Otvori glavni izbornik

Fabio Mamerto Cannavaro (Napulj, 13. rujna 1973.) talijanski profesionalni nogometaš, trenutačno trener Guangzhou Evergrandea, koji je kao kapetan talijanske nogometne reprezentacije, osvojio Svjetsko prvenstvo u nogometu 2006.

Fabio Cannavaro
Fabio Cannavaro 2011.jpg

Cannavaro u 2011. godini.

Država Flag of Italy.svg Italija
Osobni podatci
Puno ime Fabio Mamerto Cannavaro
Nadimak Canna
Rođen 13. rujna 1973.
Visina 175 cm[1]
Klub
Trenutačni klub Guangzhou Evergrande
Pozicija trener (kao igrač centralni branič)
Igračka karijera*
Godina Klub Nast. (gol.)

1992. – 1995.
1995. – 2002.
2002. – 2004.
2004. – 2006.
2006. – 2009.
2009. – 2010.
2010. – 2011.

Napoli
Parma
Internazionale
Juventus
Real Madrid
Juventus
Al-Ahli

0058 000(2)
0212 000(5)
0050 000(2)
0074 000(6)
0094 000(0)
0027 000(0)
0016 000(2)

Reprezentativna karijera

1993. – 1996.
1997. – 2010.

Flag of Italy.svg Italija do 21
Flag of Italy.svg Italija

0021 000(0)
0136 000(2)

Trenerska karijera

2013. – 2014.
2014. – 2015.
2015. – 2016.
2016. – 2017.
2017. –

Al-Ahli (pom. trener)
Guangzhou Evergrande
Al-Nassr
Tianjin Tianhai
Guangzhou Evergrande

Bilješke

* Nastupi i (golovi) u profesionalnim klubovima
broje se samo za ligu iz koje je klub.

Portal o životopisima
Portal o športu

Sadržaj

Rođenje i prvi nogometni koraciUredi

Fabio Cannavaro rođen je u Napulju 13. rujna 1973. godine, kao drugo od troje djece svojih roditelja (ima sestru Renatu i brata, također nogometaša, Paola). Nogomet je počeo igrati s osam godina, a s jedanaest se pridružio omladinskoj školi Napolija.

Dana 7. ožujka 1993. Cannavaro je debitirao za prvu momčad Napolija u utakmici protiv Juventusa. Cannavaro je sa samo 20 godina pokazivao velike kvalitete, a posebno se isticao eksplozivnošću, koja ga je učinila jednim od najbržih obrambenih nogometaša Serie A.

ParmaUredi

Igranje u rodnom Napulju završilo je u ljeto 1995. godine, kada je preselio u Parmu, gdje je s Gianluigijem Buffonom i Lilianom Thuramom bio dio obrane kojoj su se divili svi ljubitelji nogometa u Europi. Ta je momčad, prvenstveno zahvaljujući njima, osvojila talijanski kup, Kup UEFA, talijanski Superkup i došla na korak od osvajanja talijanskog prvenstva.

U sezoni 2001./2002., nakon odlaska Thurama i Buffona u Juventus, Cannavaro je dobio kapetansku vrpcu u Parmi. Postao je pravi lider momčadi. Na kraju te sezone je došlo do osvajanja kupa pobjedom u finalnoj utakmici protiv Juventusa. Bio je to treći kup Parme u povijesti kluba, a drugi s Cannavarom u momčadi, iako je finalnu utakmicu propustio zbog crvenog kartona dobivenog u polufinalu protiv Brescije.

InterUredi

Nakon sedam godina provedenih u Parmi, u ljeto 2002. godine novi kapetan talijanske reprezentacije odlučio se za prelazak u redove milanskog Intera. Vrijednost transfera je iznosila velikih 32 milijuna eura. Cannavaro je, uz Christiana Vierija, postao jedan od ključnih igrača .

Nakon Europskog prvenstva u Portugalu. 2004. godine, pri kraju prijelaznog roka, Cannavaro je dres Intera zamijenio onim torinskog Juventusa.

JuventusUredi

Fabio se u Juventusu ponovo susreo sa suigračima iz Parme, Buffonom i Thuramom. Postao je ključni igrač obrane Bianconera. Juventus je stigao do dva naslova prvaka Italije, a sezonu 2004./2005. završio je neporažen. Cannavaro je odigrao 38 utakmica i postigao dva gola. U sezoni 2005./2006. pred Juventusom je stajao zadatak obraniti naslov, što su na kraju i uspjeli, s Cannavarom i dalje u jednoj od glavnih uloga.

Na terenu, Juventus je osvojio naslov, ali u ljeto 2006. godine poznati Calciopoli skandal žestoko je potresao temelje talijanskog nogometa i Juventusa, koji je prisiljen krenuti u novu sezonu iz Serie B, s novim klupskim vodstvom i bez najvećeg dijela prvotimaca iz protekle sezone. Iako je i njega cijeli događaj pogodio, Cannavaro se uspio distancirati od tih događaja i odvesti svoju momčad do naslova svjetskog prvaka u Njemačkoj.

Fabio Cannavaro je nakon Svjetskog prvenstva u Njemačkoj, na ljeto 2006., preselio u redove madridskog Reala.

Real MadridUredi

S reputacijom svjetskog prvaka Cannavaro je 25. srpnja 2006., zajedno s trenerom Juventusa Fabijem Capellom i suigračem Emersonom, potpisao za madridski Real. Ukupan iznos transfera za svu trojicu procijenjen je na oko 20 milijuna eura. Cannavaro je potpisao ugovor na tri godine i dobio dres s brojem 5.

Početne predstave u Realu nisu bile na razini onih sa Svjetskog prvenstva, pa je Cannavaro trpio oštre kritike zahtjevne španjolske javnosti. Loša forma poklopila se s izborom za najboljeg europskog nogometaša i FIFA-inog nogometaša godine, što je izazvalo daljnje kontroverze. Na proljeće je ipak krenulo bolje za Cannavara i kraljeve: velikom serijom u završnici prvenstva Real je pretekao Barcelonu i osvojio prvi naslov prvaka Španjolske nakon četiri godine.

ReprezentacijaUredi

S U-21 reprezentacijom pod vodstvom Cesarea Maldinija Cannavaro je dva puta osvajao naslov europskog prvaka (1994. i 1996.), a debi za najjaču nacionalnu momčad stigao je 22. siječnja 1997. godine. Uslijedili su nastupi na Europskom prvenstvu 2000. godine (gdje je Italija osvojila drugo mjesto), te na Svjetskim prvenstvima 1998. i 2002. godine, a nakon potonjeg je postao kapetan reprezentacije, umjesto Paola Maldinija, koji je napustio izabranu vrstu. Njegovo razdoblje u ulozi kapetana započelo je kvalifikacijom na Europsko prvenstvo 2004. godine u Portugalu. Međutim, natjecanje je bilo razočaravajuće za Cannavara i Italiju, koja nije uspjela proći u drugi krug.

Svjetsko prvenstvo - Njemačka 2006.Uredi

Cannavaro je predvodio talijansku reprezentaciju na Svjetskom prvenstvu u Njemačkoj. Jednu od ključnih predstava odigrao je protiv domaćina u polufinalu, a vrhunac nogometne karijere i san svakog nogometaša Cannavaro je doživio 9. srpnja 2006. Italija je pobjedom nad Francuskom osvojila Svjetsko prvenstvo, a Cannavaro je svoj stoti nastup za reprezentaciju proslavio podigavši FIFA-in trofej, kao kapetan novih svjetskih prvaka. To je Talijanima bio četvrti naslov.

Cannavaro je na prvenstvu, jedini uz vratara Buffona, odigrao svih 690 minuta (sedam utakmica i po dva produžetka). Nije dobio ni jedan žuti ni crveni karton, što je rijetkost za obrambenog igrača. Italija je prvenstvo osvojila prvenstveno zahvaljujući čvrstoj obrani, primivši samo dva gola: autogol protiv SAD-a i jedanaesterac u finalu.

Cannavaro je očekivano izabran u All-Star momčad prvenstva, zajedno s kolegama iz reprezentacije Buffonom, Gattusom, Pirlom, Tonijem, Tottijem i Zambrottom. Zlatnu loptu, nagradu za najboljeg igrača prvenstva, osvojio je francuski kapetan Zinedine Zidane, ispred Cannavara; odluka je osporavana od medija i stručnjaka nakon Zidaneovog sramotnog udaranja Materazzija u finalu.

Cannavaro je bio kapetan reprezentacije i u kvalifikacijama za Europsko nogometno prvenstvo 2008., koje je Italija uspješno završila gostujućom pobjedom nad Škotskom u posljednjoj utakmici.

Najbolji igrač na svijetuUredi

Zahvaljujući ponajviše dobrim nastupima na Svjetskom prvenstvu u Njemačkoj, Cannavaro je do kraja 2006. godine proglašen najboljim nogometašem u dva najcjenjenija svjetska izbora - dobio je Zlatnu loptu France Footballa za najboljeg nogometaša u Europi, nagradu koju dodjeljuju eminentni europski sportski novinari, te FIFA-inu nagradu za najboljeg nogometaša na svijetu, u glasovanju u kojem sudjeluju svi svjetski nogometni izbornici i kapetani. Cannavaro je prvi obrambeni igrač uopće koji je osvojio FIFA-inu nagradu, te prvi obrambeni igrač nakon Franza Beckenbauera koji je osvojio nagradu France Footballa.

NagradeUredi

Klupski trofejiUredi

Međunarodni trofejiUredi

Osobne nagradeUredi

  • 2000. Obrambeni igrač godine u Serie A - drugoplasirani
  • 2000. All-Star momčad Europskog prvenstva
  • 2001. Obrambeni igrač godine u Serie A - drugoplasirani
  • 2005. Obrambeni igrač godine u Serie A - drugoplasirani, idealnih svjetskih 11 u izboru Udruge nogometnih profesionalaca (FIFPro)
  • 2006. World Soccer igrač godine, obrambeni igrač godine u Serie A, nagrada Oscar del Calcio za najboljeg igrača Serie A, izabran u momčad godine po izboru UEFA-e, Zlatna lopta France Footballa za najboljeg europskog nogometaša, All-Star momčad Svjetskog prvenstva u Njemačkoj, Srebrna lopta na Svjetskom prvenstvu u Njemačkoj, FIFA igrač godine.

Vanjske povezniceUredi