508-1 nevaljani ISBN
  4. Mircea Eliade, John C. Holt, "Patterns in comparative religion, 1958, str. 94. Poveznicu između riječi "dingir" i staro-turkijske "tengere" prvi je uvidio F. Hommel u "Grundriss der Geographie und Geschichte des alten Orients" (1928.). P. A. Barton u "Semitic and Hamitic Origins (1934.) predlaže da je mezopotamska riječ za nebeskoga boga Ana moguće uvezena iz središnje Azije u Mezopotamiju. Sličnost između "dingir" i "tengri" primječena je već 1862. (tijekom rane faze dešifriranja sumerskoga jezika, prije nego li je skovan termin "sumerski") od strane Georga Rawlinsona u njegovoj knjizi "The Five Great Monarchies of the Ancient Eastern World (str. 78).
  5. Margaret Whitney Green, "Eridu in Sumerian Literature", PhD dissertation, University of Chicago (1975.), str. 224.