Otvori glavni izbornik

Fetiš (fr. fétiche; od port. feitiço; od lat. facticius, umjetan) u etnologiji jest predmet za koji se vjeruje da ima nadnaravne moći.

Povijest pojmaUredi

Termin je nastao u 18. st. i rabio se u primjeni teorije evolucije na religiju. Skovao ga je 1757. francuski spisatelj, političar i učenjak Charles de Brosses, uspoređujući zapadnoafričku religiju s magijskim aspektima staroegipatske religije. Prema de Brossesu, fetišizam je najranija (najprimitivnija) faza evolucije religije, nakon koje slijede faze totemizma, politeizma i monoteizma. U osnovi, fetišizam predmetu pridaje neku vrst inherentne vrijednosti ili moći: tko u materijalnom predmetu vidi magijsko ili božansko značenje, pogrešno mu pripisuje inherentnu vrijednost koju on ne posjeduje (odatle i Marxov pojam fetišizma robe: to je vjerovanje da predmeti kontroliraju nas, tj. utječu na naše djelovanje, a ne obratno).

U 19. st., engleski etnolog Edward Burnett Tylor i škotski etnolog John Ferguson McLennan smatrali su da koncept fetišizma omogućuje povjesničarima religije da preusmjere pažnju s odnosa ljudi prema bogu na odnos ljudi prema materijalnim predmetima. Također su smatrali da je fetišizam uspostavio modele uzročnog objašnjenja prirodnih fenomena.

FetišiUredi

Krv se obično smatra naročito moćnim fetišem ili sastojkom fetiša. U nekim dijelovima Afrike, kosa bijelaca također se smatrala moćnom. U tradicijama kultura širom svijeta uobičajeni su fetiši i drugi su predmeti i tvari, poput kostiju, krzna, pandži, perja, vode s određenih mjesta, nekih vrsta biljaka i drva.

Fetišizam u Marxa i FreudaUredi

U 19. st., Karl Marx je usvojio taj pojam kako bi opisao važnu komponentu kapitalizma, fetišizam robe. Danas je fetišizam robe i kapitala središnji pojam marksizma.

Sigmund Freud je tim pojmom nazvao oblik parafilije kod koje je predmet žudnje određeni dio tijela ili određeni neživi predmet.

Povezani članciUredi