Koncentracijski logor

Koncentracijski logor (njem. Konzentrationslager, KZ) je naziv za razne zatočeničke logore nacističke Njemačke i njezinih saveznika za vrijeme Drugog svjetskog rata, ali pogotovu za logore smrti u kojima je ubijeno više milijuna ljudi i sproveden holokaust. Iako je sam izraz korišten i prije pojave nacističkog režima, opisujuči sabirne logore, u današnjici se zbog surovosti i razmjera nacističkih zločina gotovo isključivo koristi u spomenutom kontekstu.

Zatočenici u sabirnom logoru Buchenwald 16. travnja 1945. god.

Na području bivše Jugoslavije je ustaška vlast po uzoru na njemačke naciste koristila izraz "Sabirni logor" za ime svojih koncentracijskih logora.

Obični zatočenički logori se koriste za zatvaranje političkih protivnika režima, pripadnika pojedinih etničkih ili religijskih skupina, te nepoželjnog civilnog stanovništva. Takvi logori stvaraju se uglavnom tijekom ratova. Zatvorenici u njima bivaju zatočeni bez sudskih procesa, najčešće na osnovi političkih, vjerskih, kao i nacionalnih kriterija.

Koncentracijski logori se izdvajaju po tome da prvenstveno služe ciljanom ponižavanju, mrcvarenju, mučenju i/ili uništavanju istih skupina iako često imaju i sekundarnu namjenu kao radni logor.

EtimologijaUredi

Izraz sabirni logor potječe iz nacističkog naziva Konzentrationslager [nedostaje izvor].

PovijestUredi

Prvi sabirni logor pojavio se za vrijeme Trećeg kubanskog rata za neovisnost (1895.1898.), kada je španjolski vojni guverner Valeriano Weyler naredio prisilno iseljavanje i zatvaranje seljaka i njihovih obitelji s područja gdje su djelovali kubanski pobunjenici. Zbog loših uvjeta i pretrpavanja umrlo je mnogo zatvorenika.

Britanci su koristili sabirne logore za vrijeme Drugog Burskog rata (1899.1902.), gdje su zatvarali uglavnom burske žene i djecu u logore diljem Južnoafričke Republike. Zbog loših uvjeta života u logorima, te slabe ishrane umrlo je više od 28.000 zatvorenika.

Za Staljinova režima uspostavljeni su brojni gulazi, još prije 1941. i napada na SSSR.

U kraljevini Jugoslaviji su uspostavljeni sabirni logori pred drugi svjetski rat. Namijenjeni su bili komunistima, a osnovani su na kraljevu zapovijed.

Tijekom Drugog svjetskog rata obje strane držale su sabirne logore, no Sile Osovine koristile su sabirne logore za masovno istrebljivanje nepoželjnih etničkih skupina (npr. Židovi, Romi, Slaveni), te političkih neprijatelja. U mnogim slučajevima sabirni logori u nacističkoj Njemačkoj bili su radni logori u kojima su zatvorenici radili kao robovi.

Na području današnje Republike Hrvatske, za vladavine Ante Pavelića i režima NDH djelovao je Sabirni logor Jasenovac za ubojstva velikog broja Srba, Židova, Roma i Hrvata neistomišljenika režima. Nakon 1945. godine, dakle u sklopu SFRJ, neki sabirni logori nastavili su postojati, u njih su odvođeni politički protivnici (označeni kao "neprijatelji države i naroda") hrvatske nacionalnosti.

Tijekom agresije na Republiku Hrvatsku 1990-ih, branitelji i civili odvođeni su u sabirne logore koje su organizirali pobunjeni Srbi na okupiranom teritoriju Republike Hrvatske, te na teritoriju Srbije i Crne Gore. Najveći i najozloglašeniji bio je Logor Srijemska Mitrovica.

U ratu u BiH su također otvarani sabirni logori, a neki od najzloglasnijih su Omarska, Keraterm i Manjača, koji su bili pod srpskim nadzorom.

Slike sabirnih logoraUredi

Vanjske povezniceUredi

Na Zajedničkom poslužitelju postoje datoteke vezane uz: Koncentracijski logor