Duccio Di Buoninsegna, talijanski slikar (vjerojatno Siena, oko 1255. – Siena, prije 3. kolovoza 1319.). Zadnji majstor sienske slikarske škole koja čuva bizantsku tradiciju, a prvi predrenesansni slikar koji se nastoji osloboditi krutih shema bizantskog slikarstva.

Duccio
gotika
Duccio
Raspeće, detalj sienskog poliptiha Maestá
Rođenje 1255.
Siena, Toskana, Italija
Smrt prije 3. kolovoza 1319.
Siena
Vrsta umjetnosti slikarstvo - crtež
Praksa Firenca, Siena
Utjecao Giotto, Simone Martini, itd.
Utjecali Bizantska umjetnost, antičko slikarstvo
Poznata djela Sienska Maestá
Madonna Rucellai
Portal o životopisima

U sakralnim kompozicijama slika idealizirane likove oko kojih, još uvijek na zlatnoj pozadini, nastoji stvoriti atmosferu i dublji prostor na prizorima toskanskih krajolika i vedutama gradova. Poetiziranu idealizaciju i produhovljenost religioznog izraza, koji su postali glavno obilježja sienske slikarske škole, nastavio je Simone Martini.[1]

Maestá, središnji retabl, 1310-ih, tempera na drvu, 214 x 412 cm, Siena.

Glavna djela su mu: Madonna Rucellai za firentinsku crkvu Sta. Maria Novella i veliki poliptih s brojnim prizorima iz Biblije od kojih je najvažnija središnja kompozicija Majka Božja na prijestolju okružena anđelima i svecima za prvostolnicu u Sieni, tzv. Maestá.

Izvori

uredi
  1. Duccio di Buoninsegna, on-line izdanje Hrvatske enciklopedije Leksikografskog zavoda Miroslav Krleža. Pristupljeno 3. prosinca 2016.
  • Gina Pischel, Opća povijest umjetnosti 1., Mladost, Zagreb, 1975. god.
  • Više autora, Opća povijest umjetnosti, Mozaik Knjiga, Zagreb, 2003. god.
  • 'Enciklopedija likovnih umjetnosti, Matica Hrvatska, Zagreb, 1975. god.
  • H. W. Janson, ’’Art History’’, Thames & Hudson, London, 1997.
  • Several Authors, ’’History Of Western Art’’, McGraw Hill, New York, 2001.

Poveznice

uredi

Vanjske poveznice

uredi
 
Logotip Zajedničkog poslužitelja
Zajednički poslužitelj ima još gradiva o temi Duccio