Hot Rail je treći studijski album američkog americana/indie rock sastava Calexico objavljen 9. svibnja 2000. u izdanju Quarterstick Recordsa. Kao i na prethodna dva albuma, pogotovo potonjem, sastav je i na ovom albumu nastavio sa sličnim glazbenim i pripovjedačkim temama, kombinirajući instrumentalne i vokalno-instrumentalne skladbe koje su ponovno naišle na odobravajuće kritike.

Hot Rail
Calexico (studijski album)
Žanramericana, indie rock, tex-mex, post-rock
Objavljen9. svibnja 1998.
Trajanje53:17
IzdavačQuarterstick Records
Producent(i)Joey Burns, John Convertino
Recenzije
Kronologija albuma – Calexico
The Black Light
(1998.)
Hot Rail
(2000.)
Feast of Wire
(2003.)

Popis pjesama

uredi
Br. SkladbaAutor Trajanje
1. »El Picador«  Burns, Convertino 3:14
2. »Ballad of Cable Hogue«  Burns 3:29
3. »Ritual Road Map«  Burns, Convertino 1:15
4. »Fade«  Burns, Convertino 7:44
5. »Untitled III«  Convertino 4:07
6. »Sonic Wind«  Burns, Convertino 4:13
7. »Muleta«  Burns 3:33
8. »Mid-Town«  Burns 3:33
9. »Service and Repair«  Burns 4:03
10. »Untitled II«  Convertino 2:37
11. »Drenched«  Burns 4:50
12. »16 Track Scratch«  Burns, Convertino 1:29
13. »Tres Avisos«  Burns 5:11
14. »Hot Rail«  Burns, Convertino 3:58
53:17

Osoblje

uredi

Calexico

uredi
  • John Convertino - bubnjevi, vibrafon, marimba, perkusije, harmonika i orgulje
  • Joey Burns - bas, čelo, gitara, loopovi, vokali, harmonika i orgulje

Dodatno osoblje

uredi
  • Marianne Dissard - vokali
  • Tim Gallagher - pedal steel
  • Rob Mazurek - kornet
  • Ruben Moreno - truba
  • Nick Luca - gitara
  • Craig Schumacher - usna harmonika, terensko snimanje
  • Madeleine Sosin - violina
  • Martin Wenk - truba

Produkcija

uredi
  • Joey Burns i John Convertino - producenti
  • Craig Schumacher i Nick Luca - tehničari
  • Miksano u Wavelab Studios, Tucson, Arizona
  • John Golden - mastering

Recenzije

uredi

Kritike su, kao što je to uglavnom bio slučaj i kod prethodnih albuma, ponovno bile povoljne. Isticali su se stari utjecaji mariachi glazbe, Ennia Morriconea, ali i Henryja Manicinija. Joshua Klein s A.V. Cluba u svojoj je recenziji napisao: "Hot Rail je srodan nizu bljeskova na prozoru s prolazećeg vlaka koji prolazi kroz sve nepoznatije područje. Trebalo bi biti još bolje kad Calexico konačno stigne ondje gdje ide."[1] Hal Horowitz s All Musica naglasio je kako se album ipak ne može mjeriti sa svojim prethodnikom, ali je napisao kako Burns i Convertino uspješno eksperimentiraju raznim žanrovima unutar onog kojeg su sami stvorili i kojem pomiču granice. "Hot Rail nije sjajan album; previše je rupičast i glazbeno nekonzistentan. Ali je važan jer dokazuje da Calexico nije materijal koji će se zadržati u intrigantnoj ali ograničavajućoj rutini te da je spreman istraživati nove zvučne smjerove istodobno zadržavajući jedinstveni identitet i viziju."[2] I Andrew Johnson s PopMattersa spomenuo je sposobnost sastava da uspješno plovi kroz razne žanrove. "Ovo nije glazba za cinične ili ironične. S Hot Railom, Calexico nudi dobro odsviranu, sofisticiranu glazbu koja se može mjeriti s ozbiljnošću njihovih tema, gubitku povjerenja, gubitku ljubavi i gubitku okoline s kojom se može živjeti u harmoniji i s poštovanjem."[3]

Izvori

uredi
  1. Hot Rail - A.V. Club. A.V. Club. 29. ožujka 2002. Pristupljeno 18. veljače 2010.
  2. Hot Rail - All Music. All Music. Pristupljeno 18. veljače 2010. |url-status=dead zahtijeva |archive-url= (pomoć)
  3. Hot Rail - PopMatters. PopMatters. 8. svibnja 2000. Pristupljeno 18. veljače 2010.

Vanjske poveznice

uredi