Weimar

grad u Njemačkoj

Weimar je grad u njemačkoj saveznoj pokrajini Tiringiji. Grad je poznat po svojoj kulturnoj baštini i brojnim umjetničkim djelima, slavnim stanovnicima i po tome da je dao ime Weimarskoj Republici (1918. – 33.), njemačkoj državi nastaloj nakon Prvog svjetskog rata na izborima početkom 1919. god. kada je donesen prvi njemački demokratski Ustav. Međutim, grad je bio i žarište njemačkog prosvjetiteljstva i mjesto u kojem su spisatelji Goethe i Schiller razvili književni pokret Weimarski klasicizam. Grad je bio i rodno mjesto Weimarske škole umjetničkih zanata i Bauhaus pokreta, koji je 1919. god. osnovao Walter Gropius s umjetnicima kao što su: Vasilij Kandinski, Paul Klee, Oskar Schlemmer, Lyonel Feininger.

Weimar
Weimar
Grb grada Weimar
Koordinate: 50°59′N 11°19′E / 50.983°N 11.317°E / 50.983; 11.317
Država Flag of Germany.svg Njemačka
Savezna država Zastava Tiringije Tiringija
Gradonačelnik Peter Kleine
Površina 84,26 km2
Nadmorska visina 208 m
Stanovništvo 65.233 (31. prosinca 2009.)
Gustoća stanovništva 768 stan./km2
Poštanski broj 99401–99441
Pozivni broj 03643 (Taubach: 036453)
Registarska oznaka WE
Službena stranica weimar.de
Karta
Weimar na karti Njemačka
Weimar
Weimar
Položaj grada na karti Njemačke

Mnoga mjesta u središtu grada su UNESCO-ova svjetska baština.


PovijestUredi

 
Goethe i Schiller ispred Njemačkog narodnog kazališta i simfonijske dvorane u Weimaru.

Najstariji zapis o gradu potječe iz 899. god. Weimar je bio glavni grad kneževine, a nakon 1815. god. i Velikog vojvodstva, Sachsen-Weimar (do 1918.). Ime grada se mijenjalo od "Wimares" (po vinu) preko "Wimari" do "Wimar" i naposljetku "Weimar". God. 1410., dobio je titulu slobodnog grada sa svim pravima, ali je razvitak grada u nastanku poremetio veliki požar 1424. god.

Za vrijeme vladavine Ane Amalije (1758. – 1775.) i njezinog sina Karla Augusta (1809. – 1828.) Weimar je postao važnim kulturnim središtem Europe. U gradu su djelovali književnici kao što su: Goethe, Schiller i Johann Gottfried von Herder, te glazbenici: Johann Nepomuk Hummel (Mozartov učenik), Liszt i Johann Sebastian Bach. Na poziv vojvode Karla Augusta Goethe odlazi u Weimar, gdje postaje tajni savjetnik, a 1780. god. slobodni zidar weimarske lože Anna Amalia, dobiva plemstvo i postaje Kammerpräsident. Bio je i upravitelj weimarskog kazališta. Poput Schillera, i on je pokopan u Weimaru.

Kako je glavni grad Njemačke, nakon Njemačke revolucije 1918. god. bio pod konstantnim uličnim neredima, Državno vijeće se nije moglo sastati u Berlinu, te je prvi ustav Republike Njemačke sastavljen je u Weimaru i od tada se Njemačka zvala i Weimarskom Republikom.

Bauhaus u Weimaru je bila škola arhikteture i primijenjene umjetnosti u Weimaru, u razdoblju od 1919. do 1931. godine, koju je osnovao arhitekt Walter Gropius.

God. 1937., nacisti su izgradili koncentracijski logor Buchenwald, samo osam kilometara od Weimara. Između srpnja 1938. i travnja 1945. god., tu je zatvoreno oko 240.000 ljudi, uključujući i 168 savezničkih zarobljenika. Broj umrlih u logoru Buchenwald se procjenjuje na 56.545. Od 1945. do 1950. god., Sovjetski Savez se koristio okupiranim koncentracijskim logorom Buchenwald za utamničenje poraženih nacista i nepodobnih Nijemaca. Dana 6. siječnja 1950. god., Sovjeti su predali logor Ministarstvu unutarnjih poslova Istočne Njemačke. Weimar je bio u Istočnoj Njemačkoj od 1949. do Ujedinjenja Njemačke (1990.).

Weimar je bio europski glavni grad kulture za 1999. godinu.

ZnamenitostiUredi

Klasicistički Weimar
  Svjetska baštinaUNESCO
 
 
Godina uvrštenja1998. (22. zasjedanje)
VrstaKulturno dobro
Mjeriloiii, vi
Ugroženost
PoveznicaUNESCO:846
 
Dvorac Ettersburg s parkom
 
Dvorac Belvedere

Zaštićeni spomenici svjetske baštineUredi

 
Povijesno groblje
 
Novi prirodoslovni muzej

Klasicistički Weimar (1998.)

  • Knjižnica vojvotkinje Anne Amalije (Herzogin Anna Amalia Bibliothek) koja datira iz 1691. god. (jedna od najstarijih u Europi), spada u UNESCO-ovu svjetsku baštinu, a sadržavala je preko 1,000,000 svezaka (poput Goetheovog remek-djela Faust i izvorne luteranske Biblije iz 1534.) i glazbenu kolekciju vojvotkinje. Dana 2. rujna 2004. god., u knjižnici je izbio požar u kojemu je stradalo od 40-50,000 svezaka;, veliki gubitak za njemačku kulturu i cijeli svijet. Dana 24. listopada 2007. god., knjižnica je ponovno je otvorena, a posjetitelji moraju rezerviraju ulaznice više mjeseci unaprijed.
  • Državni Goetheov muzej i Goetheova kuća
  • Goethe's Gartenhaus
  • Schillerova kuća i muzej (Schillers Wohnhaus)
  • Herderove zgrade (Gradska crkva sv. Petra i Pavla, Herderova kuća i Stara Weimarska gimnazija )
  • Gradski dvorac (Weimarer Stadtschloss) i dvorski muzej (Schlossmuseum)
  • Wittumspalais
  • Povijesno groblje Friedhof s kraljevskom kriptom
  • Ilm park s Rimskom kućom, Gotheovom vrtnom kućom i Zvjezdastim vrtom
  • Dvorac Belvedere (Schloss Belvedere) s parkom i oranžerijom
  • Dvorac Ettersburg s parkom
  • Dvorac Tiefurt (Schloss Tiefurt)

Spomenici Bauhausa (1996.)

  • Zgrada Sveučilišta Bauhaus u Weimaru
  • Škola umjetničkih zanata u Weimaru
  • Izložbeni paviljon Haus am Horn (Musterhaus Am Horn)

Ostale znamenitostiUredi

  • Lisztov muzej
  • Njemačko narodno kazalište i simfonijska dvorana (Deutsches Nationaltheater und Staatskapelle Weimar)
  • Novi prirodoslovni Weimarski muzej
  • Muzej Bauhausa
  • Buchenwald memorijal
  • Nietzsche arhiv
  • Dvorac Kochberg (Schloss Kochberg)

Prijateljski gradoviUredi

Poznati stanovniciUredi

Vanjske povezniceUredi

Ostali projektiUredi

 Zajednički poslužitelj ima još gradiva o temi Weimar


  Nedovršeni članak Weimar koji govori o gradu u Njemačkoj treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.