Dragutin Jesih (Stenjevec kod Zagreba, 8. svibnja 1895.Šćitarjevo, 20. studeni 1944.), hrvatski katolički svećenik. Zbog pomaganja Židovima uz riskiranje vlastitog života uvršten je na listu pravednika među narodima.

Pučku školu i gimnaziju svršio u Zagrebu, a teologiju u sjemeništu St. Francis u Wisconsinu, u Sjedinjenim Američkim Državama, gdje je 16. ožujka 1918. zaređen za svećenika. Još dva njegova brata bili su katolički svećenici. Djelovao je kao svećenik u Milwaukeeu u Wisconsinu, zatim u Garyu u Indiani od 1919. do 1922. te ponovno u Milwaukeeu od 1922. do 1930. god. Pisao je u hrvatskim listovima u SAD „Glas istine“, „Narodne novine“ i „Američki Hrvat“, a izdao je i sam kalendar „Naša nada“. Bio je i među osnivačima Hrvatske katoličke zajednice u SAD-u, koja je osnovana u Garyu 1921., kada je ondje djelovao Dragutin Jesih. 1930. godine se vraća u Hrvatsku, gdje 30. rujna 1930. god. postaje upraviteljem župe u Požeškom Brestovcu. Potom je od veljače 1932. god. do kraja 1936. godine upravitelj župe u Ruševu, gdje 1935. godine - u suradnji sa svojim bratom vlč. Pavlom Jesihom (1890. – 1963.), koji je djelovao u Zagrebu i bio zadužan za rad Katoličke akcije - osniva ogranak katoličkog pokreta "Križari". Od 1937. god. je upravitelj župe Gradec. Za vrijeme službovanja u Gradecu pokrenuo je karitativni list “Dobrotvor”, kao poveznicu između Hrvata u Americi i Hrvatskoj. 1940. godine postaje župnikom u Sladojevcima, a u ožujku 1942. god. odlazi za župnika u Ščitarjevo, gdje će biti ubijen 1944. godine.[1][2]

U podrumu župnog dvora u Ščitarjevu, vlčl. Dragutin Jesih je skrivao više ranjenih partizana i Židova, među njima budućeg generala izraelske policije Dana Barama (rođen u Zagrebu kao Milivoj Fuchs) i njegovu majku Ernu Fuchs, koji su se ondje skrivali do 27. studenoga 1944. god., kada su - nekoliko dana nakon što je nestao vlč. Dragutin Jesih - upozoreni da moraju pobjeći dalje.[3]

1944. god. su Dragutina Jesiha ustaške vlasti s još šestoricom svećenika uhitile pod sumnjom da je surađivao u pokušajima HSS-a - s čijim vodstvom su vlč. Dragutin Jesih i njegov brat vlč. Pavao Jesih bili bliski od prije rata - da se svrgne ustaški režim i prevede NDH na stranu saveznika; bio je otpušten iz zatvora nakon 3 tjedna. U Šćitarjevu mu je prijetila opasnost također i od partizana, kao i drugim katoličkim svećenicima. Nakon upozorenja da mu prijeti opasnost i da bi bilo dobro da se skloni u Zagreb, kasno u noći 20. studenog 1944. god. napustio je župni dvor, da bi rano ujutro seljaci našli na obali rijeke Save tragove krvi, te je o mogućoj smrti vlč. D. Jesiha kapelan vlč. Vladislav Loin obavijestio nadbiskupiju u Zagrebu. Tek 10. prosinca 1944. god. pronađeno je tijelo Dragutina Jesiha kod Strmca Bukevskog, gdje ga je izbacila rijeka: tijelo je bilo izbodeno nožem u predjelu prsa, a na čelu mu je bio urezan križ. U prisutnosti vlč. Vladislava Loina i četvero župljana, tijelo vlč. Dragutina Jesiha je potajice pokopano istu večer. Istraga nikada nije provedena, i ne zna se do danas tko ga je ubio.[4]

Izvori uredi

  1. DRAGUTIN JESIH, župnik u Ščitarjevu. Zagrebačka nadbiskupija. Pristupljeno 21. travnja 2021.
  2. Dragutin Jesih – 70. obljetnica mučeničke smrti ščitarjevskog župnika. Križarska organizacija. 27. studenoga 2014. Pristupljeno 21. travnja 2021.
  3. Renata Rašović. 6. rujna 2018. Progonjeni hrvatski dječak bio je osnivač izraelske narodne garde. Večernji list. Pristupljeno 21. travnja 2021.
  4. Jelen Mršić. 1. prosinca 2019. Priča o katoličkom svećeniku koji je uz posredovanje nadbiskupa Stepinca spasio židovskog dječaka i proglašen Pravednikom među narodima. Bitno.net. Pristupljeno 21. travnja 2021.

Vanjske poveznice uredi