Ferojski jezik
Ferojski jezik (fer. føroyskt mál) jezik je zapadnoskandinavske skupine sjevernogermanskih jezika, kojim se služi oko 48 200 Ferojaca (2007;[1] 45 400, 2001.[2] ) na ferojskim otocima.
Ferojski jezik | |
føroyskt mál | |
Države | Farski Otoci Danska |
Etnicitet | Ferojci |
Razredba | indoeuropski germanski sjevernogermanski zapadnoskandinavski ferojski |
Službeni status | |
Služben u | Farski Otoci |
Ustanova | Føroyska málnevndin (Farski jezični odbor) |
Jezični kôd | |
ISO 639-1 | fo |
ISO 639-2 | fao |
ISO 639-3 | fao |
Povezani članci: jezik | jezična porodica | popis jezika (po kodnim nazivima) |
Njegova povijest počinje otkrivanjem Grím Kambana (825.) kada ga naseljavaju vikinzi iz Norveške, a jezik kojim su govorili bio je dansk tunga ili staronordijski.[3] Do stvaranja novih jezika dolazi podjelom između 800. i 1050. na istočnonordijske dijalekte, iz kojih su s vremenom nastali švedski i danski, te zapadnonordijske dijalekte, iz kojih su se razvili ferojski, norveški i islandski.
Ferojski jezik ima svoje pismo od 14 stoljeća. Ferojski jezikoslovac Venceslaus Ulricus Hammershaimb (1819. – 1909.) stvorio je 1846. novo pismo na kojem su 1890. izdane prve ferojske novine Føringatiðindi (Ferojske novine).[4]
Od svih ostalih germanskih jezika, Ferojskome je najsličniji Islandski, što se ponajviše može zahvaliti izoliranosti te u ustrajnosti za očuvanjem svog jezika.
Brojevi
uredibroj | ferojski | broj | ferojski | broj | ferojski | ||
---|---|---|---|---|---|---|---|
0 | null | 11 | ellivu | 21 | einogtjúgu | ||
1 | eitt | 12 | tólv | 22 | tveyogtjúgu | ||
2 | tvey | 13 | trettan | 30 | tredivu, tríati | ||
3 | trý | 14 | fjúrtan | 40 | fjøruti, fýrati | ||
4 | fýra | 15 | fimtan | 50 | hálvtrýss, fimmti | ||
5 | fimm | 16 | sekstan | 60 | trýss, seksti | ||
6 | seks | 17 | seytjan | 70 | hálvfjers, sjeyti | ||
7 | sjey | 18 | átjan | 80 | fýrs, áttati | ||
8 | átta | 19 | nítjan | 90 | hálvfems, níti | ||
9 | níggju | 20 | tjúgu | 100 | hundrað | ||
10 | tíggju | 1000 | (eitt) túsund |