Franjo Kuhač

Franjo Ksaver Kuhač (Osijek, 20. studenoga 1834.Zagreb, 18. lipnja 1911.), bio je hrvatski etnomuzikolog i povjesničar glazbe.

Franjo Kuhač (1874.)

ŽivotopisUredi

Franjo Ksaver Kuhač rođen je u Osijeku 1834. godine. Diplomirao je u Pešti, a glazbeno znanje proširivao je u Leipzigu, Weimaru i Beču. Nakon povratka u Osijek djelovao je kao klavirski pedagog i zborovođa, a 12 godina je putovao po Hrvatskoj i drugim zemljama skupljajući narodno blago. Na području folkloristike najvažnija mu je zbirka Južno-slovjenske narodne popievke s 1600 napjeva uz klavirsku pratnju, a zaslužan je za stvaranje i razvoj hrvatske glazbene terminologije. Pozornost je izazvao otkrićem hrvatskih napjeva u djelima Haydna i Beethovena. Okušao se i kao skladatelj kraćih klavirskih i vokalnih djela. Njegovo djelo Ilirski glazbenici dragocjen je dokument o preporodnim skladateljima.

Na njegov je poticaj Matko Brajša skupljao hrvatske narodne napjeve u Istri.[1]

DjelaUredi

Nepotpun popis:

  • Valpovo i njegovi gospodari, Zagreb 1876.
  • Prilog za povjest južnoslavjanske glasbe, "Rad jugosl. akademije". Knj. XXXVIII. Zagreb, 1877.
  • Vatroslav Lisinski i njegovo doba: prilog za poviest hrvatskog preporoda, Matica hrvatska, Zagreb, 1887.
  • Ilirski glazbenici: prilozi za poviest Hrvatskoga preporoda, Matica hrvatska, Zagreb 1893.
  • Anarkija u hrvatskoj k[n]jiževnosti i umjetnosti [poslanica umjetničkim secesionistima i književnim dekadentima], vl. naklada, Zagreb, 1898.

NagradeUredi

  • 1876.: Nagrada iz zaklade Ivana N. grofa Draškovića, za djelo Prilog za povjest južnoslavjanske glasbe.
  • 1881.: Nagrada iz zaklade Ivana N. grofa Draškovića, za djelo Južnoslovjenske narodne popievke. Knjiga peta.
  • 1892.: Nagrada iz zaklade Adolfa Veber-Tkalčevića, za djelo Ilirski glazbenici: prilozi za poviest Hrvatskoga preporoda.[2]

IzvoriUredi

Vanjske povezniceUredi


    Nedovršeni članak Franjo Kuhač koji govori o hrvatskom glazbeniku treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.