Disketa

uređaj za spremanje podataka

Disketa (kolokvijalno također poznata pod nazivom floppy disk) je plastična okrugla ploča za spremanje podataka prilikom rada s računalom.[1] Sastoji se od savitljive (eng. floppy = savitljiv) tanke okrugle ploče presvučene tankim slojem magnetske tvari koja se nalazi unutar plastičnog kućišta kvadratnog oblika. Za čitanje i pisanje diskete koristi se disketni pogon (eng. floppy disk drive, skraćeno FDD).

Povijesni slijed disketnih formata,
završno sa široko prihvaćenom (3½-inčnom HD).
Veličina diska Godina Zapremina
8-inčna 1971. 80 kB
8-inčna 1972. 175 kB
8-inčna 1973. 256 kB
8-inčna 1974. 800 kB
8-inčna dvostrana 1975. 1MB
5¼-inčna 1976. 110 kB
5¼-inčna DD 1977. 360 kB
5¼-inčna QD 1978. 1.2 MB
5¼-inčna ED 1979. 90 kB
3-inčna 1982. 320 kB
3½-inčna 1983. 720 kB
3½-inčna HD 1987. 1.44 MB

Disketa se može izmjenjivati između disketnih pogona. Pogonski mehanizam ugrađen je u računala ili je zaseban uređaj (kod nekadašnjih kućnih računala), a diskete se mogu jednostavno vaditi i umetati i prenositi iz računala u računalo. Ovisno o načinu zapisivanja (jedna ili obje strane) i gustoći zapisa, diskete su slovno označavane kao: SS = Single Sided (jednostrani zapis); DS = Double Sided (obostrani zapis); SD = Single Density (jednostruka gustoća); DD = Double Density (dvostruka gustoća); QD = Quad Density (četverostruka gustoća); HD = High Density (visoka gustoća); ED = Extra-high Density (posebno visoka gustoća).

Sredinom 1990-ih pojavio se Zip drive tvrtke Iomega, a krajem desetljeća i SuperDisk kapaciteta 120 mB. Zbog potreba većega kapaciteta, diskete su zamijenile optičke memorije (CD, DVD) i USB memorije.[2]

Povijest razvoja uredi

  • 8-inčna disketa
  • 5¼-inčna minidisketa
  • 3½-inčna mikrodisketa
  • 3-inčna mikrodisketa

Način rada uredi

Disketa se kao i ostali magnetni diskovi sastoji od glava (heads), cilindara (cylinders) i sektora (sectors). Glava diskete je zapravo jedna njezina strana, cilindar je jedna kružnica oko središta koja se nalazi na jednoj glavi, a cilindri su podijeljeni na sektore. Na klasičnoj disketi od 1,44MB nalaze se 2 glave, 80 cilindara s po 18 sektora, svaki od po 512 bajta.

Zanimljivosti uredi

  • Kod Atarija ST indikacijsko svjetlo na disketnim jedinicama bilo je moguće kontrolirati s programom, i ovo su koristile računalne igre kao na primjer Lemmings.
  • Kod disketnih jedinica Commodore 1541 i 1571 bilo je moguće programski upravljati s pozicijom glave za čitanje/pisanje, te su mnogi demo programi koristili ovu funciju tako što su slali glavu različitim brzinama prema nultoj traci (traka u kojem se zaustavljala glava) i tako su se stvarale vibracije kojima su se proizvodili razni zvučni efekti.

Izvori uredi

  1. disketa Hrvatska enciklopedija LZMK (pristupljeno 30. siječnja 2023.)
  2. disketa (floppy disc) Proleksis enciklopedija (pristupljeno 30. siječnja 2023.)
 
Logotip Zajedničkog poslužitelja
Zajednički poslužitelj ima stranicu o temi Disketa