Franjo Šimić (25. svibnja 1900.9. kolovoza 1944.), hrvatski vojnik, časnik u vojskama Kraljevine Jugoslavije i Nezavisne Države Hrvatske.

Franjo Šimić
Opći životopisni podatci
Datum rođenja 25. svibnja 1900.
Mjesto rođenja Gospić, Hrvatska
Datum smrti 9. kolovoza 1944.
Mjesto smrti Mostar, BiH
Nacionalnost Hrvat
Titule vitez
Opis vojnoga službovanja
Čin pukovnik (KJV)
general (HD)
Ratovi Drugi svjetski rat
Važnije bitke Bitka za Kupres
Vojska Kraljevska jugoslavenska vojska
Hrvatsko domobranstvo
Rod vojske Pješaštvo
Zapovijedao Hrvatsko domobranstvo
Odlikovanja Željezni trolist II. stupnja

Životopis

uredi

Franjo Šimić rođen je u blizini Gospića. Završio je Vojnu akademiju u Beogradu za vrijeme Kraljevine Jugoslavije. U jugoslavenskoj kraljevskoj vojsci je dobio čin pukovnika.

Osnutkom Nezavisne Države Hrvatske priključuje se Hrvatskom domobranstvu i nakon uspješnih borbi s partizanima u Hercegovini dobiva položaj zapovjednika 9. pješačke pukovnije i 2. gorskog zdruga od 1941. do 1942.

U lipnju 1942. imenovan je Poglavnikovim izvanrednim opunomoćenikom za vojne operacije u područjima oko Plive i Rame i velike župe Lašva-Glaž. Ponovno je zauzeo Šuicu i Tomislavgrad. Iste godine dobiva Vojnički red željeznog trolista III. stupnja zbog zasluga u obrani Kupresa i Bugojna. U studenom 1942. imenovan je zapovjednikom 1. domobranske dobrovoljačke pukovnije, gdje ostaje do lipnja 1944. godine. Nakon pljački i pokolja koje su počinili četnici Dobroslava Jevđevića izvršili u Sovićima i Grudama, Šimić je uložio prosvjed lokalnom talijanskom generalu koji je natjerao Jevđevića da obeća vratiti opljačkane stvari.

U čin generala Šimić je promaknut 19. veljače 1944. god. Ubijen je u Mostaru u nepoznatim okolnostima, navodno u četničkoj zasjedi. Posmrtno dobiva Vojnički red željeznog trolista II. stupnja s hrastovim grančicama a time i naslov viteza.

Poslije rata ustaški dužnosnik Ivo Rojnica za Šimićevo ubojstvo optužio je ustaškog pukovnika Rafaela Bobana.[1]

Literatura

uredi

Izvori

uredi