Otvori glavni izbornik

Dušan Kotur (Sisak, 14. veljače 1853.Zagreb, 12. travnja 1878.) je bio hrvatski pisac,[1] hrvatski rodoljub, prevoditelj i mecena. Bio je gorljivi pristaša Stranke prava.

ŽivotopisUredi

Rodio se je u Sisku u obitelji pravoslavnih Hrvata, od oca Pavla i majke Ane r. Pajanović. Bio je najmlađe dijete u obitelji. Imao je brata Vasu i sestre Milku i Ljubicu. Otac mu je bio vodio trgovačku kuću, koja je spadala medju najsolidnije i najimućnije trgovačke kuće u Hrvatskoj. Godine 1861. roditelji su Dušana dali u školu u Karlovac. Namjestili su ga zajedno s Ivanom Vončinom (koji je poslije oženio Dušanovu sestru Milku)[2] kod učitelja Skendera Fabkovića, koji je u njemu ukresao prvu iskru hrvatske svijesti, koja je poslije razgarala sve biće njegovo, a plamen joj napredova napredkom i razvitkom njegova lijepoga duha. Godine 1864. prešao je Kotur u Zagreb na gimnaziju. Boravio je kod Fabkovićevih, pa kod prve, potom kod druge sestre. Otac mu je umro 1871. godine. Tad se upoznao s Franjom Cirakijem koji je u to vrijeme poučavao Dušanova rođaka Vlad. Matošića. Nakon očeve smrti brat Vaso preuzeo je brigu o Dušanu.

Dušan je studirao pravo u Zagrebu i poslije u Pragu. Surađivao je s listom Vijencem. Nekoliko je puta putovao Italijom radi toga da "vremenom napiše djelo o renaissansi u Hrvatskoj i Dalmaciji", ali i zbog toga što je bio slabijeg zdravlja. Strastveno je obilazio galerije i muzeje. Dopisivao se s Augustom Šenoom, drugovao s Ladislavom Mrazovićem, Rikardom Jorgovanićem i drugima.

Dušan Kotur je dobivao za čitanje najbolje hrvatske i njemačke knjige. Znao je češki. Bio je počeo učiti i francuski i talijanski, a gojio je i znanje glazbe. Još kao dječak pisao je književne radove. Mati Ana ga je nadživila. Sačuvala je sve Koturove uradke iz gimnazijski dana, razne redakcije časopise, neprimljene kritike.

Pisao je i prevodio djela: "Žeravku", veselu igru u jednom činu, koju je preveo s njemačkoga; "General gradjanin" po Goetheu, igrokaz u jednom činu, iz njemačkoga; "Kvekeri" od Kotzebua, igrokaz u jednom činu; "Pijanca", šaljivu igru u tri čina; "Urarov klobuk", veselu igru u jednom činu – francuski komad, ali preveden s njemačkoga; "Poravnanje" od Kornera, žalobna igra u jednom činu. S češkog je na hrvatski preveo dva djela: "Mladiće", sliku iz života, i "Mladež u školah jezuitskih". U djela su i pjesme prevedene i izvorne, "imade izpisa iz pjesnika, , koje je upravo čitao, mudrih rečenica itd."

1872. godine razbolio se je od sušice. Takvog je zdravlja počeo nauke na pravoslovnoj akademiji.

Matici hrvatskoj ostavio je zakladu pod svojim imenom i knjige iz te zaklade dosele izdane. Također je oporučno ostavio Matici hrvatskoj i Sv. Jeronimskom društvu dar od 2500 forinta svakom, da pod imenom "zaklade Dušana Kotura" svake druge godine dobije nagradu po sudu odbora Matice hrvatske najbolja pripovijest ili drama, a po sudu odbora "Sv. Jeronimskoga društva" najbolji pučki spis.

Nagrađeno je pet spisa, koji su u smislu zakladnice tiskani medju godišnjim knjigama "Matice". Koturovom zaslugom objavljeni su Milerova "Cvjeta i Miljenko", Tomićev "Novi red", Mažuranićev "Grof Ivan", Vojnovićeva "Psycha", Lepušićeve "Slike iz Bosne" i Novakovo djelo "Pod Nehajem gradom".

CitatiUredi

"Propisi" Dušana Kotura.

  „Gledati čim više čitati i učiti bud za školu bud izvan škole. (Medju inim osobito si nalažem, da marljivo učim francezki i da se vježbam u glasoviru).”
  „Vrieme uzalud po ulicah i kući ne tratiti. Šetati samo onda, kada ću si u svom razdjeljenju za to odrediti vrieme i onda ako je moguće kud izvan grada (i to s knjigom). ”
  „Novcem pametno baratati. Ne bacati na sitnarije sasvim nepotrebne. Ne zalaziti odviše u gostionicu i slastičarnicu, nego ih rabiti za kupovanje valjanih knjiga i drugih po me koristnih predmeta.”
  „Svakomu pametnomu i poštenomu čovjeku vazda kad uz treba svoje mnienje izreći i nikada se ne stiditi svojih političkih, socijalnih, moralnih i inih načela, nego ih svakada svom gorljivošću braniti, da ako se i prilika pruži i širiti, u svetom uvjerenju, da tim dobro činim.”

Radovi o njemuUredi

IzvoriUredi

  Napomena: Ovaj tekst ili jedan njegov dio preuzet je s internetskih stranica Matice hrvatske. Vidi dopusnicu Matice hrvatske za Wikipediju na hrvatskome jeziku.

  1. Imehrvatsko.net
  2. Ivan Vončina, Slovenec, Političen list za slovenski národ, 4. prosinca 1885.

Vanjske povezniceUredi