Finale UEFA Lige prvaka 2010.

Finale UEFA Lige prvaka 2010. bio je 55. finale UEFA Lige prvaka (18. u sadašnjem formatu), između Bayerna iz Münchena i milanskog Intera. Finale je odigran 22. svibnja 2010. na stadionu Santiago Bernabéu u Madridu, inače domaćem stadionu Real Madrida.[4] Pobijedio je Inter rezultatom 2:0, s dva pogotka Diega Milita, i tako osvojio naslov prvaka nakon 45 godina. Klub je s ovim naslovom osvojio trostruku krunu, kao prvi talijanski klub s takvim pothvatom.

Finale UEFA Lige prvaka 2010.
LigaPrvakaFinale2010.png
Natjecanje UEFA Liga prvaka 2009./10.
Datum 22. svibnja 2010.
Stadion Santiago Bernabéu, Madrid
Igrač utakmice (UEFA) Diego Milito (Internazionale)
Igrač utakmice (navijači) Wesley Sneijder (Internazionale)
Sudac Howard Webb (Engleska)[1]
Broj gledatelja 73 170[2]
Vrijeme sunčano, 25°C
32% vlage[3]
2009.
2011.

U studenom 2007. godine, odlučeno je da će se finale, po prvi put, igrati u subotu, za razliku od dosadašnjeg igranja srijedom.[5]

Inter je, pobijedivši u ovom finalu, igrao u UEFA Superkupu 2010. protiv Atlético Madrida, od kojeg je poražen 0:2. Također, prošao je izravno u polufinale Svjetskog klupskog prvenstva 2010. godine, kojeg je naposljetku osvojio.

Pozadina finalaUredi

Prije finala 2010., Bayern i Inter su se dotad susretali četiri puta i europskim natjecanjima. U ta 4 susreta, Bayern vodi sa dvije pobjede naspram jedne Interove; uz uz jedan izjednačen rezultat. Prvi se susret između ove dvije ekipe dogodio u trećoj rundi Kupa UEFA 1988./89. koji je Inter dobio sa 2:0 u prvoj utakmici na Olympiastadionu u Münchenu, ali je Bayern uzvratio pobjedom od 3:1 na San Siru dva tjedna poslije i prošao dalje pravilom gola u gostima. Ponovo su ždrijebani zajedno u skupini B Lige prvaka 2006./07., sa Spartakom Moskva i Sportingom CP. Prva je utakmica završila 2:0 za Bayern na San Siru; a uzvrat izjednačenjem od 1:1.

Obje su momčadi imale priliku osvojiti trostruku krunu, uspjeh kojeg nitko iz njihovih zemalja nije uspio osvojiti; s tim da je Intern bio najbliži tome 1965., kad su ovojili Serie A i Kup prvaka ali izgubili 1:0 od Juventusa u finalu Coppa Italije. Bayern München je osigurao svoj 22. naslov prvaka Njemačke u zadnjem kolu sezone pobjedom od 3:1 u gostima kod Herthe Berlin, 8. svibnja 2010.,[6] nakon čega osvajaju svoju 8 dvostruku krunu pobijedivši Werder Bremen rezultatom 4:0 u finalu DFB-Pokala 15. svibnja.[7] U međuvremenu, Internazionale je 5. svibnja pobijedio Romu 1:0 i tako osvojio svoj šesti talijanski kup,[8] a zatim i peti naslov prvaka Serie A zaredom te 2. dvostruku krunu 16. svibnja, pobjedom od 1:0 u gostima protiv već izbačene Siene.[9] Kako su oba kluba osvojila kup i prvenstvo prije finala, bilo je jasno kako će drugi pobjednik Lige prvaka zaredom osvojiti trostruku krunu, nakon uspjeha Barcelone u sezoni 2008./09.[10]

Trerneri obiju momčadi već su osvajale trofej Lige prvaka: Bayernov trener Louis van Gaal pobijedio je s Ajaxom in 1995., dok je Interov José Mourinho osvojio isti naslov 2004. godine s Portom. Tako bi trener koji pobijedi postao tek treći koji je to postigao s dva različita kluba, nakon Ernsta Happela (Feyenoord 1970. i Hamburg 1983.) i Ottmara Hitzfelda (Borussia Dortmund 1997. i Bayern München 2001.).[11] Bilo je ovo peto finale u povijesti natjecanja u kojem su oba trenera već prije osvajala naslov; nakon 1962., 1978., 2002. and 2007. Također bilo je prvo finale gdje nijedna od dviju ekipa nisu bili pobjednici skupina.

 
Santiago Bernabéu je još u ožujku 2008. bio izabran kao domaćin finala UEFA Lige prvaka 2010.

Stadion Santiago Bernabéu je dosad tri puta ugostio finale Kupa/Lige prvaka: 1957., 1969. and 1980. Upravo je Real Madrid pobijedio u finalu 1957., osiguravši drugi od pet uzastopnih naslova, pobijedivši Fiorentinu 2:0 ispred 120 000 gledatelja, što je drugi najveći broj gledatelja u finalu Lige prvaka ikad. Milan je drugi koji je osvojio naslov na Bernabéuu, pobijedivši Ajax 4:1, dok je Nottingham Forest 1980. godine pobijedio Hamburg rezultatom 1:0.[12]

Stadion je otvoren 1947. nedugo nakon odabira |Santiaga Bernabéa za predsjednika Real Madrida. Nakon izgradnje, stadion je imao maksimalno 75 tisuća mjesta, što je 1954. povećano na 125 000 dodavanjem četvrte tribine. Odabran je kao jedan od ukupno dva stadiona Kupa europskih nacija 1964., ugostivši obje utakmice Španjolske reprezentacije, uključujući i njenu pobjedu od 2:1 nad SSSR-om. Na pripremama za Svjetsko nogometno prvenstvo 1982., FIFA-ine su regulative zahtijevale obnovu stadiona, pa je postavljena krovna konstrukcija na tri od četiri tribine i tako smanjivši kapacitet na 90 800 mjesta. Ugostio je sve tri utakmice skupine B i finale prvenstva. Novo smanjenje kapaciteta, i to na 75 tisuća, dogodilo se 1998. godine, kad je čitav stadion postao sjedeći. Ipak, u skorašnjem renoviranju 2006. godine kapacitet je proširen na 80 000. Mešitom, za ovo finale bilo je dostupno samo 75 000 sjedala zbog UEFA-inih sigurnosnih pravila.[13]

Put do finalaUredi

  Bayern München Runda   Internazionale
Momčad Uta. Pob. Izj. Por. PoG. PrG. GR Bod.
  Bordeaux 6 5 1 0 9 2 +7 16
  Bayern München 6 3 1 2 9 5 +4 10
  Juventus 6 2 2 2 4 7 −3 8
  Maccabi Haifa 6 0 0 6 0 8 −8 0
Natjecanje
po skupinama
Momčad Uta. Pob. Izj. Por. PoG. PrG. GR Bod.
  Barcelona 6 3 2 1 7 3 +4 11
  Internazionale 6 2 3 1 7 6 +1 9
  Rubin Kazan 6 1 3 2 4 7 −3 6
  Dinamo Kijev 6 1 2 3 7 9 −2 5
Protivnik Rez. Kod kuće U gostima Drugi dio natjecanja Protivnik Rez. Kod kuće U gostima
  Fiorentina 4:4 (g) 2:1 2:3 Osmina finala   Chelsea 3:1 2:1 1:0
  Manchester United 4:4 (g) 2:1 2:3 Četvrtfinale   CSKA Moskva 2:0 1:0 1:0
  Lyon 4:0 1:0 3:0 Polufinale   Barcelona 3:2 3:1 0:1

Bayern MünchenUredi

Bayern je do Madrida stigao sa 7 pobjeda u Ligi prvaka, 3 u skupinama, 4 u nokaut fazi. Kao drugoplasirani u Bundesligi 2008./09., izravno se plasirao u natjecanje po skupinama. U ždrijebu 27. kolovoza 2009., Bayern je plasiran u skupinu A, zajedno s Bordeauxom, Juventusom i Maccabi Haifom. Kod obje utakmice s Maccabijem, Bayern je lako pobijedio, no utakmice s Bordeauxom je obje izgubio. Početkom sezone, loše je startao i u domaćoj ligi, najlošije u posljednjih 40-ak godina.[14] U posljednjoj utakmici natjecanja po skupinama, igrali su protiv Juventusa u Torinu. Iako su gubili 1:0, na kraju su ipak pobijedili rezultatom 1:4 i prošli u drugi dio natjecanja.[15] U osmini finala, ždrijebom je zapao s Fiorentinom i pobijedio prvu utakmicu na Allianz Areni golom u posljednjim minutama. U Italiji, Bayern je izgubio reultatom 3:2 i ukupni rezultat je bio 4:4; međutim, Bayern je prošao golovima u gostima.

 
Postave Bayerna i Manchestera u uzvratu četvrtfinala na Old Traffordu

U ždrijebu za četvrtfinale, došlo je do ponavljanja finala iz 1999. godine. Bayern je ždrijeban s Manchester Unitedom. U prvoj utakmici u Münchenu, Manchester je poveo već u drugoj minuti, ali je Bayern sjajnom igrom u drugom poluvremenu izjednačio. U posljednjoj minuti Ivica Olić postiže pogodak i vodi Bavarce na uzvrat s prednošću. U uzvratu, United je počeo sjajno: u prvom poluvremenu imali su 3:0. Međutim, na samom kraju poluvremena Olić zabija gol i smanjuje prednost. U drugom poluvremenu Rafael dobiva drugi žuti karton, a Bayern nakon dugog pritiska postiže pogodak preko Robbena i prolazi dalje.[16] U polufinalu su lako prošli Olympique Lyon pobijedivši ukupno 4:0. U prvoj su utakmici golom Robbena pobijedili 1:0, dok su u gostima hat-trickom Olića porazili Francuze s 0:3.[17]

InternazionaleUredi

Inter je kao prvak Italije Serie A 2009. izravno prošao u Ligu prvaka 2009./10.. Ždrijebom su u skupini zapali sa braniteljem prvaka, Barcelonom, te Rubin Kazanom i Dinamo Kijevom. U utakmicama s Barcelonom, Inter je na Camp Nouu poražen 2:0, a kod kuće je igrao 0:0. Sa ostala dva kluba, Internazionale je po jednu utakmicu dobio i remizirao sa svakim.[18] U drugom dijelu natjecanja, Inter je izgubio samo jednu utakmcu, dok je u svim ostalim pobijedio. U osmini finala, pobijeđen je Chelsea na San Siru. Interov trener José Mourinho je nekadašnji trener Chelseaja i dočekan je u Londonu s ovacijama i nadimkom "the Special One" (poseban)[18]. Inter i Mourinho su iznenadili sve i pobijedili rezultatom 1:0 golom Samuela Eto'a.[19] Za četvrtfinale, Inter je dobio najlakšeg protivnika, moskovskog CSKA. U obje utakmice, nerazzuri su pobijedili rezultatima 1:0.

Za polufinale, Internazionale je dobio protivnika iz natjecanja po skupinama, branitelja prvaka Barcelonu. Barça je u četvrtfinalu zadivila svijet pobijedivši Arsenal 4:1 sa četiri pogotka Lionela Messija, i tako još jednom pokazala svoju neograničenu moć.[20] Inter je u prvu utakmicu u Milanu ušao s pritiskom i bio je vrlo blizu pogotka. Međutim, sjajnim prodorom Maxwella i pogotkom Pedra, Barcelona je prva povela. Inter se pogotkom Sneijdera vratio i uspio postići još dva. U uzvratu u Kataloniji, Barça je sve snage okrenula u napad. Ali, Mourinho je svojom posebnom defenzivnom taktikom spriječio Barcelonu da postigne potrebna dva pogotka. Iako je u 84. minuti Gerard Piqué postigao pogodak, to nije bilo dovljno za prolaz španjolske momčadi.[21] Upravo zbog nadmudrivanja Barcelone, Inter je u finale ušao kao lagani favorit.

SusretUredi

Odabir momčadiUredi

Interova je momčad započela susret bez ijednog Talijana u ekipi, dok je za Bayern igralo pet njemačkih igrača, i to su sva petorica bili reprezentativci na Svjetskom prvenstvu 2010. Franck Ribéry je jedan od najvažnijih odsutnih igrača za Bayern, koji nije igrao zbog kazne za prekršaj u prvom polufinalnom susretu protiv Lyona, za koji je dobio tri utakmice kazne. Thiago Motta je najzvučniji izostanak za Inter, koji je bio u kazni dvije utakmice zbog kartona.

SažetakUredi

 
Koreografija Interovih navijača prije početka susreta

Pobjednik finala bio je Internazionale, rezultatom 2:0. Inter se služio taktikom kontra-napada što se vidi u činjenici da su imali manji posjed lopte od bavarske momčadi, ali je Inter uspješno branio svoje vodstvo.[22] Oba je pogotka postigao Argentinac Diego Milito, i to u 35. i 70. minuti. Prvi je pogodak Milito postigao nakon dugog ispucavanja vratara Julija Cesara, prebacivši loptu Wesleyju Sneijderu, koji ju vraća Militu da zabije gol. Militov drugi pogodak dolazi nakon dobačaja Samuela Eto'a, da bi Milito prešao Daniela van Buytena i zabio.[23] Milito je zamijenjen pri samom kraju susreta, popraćen velikim pljeskom navijača Intera.[24] Nakon utakmice, Milito je izajvio da je ova pobijeda donijela "nevjerojatnu sreću" i tvrdio je da je njegova momčad zaslužila pobijediti.[25] Bayernov je kapetan Mark van Bommel priznao da je Inter bio "najefikasnija momčad", misleći na uspjeh Interovih kontra-napada.[26] José Mourinho je otkrio da će najvjerojatnije otići iz Intera da bi ostvario svoj cilj da postane prvi trener koji će osvojiti trofej Lige prvaka s tri različita kluba. Glasine su ga povezivale s odlaskom u Real Madrid, što se na kraju ispostavilo točno.[27]

DetaljiUredi

22. svibnja 2010.
20:45 CEST
Bayern München   0 : 2   Internazionale Santiago Bernabéu, Madrid
Broj gledatelja: 73 170[2]
Sudac: Howard Webb (Engleska)[1]
(izvještaj) Milito   35'   70'
 
 
 
 
 
 
 
 
 
Bayern München
 
 
 
 
 
 
 
Internazionale
BAYERN MÜNCHEN:
GK 22   Hans-Jörg Butt
RB 21   Philipp Lahm
CB 5   Daniel Van Buyten
CB 6   Martin Demichelis   26'
LB 28   Holger Badstuber
CM 17   Mark van Bommel   78'
CM 31   Bastian Schweinsteiger
RW 10   Arjen Robben
SS 25   Thomas Müller
LW 8   Hamit Altıntop   63'
CF 11   Ivica Olić   74'
Zamjene:
GK 1   Michael Rensing
DF 13   Andreas Görlitz
DF 26   Diego Contento
MF 23   Danijel Pranjić
MF 44   Anatolij Timoščuk
FW 18   Miroslav Klose   63'
FW 33   Mario Gómez   74'
Manager:
  Louis van Gaal
 
INTERNAZIONALE:
GK 12   Júlio César
RB 13   Maicon
CB 6   Lúcio
CB 25   Walter Samuel
LB 26   Cristian Chivu   30'   68'
CM 4   Javier Zanetti
CM 19   Esteban Cambiasso
AM 10   Wesley Sneijder
RW 9   Samuel Eto'o
CF 22   Diego Milito   90+2'
LW 27   Goran Pandev   79'
Zamjene:
GK 1   Francesco Toldo
DF 2   Iván Córdoba
DF 23   Marco Materazzi   90+2'
MF 5   Dejan Stanković   68'
MF 11   Sulley Muntari   79'
MF 17   McDonald Mariga
FW 45   Mario Balotelli
Trener:
  José Mourinho

UEFA-in igrač utakmice:
  Diego Milito
Igrač utakmice prema navijačima:
  Wesley Sneijder

Sudac:
 Howard Webb

Pomoćni suci:
  Mike Mullarkey
  Darren Cann
Četvrti sudac:
  Martin Atkinson
Rezervni sudac:
  Peter Kirkup

StatistikaUredi

Prvo poluvrijeme[28]
Bayern Inter
Pogodci 0 1
Udarci (ukupno) 10 7
Udarci (u okvir) 1 4
Posjed lopte 67% 33%
Udarci iz kuta 2 0
Prekršaji 8 6
Zaleđa 0 0
Žuti kartoni 1 1
Crveni kartoni 0 0

Drugo poluvrijeme[28]
Bayern Inter
Pogodci 0 1
Udarci (ukupno) 11 4
Udarci (u okvir) 5 3
Posjed lopte 69% 31%
Udarci iz kuta 4 2
Prekršaji 8 7
Zaleđa 0 0
Žuti kartoni 1 0
Crveni kartoni 0 0

Ukupno[28]
Bayern Inter
Pogodci 0 2
Udarci (ukupno) 21 11
Udarci (u okvir) 6 7
Posjed lopte 68% 32%
Udarci iz kuta 6 2
Prekršaji 16 13
Zaleđa 0 0
Žuti kartoni 2 1
Crveni kartoni 0 0

Vidi jošUredi

IzvoriUredi

  1. 1,0 1,1 Webb sudi u Madridu. UEFA.com. Union of European Football Associations. 20. svibnja 2010. Pristupljeno 20. svibnja 2010.
  2. 2,0 2,1 Radnedge, Keir. Lipanj 2010. Hamilton, Gavin (ur.). Inter prekinuo dugu stanku. World Soccer. IPC Media. London. 50 (10): 48–51
  3. Početne postave (PDF). UEFA.com. Union of European Football Associations. 22. svibnja 2010. Pristupljeno 28. svibnja 2010.
  4. Madrid i Hamburg domaćini finala 2010. UEFA.com. Union of European Football Associations. 28. ožujka 2008. Pristupljeno 9. ožujka 2010.
  5. Finale Lige prvaka u srijedu. BBC Sport. British Broadcasting Corporation. 30. studenoga 2007. Pristupljeno 24. svibnja 2008.
  6. Prvaci rascvjetali München. fcbayern.de. FC Bayern München. 8. svibnja 2010. Pristupljeno 10. svibnja 2010.
  7. Bayernova oluja osvaja dvostruku krunu. fcbayern.de. FC Bayern. 15. svibnja 2010. Pristupljeno 16. svibnja 2010.
  8. Inter-Roma: 1-0, kup ide nerazzurrima. inter.it. Internazionale Milano. 5. svibnja 2010. Pristupljeno 10. svibnja 2010.
  9. Mourinhov Inter koji žudi za trostrukom krunom osvaja Serie A. BBC Sport. British Broadcasting Corporation. 16. svibnja 2010. Inačica izvorne stranice arhivirana 19. svibnja 2010. Pristupljeno 16. svibnja 2010.
  10. Jones, Grahame L. 21. svibnja 2010. Finale Lige prvak dovodio vrhunske trenre, zvijede SP-a. Los Angeles Times. Inačica izvorne stranice arhivirana 28. svibnja 2010. Pristupljeno 28. svibnja 2010.
  11. Harrold, Michael. 29. travnja 2010. Euforični se Inter suočava sa zadnjim izazovom. UEFA.com. Union of European Football Associations. Inačica izvorne stranice arhivirana 5. svibnja 2010. Pristupljeno 5. svibnja 2010.
  12. Prijašnja finala u Madridu. UEFA.com. Union of European Football Associations. 18. siječnja 2010. Inačica izvorne stranice arhivirana 12. veljače 2010. Pristupljeno 9. ožujka 2010.
  13. Santiago Bernabéu. UEFA.com. Union of European Football Associations. 18. siječnja 2010. Inačica izvorne stranice arhivirana 12. veljače 2010. Pristupljeno 9. ožujka 2010.
  14. Put do finala: Bayern. UEFA.com. Union of European Football Associations. 17. svibnja 2010. Pristupljeno 24. svibnja 2010.
  15. Sjajni Bayern izbacio Juve. UEFA.com. Union of European Football Associations. 17. prosinca 2009. Pristupljeno 24. svibnja 2010.
  16. United pao pod Bayernom. UEFA.com. Union of European Football Associations. 7. travnja 2010. Pristupljeno 24. svibnja 2010.
  17. Olićeva trica vodi Bayern u Madrid. UEFA.com. Union of European Football Associations. 27. travnja 2010. Pristupljeno 24. svibnja 2010.
  18. 18,0 18,1 Put do finala: Inter. UEFA.com. Union of European Football Associations. 17. svibnja 2010. Pristupljeno 25. svibnja 2010.
  19. Eto'o završio posao za Inter. UEFA.com. Union of European Football Associations. 16. ožujka 2010. Pristupljeno 25. svibnja 2010.
  20. Čarobni Messi odradio posao protiv Arsenala. UEFA.com. Union of European Football Associations. 6. travnja 2010. Pristupljeno 25. svibnja 2010.
  21. Barcelona svrgnuta od Intera. UEFA.com. Union of European Football Associations. 28. travnja 2010. Pristupljeno 25. svibnja 2010.
  22. Hassett, Sebastian. 23. svibnja 2010. Maestro Mourinho napravio savršen oproštaj od Intera u finalu Lige prvaka. Sydney Morning Herald. Inačica izvorne stranice arhivirana 24. svibnja 2010. Pristupljeno 22. svibnja 2010.
  23. Lyon, Sam. 22. svibnja 2010. Bayern München 0:2 Inter Milan. BBC Sport. British Broadcasting Corporation. Inačica izvorne stranice arhivirana 26. svibnja 2010. Pristupljeno 28. svibnja 2010.
  24. Inter Milan porazio Bayern München u finalu Lige prvaka u Madridu. Agence France-Presse. Fox Sports. 23. svibnja 2010. Pristupljeno 22. svibnja 2010.
  25. Carminati, Nadia. 22. svibnja 2010. Milito 'apsolutno sretan'. Sky Sports. Inačica izvorne stranice arhivirana 24. svibnja 2010. Pristupljeno 22. svibnja 2010.
  26. Coerts, Stefan. 22. svibnja 2010. Efikasnija ekipa je pobijedila – Bayern Münchenov kapetan Mark Van Bommel. goal.com. Inačica izvorne stranice arhivirana 25. svibnja 2010. Pristupljeno 22. svibnja 2010.
  27. Mourinho izjavio da će vjerojatno napustiti Inter. USA Today. 22. svibnja 2010. Pristupljeno 22. svibnja 2010.
  28. 28,0 28,1 28,2 Statistike: Kraj utakmice (PDF). UEFA.com. Union of European Football Associations. 22. svibnja 2010. Pristupljeno 22. svibnja 2010.
Na Zajedničkom poslužitelju postoje datoteke vezane uz: Finale UEFA Lige prvaka 2010.

Vanjske povezniceUredi