Etnocid
Etnocid, uništavanje i pritisak na kulturu i jezik etničke skupine. Za razliku od genocida, skupina nije fizički uništena, ali jest njena kultura. Vrši se dezintegracija i prisilno stupanje iz manjinske u većinsko društvo. To se vrši preko sveopćeg učestalog nametanja jezika, devastiranja kulturne baštine, religije, oduzimanja i nasilnog podučavanja mladih članova skupine tuđinskoj kulturi i jeziku.
Najveći je etnocid počinjen u vrijeme kolonijalizma, nad raznim domorodačkim i plemenskim zajednicama u novootkrivenim zemljama. Tako je masovno uništena ili teško osakaćena kultura Indijanaca, Aboridžina, Maora i potomaka afričkih robova. Slično tako, uvelike je smanjen broj govornika keltskih jezika.
Mnogi su doseljenički narodi uništavali kulture zatečenih domorodaca.
Nadoknada uredi
Od 1945. pokušava se, koliko može, umanjiti posljedice etnocida nad domorodačkim stanovništvom zemalja koje su zahvatila kolonijalna osvajanja. Stara se sveta mjesta i kulturna baština vraćaju domorocima, otvaraju se izložbe na kojima se upoznaje njihova kultura, potiče ih se na ponos i njegovanje plemenskog jezika. 26. kolovoza 1994. Ujedinjeni narodi su donijeli "Deklaraciju o pravima domorodačkih naroda." 2008. se Australija ispričala za povijesnu nepravdu prema Aboridžinima, a potom su to učinile i Kanada i SAD po pitanju Indijanaca. Maori su tijekom 20. stoljeća doživjeli preporod i danas čine 13% novozelandskog stanovništva. Međutim, domoroci su još uvijek u uvelike nepovoljnom položaju, smješteni u rezervate, siromašni i izolirani. Na britanskom se otoku se daje sve veća autonomija velškom jeziku, a u nešto su težem položaju škotski, irski i manji keltski jezici. No ovi ustupci ispričavanja su ništa drugo nego bijelo pranje nakon učinjena dijela, jer mnoge skupine kao što su Aboridžini, Maori i Velšani nisu se oporavili nakon izvršenog genocida odnosno etnocida.