Otvori glavni izbornik

ŽivotopisUredi

Diplomirao je u Pešti, a glazbeno znanje proširivao je u Leipzigu, Weimaru i Beču. Nakon povratka u Osijek djelovao je kao klavirski pedagog i zborovođa, a 12 godina je putovao po Hrvatskoj i drugim zemljama skupljajući narodno blago. Na području folkloristike najvažnija mu je zbirka Južno-slovjenske narodne popievke s 1600 napjeva uz klavirsku pratnju, a zaslužan je za stvaranje i razvoj hrvatske glazbene terminologije. Pozornost je izazvao otkrićem hrvatskih napjeva u djelima Haydna i Beethovena. Okušao se i kao skladatelj kraćih klavirskih i vokalnih djela. Njegovo djelo Ilirski glazbenici je dragocjen dokument o preporodnim skladateljima.

Na njegov je poticaj Matko Brajša skupljao hrvatske narodne napjeve u Istri.[1]

Kuhačeve knjigeUredi

  • Valpovo i njegovi gospodari, Zagreb 1876.
  • Prilog za povjest južnoslavjanske glasbe, "Rad jugosl. akademije". Knj. XXXVIII. Zagreb, 1877.
  • Ilirski glazbenici, Zagreb 1893.

NagradeUredi

IzvoriUredi

Vanjske povezniceUredi


    Nedovršeni članak Franjo Kuhač koji govori o hrvatskom glazbeniku treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.