Autor |
1. |
»Sunken Waltz« | Burns, Convertino |
2:27 |
2. |
»Quattro (World Drifts In)« | Burns, Convertino |
4:37 |
3. |
»Stucco« | Burns |
0:20 |
4. |
»Black Heart« | Burns, Burns, Convertino |
4:48 |
5. |
»Pepita« | Burns, Convertino |
2:36 |
6. |
»Not Even Stevie Nicks« | Burns, Convertino |
2:42 |
7. |
»Close Behind« | Burns |
2:51 |
8. |
»Woven Birds« | Burns, Convertino |
3:46 |
9. |
»The Book And The Canal« | Convertino |
1:45 |
10. |
»Attack El Robot! Attack!« | Burns, Convertino |
3:17 |
11. |
»Across The Wire« | Burns |
3:25 |
12. |
»Dub Latina« | Burns, Convertino |
2:19 |
13. |
»Guero Canelo« | Burns |
2:57 |
14. |
»Whipping The Horses's Eyes« | Burns, Convertino |
1:24 |
15. |
»Crumble« | Burns, Convertino, Valenzuela |
3:54 |
16. |
»No Doze« | Burns, Convertino, Niehaus |
4:21 |
47:30 |
- John Convertino - bubnjevi, vibrafon, marimba, perkusije, harmonika, klavir
- Joey Burns - uspravni bas, čelo, gitara, loopovi, mandolina, vokali, perkusije, harmonika, orgulje
- Martin Wenk - truba, harmonika
- Paul Niehaus - pedal steel
- Jacob Valenzuela - truba
- Nick Luca - sintesajzer, klavir, gitara
- Volker Zander - bas
- Craig Schumacher - sintesajzer, truba
- Joey Burns, John Convertino i Craig Schumacher - producenti
- Craig Schumacher i Nick Luca - snimatelji
- Miksano u Wavelab Studios, Tucson, Arizona
- John Golden - mastering
Prema Metacriticu, album je primljen izrazito povoljno jer je postotak pozitivnih recenzija 86 od 100.[1]
Joe Tangari s Pitchforka bio je oduševljen i napisao kako je Calexico konačno usavršio svoje glazbeničke vještine i dostavio gotovo savršen album: "Calexico je uvijek prijetio napraviti spektakularan album, a tome su približili 1998. s The Black Light, ali su se posljednje tri godine brušenja svojih vještina isplatile na načine koje nitko nije mogao predvidjeti. Feast of Wire doziva nevjerojatni, pomno čuvani arsenal žanrova, tekstura i slika da vas transportira na zaboravljena mjesta Jugozapada i stavlja vas u cipele ljudi koji zure preko granice u oba smjera. Je li ovo album za koji smo uvijek znali da imaju u sebi, ali se bojali da ga nikad neće snimiti."[2]
Adrien Begrand s PopMattersa nije dijelio toliko oduševljenje, ali je ipak album ocijenio u iznimno pozitivnim tonovima: "Calexicov Feast of Wire ni u kom slučaju nije klasik, ali je dobar, solidan album sastava koji se pokazuje kao pouzdan dostavljač konzistentno dobrih albuma. Radi se o albumu kojem se mora dopustiti da ga se dublje upozna, a kad mu se dadne prilika, pokazuje se opojnim."[3]
Aleksandar Dragaš je u svojoj recenziji za Vip.hr napisao kako je jedini problem albuma što nema nijedan upečatljiv hit, iako je pohvalio poigravanje žanrovima i filmsku kvalitetu glazbe: "Feast of Wire najzaokruženiji je i najpristupačniji album Calexica, posebice interesantan za publiku odraslu uz Toma Waitsa i Los Lobos."[4]