Holokaust

Holokaust ili šoa (heb. הַשׁוֹאָה‎, HaShoah – u prijevodu: »katastrofa«), nazivi su za sistematski državni progon i genocid nad različitim etničkim, vjerskim i političkim skupinama ljudi tijekom Drugog svjetskog rata od strane Velikonjemačkog Reicha i njezinih suradnika.[1][2] U ranim primjerima holokausta uključuju se progoni tijekom »Kristalne noći« i eutanazijski program »Akcija T4«, što se kasnije razvilo u upotrebu odreda smrti i koncentracijskih logora, kao i masovne i centralno organizirane pokušaje da se usmrti svaki mogući pripadnik skupina na koje su ciljali nacisti.[3] Žrtve obuhvaćaju i 1,5 milijuna djece. Holokaustom je obuhvaćeno oko dvije trećine od devet milijuna Židova koji su ranije živjeli u kontinentalnoj Europi. Šira definicija holokausta obuhvata i nežidovske žrtve nacističke kampanje masovnog ubojstva,[4] na bazi bioloških faktora, kao što su npr. Romi, Poljaci i druge slavenske etničke skupine, i pacijenti Akcije T4 koji su bili mentalno i fizički onesposobljeni.[5] Jedna šira definicija obuhvata i Ruse, ratne zatočenike, homoseksualce, Jehovine svjedoke, crnce, disidente i političke protivnike nacista, te članove drugih manjinskih skupina.

Holokaust
Dio Drugog svjetskog rata
Arbeit-macht-frei3.jpg
Slogan Arbeit macht frei koji se nalazio na ulazima mnogih nacističkih koncentracijskih logora
LokacijaTreći Reich i europske države pod nacističkom okupacijom
Datum1941.1945.
Vrsta napada
sistematski genocid, masovno ubojstvo i etničko čišćenje
Mrtvihc. 6 milijuna Židova
Motivantisemitizam, rasizam
Žuta »židovska zvijezda« (njem. Judenstern), koju su Židovi morali nositi u Trećem Reichu

Od 1941. do 1945. nad Židovima sistematski su izvršeni genocidi, što je bio dio šire inicijative koja je obuhvaćala progone i ubojstva drugih naroda Europe. Pod koordinacijom Schutzstaffela (SS), s uputama iz najvišeg rukovodstva Nacionalsocijalističke njemačke radničke stranke (NSDAP), svaka grana birokracije u tadašnjoj Njemačkoj bila je uključena u logistiku i provođenje masovnog ubijanja. Ubojstva su počinjena u cijeloj Europi pod njemačkom okupacijom, kao i u samoj nacističkoj Njemačkoj, a također su počinjena i na svim područjima pod upravom njezinih saveznika. Druge žrtve nacističkih zločina su Poljaci, Ukrajinci, i drugi slavenski narodi; sovjetski građani i sovjetski ratni zatočenici; komunisti; homoseksualci; Jehovini svjedoci i drugi. Oko 42.500 pritvornih ustanova je korišteno u koncentraciji žrtava s ciljem počinjavanja najgrubljih kršenja ljudskih prava. Procjenjuje se da je bilo preko 200.000 počinitelja holokausta.

Europski Židovi bili su glavne žrtve holokausta, a plan za sustavni genocid nad Židovima nacisti su nazivali »konačnim rješenjem židovskog pitanja«. Kao posljedice Drugog svjetskog rata, pa i samog holokausta, prvo je došlo do sudskih procesa u Nürnbergu, tijekom kojih je istaknutim nacistima suđeno za zločine tijekom rata. Kao kulturna revolucija, došlo je i do denacifikacije (njem. Entnazifizierung), te do dogovora o reparacijama između Izraela i Zapadne Njemačke. Tijekom procesa u Nürnbergu došlo je i do poricanja holokausta, kojim su neki od suđenih htjeli umanjivati holokaust ili prikazati ga kao »opravdano djelo«.

Etimologija i definicijaUredi

Porijeklo izrazaUredi

 
Trupla žrtava KL Buchenwald, 1945.

Holokaust (grčki olokauston: »potpuno spaljen«, od prefiksa olo i kauston, »spaljen«) je žrtva paljenica bogovima ili dušama pokojnika kod Grka i Rimljana, pri kojoj se obično (za razliku od drugih tipova žrtava) spaljivala cijela žrtvena životinja. Kod starih Izraelaca postojao je analogni obred spaljivanja cijelog janjeta (hebrejski olam kalil: »uništenje ognjem«).[6]

Riječ holokaust prvi je za taj genocid (koji sami Židovi označavaju hebrejskom izrazi šoa; HaShoah – u prijevodu: »katastrofa«) upotrebio crkveni sabor protestantskih crkava tadašnje Zapadne Njemačke. Postepeno je ušao u opću upotrebu i danas je to osnovno značenje izraza. Upotrebljen je zbog posebnog značaja i intenziteta mržnje prema Židova i ideološke osude judaizma, koja se izdvaja od postupaka prema drugim nacističkim žrtvama, a ima svoje duboke korijene u zapadnoj civilizaciji (antisemitizam). Termin je postepeno ušao u opžu upotrebu u raznim jezicima do 1970-ih godina.

Postoje razlike u opsegu primjene pojma. U širem značenju, obuhvata i genocid nad Romima i Slavenima, kao i ubijanje drugih skupina (homoseksualci, duševni i fizički bolesnici, politički protivnici, poljski i sovjetski ratnih zatočenici, Jehovini svjedoci itd.)[4][7] koje je nacionalsocijalistička država provodila.

DefinicijaUredi

Restriktivna definicija holokausta je genocid Židova od strane nacista.[8][9][a] Šira definicija holokausta obuhvata neke ili sve nežidovske žrtve njemačkih kampanja masovnog ubojstva. Kolumbijski vodič za holokaust ograničava definiciju holokausta na Židove, Rome i pacijente Akcije T4 koji su bili mentalni i fizički invalidi. Njeni autori pišu: »sve tri grupe, i samo te grupe, bile su jednake žrtve nacističkog rasizma i genocida«.[5] Oni isto tako nude tri dodatne definicije koje obuhvaćaju gledišta povjesničara koji identificiraju nekoliko dodatnih skupina žrtava. Jedna je da se holokaust odnosi samo na Židove, druga je da je bilo nekoliko različitih holokausta, svaki od kojih je pogađao zasebnu skupina ljudi, a treća obuhvata sve rasistički motivirane zločine nacista.[16] Timothy D. Snyder napisao je: »Termin holokaust se ponekad koristi na dva različita načina: da označava sve njemačke politike ubijanja tijekom rata, ili da označava sve represije Židova od strane nacističkog režima«.[17]

Šira definicija takozvanog »paralelnog holokausta« obuhvata sovjetske ratne zatočenike koji su preminuli kao rezultat zlostavljanja uzrokovanog nacističkom rasnom politikom,[18] nežidovske pripadnike Poljaka koji su umirali od jako loših uvjeta koji su nastali zbog nacističke okupacije Poljske, sovjetske građane koji su umirali zbog sličnih uvjeta u okupiranim dijelovima Sovjetskog Saveza,[19] mentalno i fizički nesposobne ljude koji su ubijani u okviru programa eutanazije Velikonjemačkog Reicha,[20] Rome, ili Romd i Sinte,[21] homoseksualce, Jehovine svjedoke i druge vjerske disidente.[22]

Distinktivna svojstvaUredi

 
Karta geta u Europi u kojima su Židovi bili zatvarani prije slanja u logore smrti.

»Genocidna država«Uredi

Cjelokupno tadašnje njemačko društvo bilo je uključeno u aktivnosti vezane za genocid, pretvarajući Treći Reich u ono što je jedan istraživač holokausta, Michael Berenbaum, nazvao »genocidnom državom«.[23] Birokrati su učestvovali u pronalaženju evidencije za identifikaciju Židova, konfiskaciju imovine i planiranje rasporeda vlakova kojima su deportirani Židovi. Tvrtke su otpuštale židovske radnike, a kasnije zapošljavale Židove kao robovsku radnu snagu. Sa sveučilišta su isključivali studente i profesore židovskog porijekla. Njemačke farmaceutske tvrtke su testirale lijekove na zatočenicima; druge tvrtke su gradile krematorije.[23] Pri ulazu zatočenika u logore smrti, bilo im je naređeno da predaju svu osobnu svojinu, koja je bila popisana i označena prije nego što je poslana u Njemačku za ponovnu upotrebu ili recikliranje.[24] Putem lažnih računa, Njemačka nacionalna banka pomogla je u pranju dragocjenosti oduzetih žrtvama.[25]

Saul Friedländer piše da: »ni jedna društvena skupina, ni jedna vjerska zajednica, ni jedna znanstvena institucija ili profesionalna asocijacija u Njemačkoj i širom Europom nije proglasila svoju solidarnost sa Židovima«[26] On piše da su neke kršćanske Crkve »deklarirale da bi i konvertirane Židove trebalo promatrati kao dio stada, ali čak i tada s rezervom«.[26] Friedländer tvrdi da to čini holokaust posebnim, budući da se antisemitska politika mogla »provoditi do njenih najekstremnijih nivoa bez uplitanja bilo kakvih značajnih kompenzacijskih gledišta«.[26]

Ideologija i skalaUredi

Povjesničar Bauer Jehuda tvrdi da je holokaust bio zasnovan na ideologiji i mitovima, a ne na praktičnim razmatranjima.[27] Eberhard Jäckel tvrdi da je jedno posebno svojstvo holokausta bilo da je prvi put neka država stavila svoju punu moć iza deklaracije da cijeli narod treba da bude potpuno izbrisan bez izuzetka i to što je prije moguće.[28]

Ubojstva su sistematski sprovođena u gotovo svim područjima okupirane Europe, u više od 20 okupiranih zemalja.[29] Ubijeno je skoro 3 milijuna Židova u okupiranoj Poljskoj i između 700.000 i 2,5 milijuna Židova u Sovjetskom Savezu. Stotine tisuća drugih Židova ubijeno je u ostalim dijelovima Europe pod njemačkom okupacijom.[30] Iz rasprava na konferencije u Wannseeu jasno je da je nacističko »konačno rješenje židovskog pitanja« obuhvaćalo i Ujedinjeno Kraljevstvo i sve neutralne države Europe, kao što su Irska, Švicarska, Turska, Švedska, Portugal i Španjolska.[31] Procjenjuje se da je bilo preko 200.000 počinilaca holokausta.[32]

Industrijalizirano ubijanjeUredi

Upotreba koncentracijskih logora ili logora smrti, opremljenih plinskim komorama za sistematsko masovno istrebljenje ljudi, bila je jedinstvena karakteristika holokausta. Izgrađeni su za sistematsku svrhu ubijanja milijuna ljudi, prije svega pomoću otrovnih plinova.[33] Stacionarni objekti koji su izgrađeni u svrhu masovnog istrebljenja rezultat su ranijeg nacističkog eksperimentiranja s otrovnim plinom tijekom tajnog programa eutanazije mentalnih pacijenata.[34]

Provođenje holokausta u nacističkoj NjemačkojUredi

Od 1933. do 1942.Uredi

 
Trgovina dječje obuće židovskog vlasnika u Magdeburgu, koja je uništena tijekom »Kristalne noći«, studenoga 1938.

Ubrzo nakon preuzimanja vlasti u Njemačkoj, nacisti počinju ostvarivanje jednog od svojih najvažnijih programskih ciljeva: iskorijeniti svaki utjecaj Židova u njemačkoj politici, ekonomiji i kulturi. Antižidovska kampanja pokrenuta je preko radija i novina, a u svim školama i na fakultetima uvedeno je pseudoznastveno "učenje o rasama" kao obavezni predmet (vidi članak rasizam). Donesen je niz antižidovskih propisa, koji kulminiraju proglašenjem Nürnberških zakona (Zakon o građanima Carstva i Zakon o zaštiti njemačke krvi i njemačke časti) 15. rujna 1935., Židovi gube njemačko državljanstvo; ne smiju obavljati nikakvu javnu službu (što naročito pogađa intelektualce: znanstvenike, profesore, liječnike, odvjetnike, novinare itd.), niti njihova djeca mogu pohađati javne škole; zabranjen je boravak Židova na javnim mjestima (parkovi, knjižnice, muzeji i dr.); zabranjeno je sklapanje braka između Arijaca i Židova kao i seksualni odnosi; zabranjeno je zapošljavanje Arijaca u kućanstvima Židova, itd.

Ti će zakoni biti kasnije primijenjeni u svim pripojenim zemljama i okupiranim područjima, pa tako i u NDH (vidi članak Holokaust u NDH). Pod njemačkim pritiskom i Italija je 1938. godine uvela antižidovsko zakonodavstvo. Mjere protiv Židova poduzimaju pod njemačkim pritiskom i zemlje istočne Europe; izuzetak je Čehoslovačka, koju međutim Njemačka zaposjeda 1938.1939.

Velik broj Židova emigrirao je iz tih država. U Njemačkoj je 1933. živjelo oko 500.000 Židova, od kojih je do 1939. oko 300.000 emigriralo. Na inicijativu predsjednika SAD-a F. D. Roosevelta održana je ljeti 1938., međunarodna konferencije o izbjeglicama u Evianu u Švicarskoj, ali nije dala rezultate: nijedna zemlja nije otvorila svoja vrata židovskim izbjeglicama. Mnogi od njih naseljavaju se u Palestinu. Međutim, u srpnju 1939. britanska vlada, suočena s otporom Arapa, ograničava useljavanje Židova u Palestinu na samo 15.000 u sljedećih pet godina.

Ubojstvo njemačkog konzula u Parizu u studenome 1938., poslužilo je nacistima kao povod za masovne nasilne akcije i odvođenje u logore (Kristalna noć).

Obavezno nošenje oznake na odjeći propisano je prvo za Židove u Poljskoj u studenom 1939., a kasnije i u Njemačkoj i drugim državama. Židovi su ponovo smješteni u posebne izolirane dijelove gradova (geta), od kojih je najveći bio u Varšavi; tamo je došlo i do jedinog organiziranog i masovnog otpora Židova (vidi članak Varšavski geto).

U jesen 1941. počela je realizacija plana, da se svi Židovi iz Njemačke i zaposjednutih područja srednje i zapadne Europe deportiraju na istok. Židovi su prikupljani i transportirani vlakom u stočnim vagonima; tisuće su pritom umrle. Taj je plan ubrzo bio zaustavljen odlukom o »konačnom rješenju«.

Otpor antižidovskim mjeramaUredi

Otpor ovim mjerama postojao je u mnogim zaposjednutim zemljama. Najsnažniji je bio u Danskoj, gdje je nakon prvih protužidovskih mjera sam kralj na radiju izjavio da će osobno staviti židovsku zvijezdu, ako bilo koji građanin njegove zemlje na to bude prisiljen. Kada su 1943., Nijemci uveli svoju direktnu upravu nad zemljom i naredili uhićenje svih nearijaca, organizirano je potajno prebacivanje Židova brodovima u Švedsku, tako da su gotovo svi spašeni.

U Nizozemskoj je u veljači 1941. organiziran generalni štrajk, da bi se spriječile deportacije Židova. U Italiji je bio snažan otpor progonu Židova, pa su čak prihvaćane izbjeglice iz Francuske i s Balkana; tako se spasilo nekoliko tisuća izbjeglica iz NDH. Bugarska nije deportirala nijednog Židova, a također ni Finska. U Austriji, pripojenoj Njemačkom carstvu 1938., bilo je mnogo prosvjeda protiv postupka prema Židovim i apela da se pojedinci izuzmu.

U istočnim zemljama, gdje je nacistički okupacijski režim bio mnogo stroži (Slaveni su smatrani inferiornom rasom, pogodnom samo za roblje), takva vrsta organiziranog i masovnog otpora nije bila moguća. Pojedinci su pružali otpor provedbi antižidovskih mjera ilegalno spašavajući pojedine Židove, za što je simbol postao Oskar Schindler; Izrael je kasnije za takve pojedince uveo priznanje Pravednik među narodima. Također su takvu pomoć pružali organizirani antifašistički pokreti otpora u raznim zemljama. Tako je bilo i u Hrvatskoj.

»Konačno rješenje«Uredi

 
Glavni ulaz u Auschwitz, nakon 1945.
 
Trupla žrtava u masovnoj grobnici koncentracijskog logora Bergen-Belsen, travnja 1945.

Uspjeh vojnog pohoda na SSSR potakao je naciste na odluku, da se umjesto ranije planirane deportacije na istok provede »konačno rješenje židovsko pitanja«, tj. fizička likvidacija svih Židova u Europi. Plan je na tajnoj konferenciji u Berlin-Wannseeu 20. siječnja 1942., (Konferencija u Wannseeu) izložio SS-Obergruppenführer Reinhard Heyndrich, šef Sigurnosne policije i Sigurnosne službe. On je bio osobno od Hitlera ovlašten da provede taj plan; svim državnim službama bilo je naređeno, da sudjeluju u istrebljenju pod vodstvom SS-a. Određeno je da svi nesposobni za rad trebaju biti odmah ubijeni, a drugi odvedeni na prisilni rad pod minimalnim životnim uvjetima sve, dok ne umru od iscrpljenosti. Kao oblik masovnih likvidacija naređeno je ubijanje plinom i strijeljanje. Nakon Heyndrichove pogibije (u atentatu u Češkoj) provođenje plana preuzeo je Adolf Eichmann.

Na temelju te odluke osnovani su posebni koncentracijski logori te logori smrti. Dok su u koncentracijskim (sabirnim) logorima zatvorenici radili, jedina funkcija logora smrti je bilo sustavno istrebljivanje zatvorenika, najčešće uz pomoć visoko sofisticirane organizacije (primjerice, postojale su jedinice zatvorenika koje bi se brinule da krematorij neprekidno pali leševe). Logori smrti osnivani su ponajviše na području okupirane Poljske: Auschwitz (Oswiencim), Birkenau (Brzezinka), Treblinka, Mauthausen, Majdanek, Sobibor, Izbica i drugi. Kada je sovjetska vojska tijekom 1944., zaposjela Poljsku, likvidacije su nastavljene u logorima na njemačkom tlu: Dachau, Bergen-Belsen i Buchenwald. U rujnu 1944., Heinrich Himmler izdaje naređenje, da se prestane s likvidacijama. Međutim, do oslobađanja logora koje su izveli Saveznici, još su desetine tisuća umrle u logorima od gladi i zaraza.

 
Znak SS-a

Dio deportiranih, najčešće žene, djeca i starci, pri dolasku u logore je odmah ubijen, dok je dio privremeno ostavljen na životu kao robovska radna snaga; dio bi umro od iscprljenosti, a ostali su kasnije također ubijeni. U prvo su vrijeme žrtve, ako ih nisu strijeljali na stotine i tisuće, ubijane pomoću ispušnih plinova kamiona u vožnji: pedesetak bi bilo nabijeno u hermetički zatvoren prostor u koji je bila prespojena ispušna cijev, tako da bi se svi pogušili. Kasnije je masovno ubijanje usavršeno: tvrka DEGESCH – Njemačko društvo za borbu protiv štetočina – isporučivala je brzodjelujući plin ciklon B. Pomoću ovog plina krvnici iz SS-a organizirali su "racionalno" masovno ubijanje u željezničkim vagonima ili u prostorijama kamufliranim kao kupaonice s tuševima. To je omogućavalo da se prevarene žrtve same svuku pa su im tako oduzete i odjeća i razne sitnice, koje su još posjedovali. Nakon smrti, prije bacanja u peći za spaljivanje, čupani su zlatni zubi. Od zubnih proteza, nakita i prstenja dobiveno je 17 tona zlata.

Uz ubijanje u logorima, sustavno istrebljenje Židova i drugih provodile su posebne jedinice, tzv. SS-Einsatzgruppen, organizirane u sastavu svake pojedine njemačke armije za djelovanje u pozadini; u njima su sudjelovali i litvanski, latvijski, bjeloruski i ukrajinski pomoćni policajci. Osim odvođenja i likividacije u logorima, organizirali su i pojedinačna i masovna strijeljanja na raznim mjestima.

Cijeli je proces, nakon spomenute Heyndrichove pogibije, bio u nadležnosti Adolfa Eichmanna, koji je pokazao velike organizacijske sposobnosti i bitno doprinio da ubijanje ide sve brže i sve efikasnije. Bez obzira na njegove napore, Holokaust je s vremenom ipak počeo crpiti velike logističke resurse Reicha i tako posredno utjecati na situaciju na bojnom polju. To je, po nekim ocjenama, bio jedan od razloga zašto zapadni saveznici i SSSR, iako su raspolagali podacima o tome što se događa, nisu uložili bitne napore u cilju zaustavljanja Holokausta, koji se nastavio sve do samog kraja rata, odnosno sloma nacističke Njemačke.

Holokaust u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj (NDH)Uredi

U Jasenovcu, jedinom logoru smrti u Europi koji nije bio pod njemačkom upravom, ubijeno je između 70.000 i 100.000 zatočenika.[35]

Holokaust u SrbijiUredi

Osobine logora smrti imao je i logor Sajmište kraj Beograda, koji je bio pod njemačkom upravom. Jedan od spomenutih kamiona, čija je ispušna cijev bila spojena tako, da ubija ljude u tovarnom prostoru, vozio je i kroz Beograd.

PosljediceUredi

Tablica profesora David M. Crowe[30]
Država Broj Židova
(prije rata)
Broj žrtava
holokausta
Albanija 200 – 591
Austrija 185.000 – 192.000 48.767 – 65.000
Belgija 55.000 – 70.000 24.000 – 29.902
Češka i Moravska 92.000 – 118.310 78.150 – 80.000
Bugarska 50.000 7.335
Danska 7.500–7.800 60 – 116
Estonija 4.500 1.500 – 2.000
Finska 2.000 0 (7–8 stranih državljana izručeno Njemačkoj)
Francuska 330.000 – 350.000 73.320 – 90.000
Njemačka (1933.) 523.000 – 525.000 130.000 – 160.000
Grčka 77.380 58.443 – 67.000
Mađarska 725.000 – 825.000 200.000 – 569.000
Italija 42.500 – 44.500 5.596 – 9.000
Latvija 91.500 – 95.000 60.000 – 85.000
Litva 168.000 130.000 – 200.000
Luxemburg 3.800 720 – 2.000
Nizozemska 140.000 98.800 – 120.000
Norveška 1.700 – 1.800 758 – 1.000
Poljska 3.300.000 – 3.500.000 2.700.000 – 3.000.000
Rumunjska (1930.) 756.000 270.000 – 287.000
Slovačka 136.000 68.000 – 100.000
Sovjetski Savez 3.020.000 700.000 – 2.500.000
Jugoslavija 78.000 – 82.242 51.400 – 67.438
Ukupno 9.702.930 – 10.169.332 4.707.056 – 7.442.390

Holokaust je iza sebe ostavio trajne posljedice. Računa se da je u njemu ubijeno 5,29 do 6 milijuna Židova,[36] odnosno trećina svih Židova koji su prije rata živjeli u svijetu. Demografska slika u Europi se bitno promijenila, pogotovo u Istočnoj i Središnjoj Europi, gdje su židovske zajednice prestale postojati. Najveći dio preživjelih je odlučio emigrirati u SAD, odnosno u Palestinu, gdje je stvorena židovska nacionalna država Izrael.

Romi su druga grupa koja je bila objekt genocida. Broj njihovih žrtava teško je procijeniti: iznose se brojke između 220.000 i 800.000, što iznosi između četvrtine i polovice njihovog ukupnog broja u Europi.

Sa svim drugim grupama koje su sustavno istrebljivane, broj žrtava holokausta (u širem smislu riječi, ne uključujući samo Židove) obično se procjenjuje na devet do 11 milijuna, iako neke procjene idu i do 26 milijuna.

Slično kao i Prvi svjetski rat, Holokaust je predstavljao veliki šok za tadašnju zapadnu civilizaciju. Mnogi su se teško mirili s time da je ubijanje u takvom opsegu i s takvom razinom bešćutnosti moguće u 20. stoljeću, pogotovo kada je izvršeno u tako naprednoj, prosvijećenoj i civiliziranoj državi kao što je Njemačka. Još se teže bilo pomiriti s činjenicom, da su u svrhu tog projekta korištena najmodernija dostignuća znanosti.

Zato se Holokaust često opisuje kao jedinstveni događaj u svjetskoj povijesti, odnosno odgovornost za njega se pripisuje ograničenom broju ljudi – najčešće samom Adolfu Hitleru i uskom krugu njegovih pristaša – i specifičnom spletu okolnosti za koje je malo vjerojatno, da će se ikada ponoviti. Iznose se međutim i teze da Holokaust ne bi bio moguć, barem ne u tako masovnom opsegu, da nacisti nisu uživali prešutnu ili otvorenu podršku nežidovskog stanovništva, čak i u okupiranim zemljama poput Poljske, motiviranu pohlepom i otvorenim ili latentnim antisemitizmom.

Dan sjećanjaUredi

Dan sjećanja na holokaust danas se obilježava u SAD-u i u svim europskim državama. Veliki značaj ima United States Holocaust Memorial Museum otvoren u Washingtonu u travnju 1993., na dan početka ustanka u Varšavskom getu.

BilješkeUredi

  1. Dalji primjeri obuhvaćaju Ben Kiernan u Blood and Soil,[10] Stevea Atkinsa u Holocaust Denial as an International Movement,[11] Susan Zuccotti u 'The Holocaust, the French, and the Jews,[12] Richarda Evansa u Lying About Hitler,[13] Martina Gilberta u The Holocaust,[14] i Adama Jonesa u Genocide.[15]

IzvoriUredi

  1. Snyder 2010, str. 389, 413, chpt. Numbers and Terms.
    Further examples of this usage can be found in: Bauer 2002, Cesarani 2004, Dawidowicz 1981, Evans 2002, Gilbert 1986, Hilberg 1996, Longerich 2012, Phayer 2000, Zuccotti 1999
  2. Jager, Elliot. 2016. Inside Yad Vashem. A Zionist memorial to the victims of Hitler’s war against the Jews. Inačica izvorne stranice arhivirana 2. svibnja 2016. Pristupljeno 26. veljače 2017.
  3. The Holocaust: Definition and Preliminary Discussion. yadvashem.org. Yad Vashem. Inačica izvorne stranice arhivirana 28. travnja 2020. Pristupljeno 26. lipnja 2015.
  4. a b Gerlach 2016, str. 14.
  5. a b Niewyk i Nicosia 2000, str. 45, 51–52.
  6. Whitney, William Dwight, ur. 1904. Holocaust. The Century Dictionary and Cyclopedia. 4. str. 2859. Pristupljeno 1. lipnja 2016.
  7. Snyder 2010, str. 384; Fitzgerald 2011, str. 4; Hedgepeth i Saidel 2010, str. 16; Evans 2015, The Anatomy of Hell Pogreška u predlošku harvnb: Postoje 2 različita izvora s oznakom: CITEREFEvans2015 (pomoć)
  8. Snyder 2010, str. 412-413.
  9. Bauer 2002, str. 10–11.
  10. Kiernan 2009, str. 454.
  11. Atkins 2009, str. 11.
  12. Zuccotti 1993, str. 5.
  13. Evans 2002, str. 104.
  14. Gilbert 1985, str. 18.
  15. Jones 2006, str. 147.
  16. Niewyk i Nicosia 2000, str. 51–52.
  17. Snyder 2010, str. 412.
  18. Niewyk i Nicosia 2000, str. 48–49.
  19. Niewyk i Nicosia 2000, str. 49–50.
  20. Niewyk i Nicosia 2000, str. 48.
  21. Niewyk i Nicosia 2000, str. 47–48.
  22. Niewyk i Nicosia 2000, str. 50–51.
  23. a b Berenbaum 2006, str. 103.
  24. Arad 1987, str. 154–159. Pogreška u predlošku sfn: ne postoji izvor s oznakom: CITEREFArad1987 (pomoć)
  25. Fischel, str. 167. Pogreška u predlošku sfn: ne postoji izvor s oznakom: CITEREFFischel (pomoć)
  26. a b c Friedländer 2007, str. xxi.
  27. Bauer 2002, str. 48.
  28. Maier 1988, str. 53.
  29. United States Holocaust Memorial Museum 1996, str. 7. Pogreška u predlošku sfn: ne postoji izvor s oznakom: CITEREFUnited_States_Holocaust_Memorial_Museum1996 (pomoć)
  30. a b Crowe 2008, str. 447.
  31. Gilbert 2001, str. 289. Pogreška u predlošku sfn: ne postoji izvor s oznakom: CITEREFGilbert2001 (pomoć)
  32. Stone 2011, str. 109.
  33. Gellately i Stoltzfus 2001, str. 216.
  34. Gassing Operations. Holocaust Encyclopedia. United States Holocaust Memorial Museum. 20. lipnja 2014. Pristupljeno 25. siječnja 2015.
  35. koncentracijski logori. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2021. pristupljeno 27. siječnja 2022.
  36. FAQs. The Holocaust Resource Center, Yad Vashem, yadvashem.org, pristupljeno 27. siječnja 2021.

Citirana bibliografijaUredi

Dodatna literaturaUredi

Allen, Michael Thad. 2002. The Business of Genocide: The SS, Slave Labor, and the Concentration Camps. The University of North Carolina Press. London and Chapel Hill.
———. 1989. Rescue by negotiations? Jewish attempts to negotiate with the Nazis. Michael R. Marrus (ur.). The Nazi Holocaust, Part 9: The End of the Holocaust. Walter de Gruyter. str. 3–21CS1 održavanje: parametar ref identičan predodređenom (link)
———. 1998. [1994] Gypsies. Yisrael Gutman; Michael Berenbaum (ur.). Anatomy of the Auschwitz Death Camp. Indiana University Press. Bloomington, IN. str. 441–455 CS1 održavanje: nepreporučeni parametar - origyear (pomoć)CS1 održavanje: parametar ref identičan predodređenom (link)
———. 2002. Rethinking the Holocaust. Yale University Press. New Haven, CT. CS1 održavanje: parametar ref identičan predodređenom (link)
Bennett, Gaymon; Peters, Ted; Hewlett, Martinez J.; Russell, Robert John, ur. 2008. The Evolution of Evil. Vandenhoeck & Ruprecht. ISBN 978-3525569795. Pristupljeno 1. 7. 2016 Provjerite vrijednost datuma u parametru: |accessdate= (pomoć)
Benz, Wolfgang. 2007. Die 101 wichtigsten Fragen- das dritte Reich 2nd izdanje. C.H. Beck
Berenbaum, Michael. 2005. The World Must Know: The History of the Holocaust as Told in the United States Holocaust Memorial Museum. United States Holocaust Memorial Museum, Johns Hopkins University Press. ISBN 978-0801883583
Bergen, Doris. 2016. The Holocaust: A Concise History 3rd ed. Rowman & Littlefield
Berghahn, Volker R. 1999. Germans and Poles, 1871–1945. Yearbook of European Studies. 13: 15–36
Black, Edwin. 2009. The Transfer Agreement: The Dramatic Story of the Pact Between the Third Reich and Jewish Palestine. Dialog Press. Washington, D.C.. str. xiii. ISBN 978-0914153139
Bloxham, Donald. 2000. Extermination through work: Jewish Slave Labour under the Third Reich. 1. Holocaust Educational Trust Research Papers
Brechtken, Magnus. 1998. Madagaskar für die Juden: antisemitische Idee und politische Praxis 1885–1945 2nd izdanje. Oldenbourg Wissenschaftsverlag. Munich.
Breitman, Richard. 1991. The Architect of Genocide: Himmler and the Final Solution. Knopf. New York.
Browning, Christopher. 1986. Nazi Ghettoization Policy in Poland: 1939–41. Central European History. 19 (4): 343–368. doi:10.1017/s0008938900011158. JSTOR 4546081
———. 1992. Ordinary Men: Reserve Police Battalion 101 and the Final Solution in Poland. HarperCollins. New York. CS1 održavanje: parametar ref identičan predodređenom (link) London: Penguin Books (2001).
———. 2004. The Origins of the Final Solution: The Evolution of Nazi Jewish Policy, September 1939 – March 1942. Yad Vashem. Jerusalem. CS1 održavanje: parametar ref identičan predodređenom (link)
Buchheim, Hans. 1968. Command and Compliance. Helmut Krausnick; Hans Buchheim; Martin Broszat; Hans-Adolf Jacobsen (ur.). The Anatomy of the SS State. Walker and Company. New York. str. 303–396CS1 održavanje: više imena: editors list (link)
Buchholz, Werner. 1999. Pomern. Deutsche Geschicte im Osten Europas. Siedler. Berlin.
Burleigh, Michael. 2000. Psychiatry, Society and Nazi 'Euthanasia'. Omer Bartov (ur.). The Holocaust: Origins, Implementation, Aftermath. Routledge. London. str. 43–62
Burleigh, Michael. 2001. The Third Reich: A New History
———; Wippermann, Wolfgang. 1991. The Racial State: Germany 1933–1945. Cambridge University Press. Cambridge. CS1 održavanje: parametar ref identičan predodređenom (link)
———. 2005. Eichmann: His Life and Crimes. Vintage. London. CS1 održavanje: parametar ref identičan predodređenom (link)
Cooper, Robert W. 2010. The Red Triangle: The History of the Persecution of Freemasons. Lewis Masonic. Bungay.
———. 2011. [1947] The Nuremberg Trial. Faber & Faber. London. ISBN 978-0571272730 CS1 održavanje: nepreporučeni parametar - origyear (pomoć)CS1 održavanje: parametar ref identičan predodređenom (link)
Cornwell, John. 1999. Hitler's Pope: The Silence of Pius XII. Viking. London.
Корнвел, Џон. 2000. Хитлеров папа: Тајна историја Пија XII. Службени лист СРЈ. Београд.
Czech, Danuta. 1989. Kalendarium der Ereignisse im Konzentrationslager Auschwitz-Birkenau 1939–1945. Rowohlt, Reinbek
———. 1981. The Holocaust and the Historians. Harvard University Press. Cambridge, MA. CS1 održavanje: parametar ref identičan predodređenom (link)
Dear, Ian; Foot, Richard D. 2001. The Oxford companion to World War II. Oxford University Press. Oxford.
Diamant, Adolf. 1998. Zerstörte Synagogue vom November 1938: Ein Bestandaufnahme. Selbstverlag. Frankfurt-am-Main.
Domarus, Max. 2004. Hitler: Speeches and Proclamations (4 volumes). Bolchazy-Carducci Publishers. Wauconda, IL.
Dwork, Deborah. 1996. Auschwitz, 1270 to the present. Norton. New York. ISBN 978-0-393-03933-7
Ђурић, Рајко; Милетић, Антун. 2008. Историја холокауста Рома. Политика. Београд.
Ehrenreich, Eric. 2007. The Nazi Ancestral Proof: Genealogy, Racial Science, and the Final Solution. Indiana University Press. Bloomington.
Engel, David. 2012. The Holocaust: The Third Reich and the Jews. Routeledge. London.
Evans, Richard J. 1989. In Hitler's Shadow. Pantheon. New York, NY.
———. 2005. The Third Reich in Power. Penguin. New York. CS1 održavanje: parametar ref identičan predodređenom (link)
———. 2002. Lying About Hitler: The Holocaust, History and the David Irving Trial. Verso. London. CS1 održavanje: parametar ref identičan predodređenom (link)
———. 2008. The Third Reich at War. Allen Lane. London. CS1 održavanje: parametar ref identičan predodređenom (link)
———. 2015. The Third Reich in History and Memory. Oxford University PressCS1 održavanje: parametar ref identičan predodređenom (link)
Farbstein, Esther. 1998. Diaries and Memoirs as a Historical Source: The Diary and Memoir of a Rabbi at the 'Konin House of Bondage' (PDF). Yad Vashem Studies. 26: 87–128
Fest, Joachim. 1999. Speer: The Final Verdict. Harcourt. San Diego, CA.
Finkelstein, Norman G. 2003. The Holocaust Industry: Reflections on the Exploitation of Jewish Suffering 2nd izdanje. Verso. London. ISBN 978-1-85984-488-5
Fischel, Jack R. 1998. The Holocaust. Greenwood Press. Westport, CT.
———. 2010. Historical Dictionary of the Holocaust. Scarecrow Press. Lanham, MD. CS1 održavanje: parametar ref identičan predodređenom (link)
Fischer, Conan. 2002. The Rise of the Nazis. Manchester University Press. Manchester.
Fischer, Klaus. 1995. Nazi Germany: A New History. Continuum. New York.
Fleming, Gerald. 1987. Hitler and the Final Solution. University of California Press. Berkeley & Los Angeles, CA.
Fogelman, Edith. 1994. Conscience and Courage: Rescuers of Jews During the Holocaust. Doubleday
Förster, Jürgen. 1998. Complicity or Entanglement?. Michael Berenbaum; Abraham Peck (ur.). The Holocaust and History. Indiana University Press. Bloomington, IN. str. 266–283
Frank, Anne. 2007. [1947] The Diary of a Young Girl. Penguin Books. London. CS1 održavanje: nepreporučeni parametar - origyear (pomoć)
Friedlander, Henry. 1994. Step by Step: The Expansion of Murder, 1939–1941. German Studies Review. 17 (3): 495–507. doi:10.2307/1431896. JSTOR 1431896
———. 1995. The Origins of Nazi Genocide: From Euthanasia to the Final Solution. University of North Carolina Press. Chapel Hill, NC. CS1 održavanje: parametar ref identičan predodređenom (link)
———. 1997. Registering the Handicapped in Nazi Germany: A Case Study. Jewish History. 11 (2): 89–98. doi:10.1007/BF02335679. JSTOR 20101303CS1 održavanje: parametar ref identičan predodređenom (link)
Friedländer, Saul. 1997. The Years of Persecution: Nazi Germany and the Jews 1933–1939. Weidenfeld & Nicolson. London.
———. 2007. The Years of Extermination: Nazi Germany and the Jews 1939–1945. Weidenfeld & Nicolson. London. CS1 održavanje: parametar ref identičan predodređenom (link)
Fritz, Stephen. 2011. Ostkrieg: Hitler's War of Extermination in the East. The University Press of Kentucky. Lexington.
Gaon, Solomon. 1995. "The Non-European Holocaust: the fate of Tunisian Jewry". Del fuego : Sephardim and the Holocaust. Sepher-Hermon Press. New York. ISBN 978-0-87203-143-2
Garbe, Detlef. 2001. Social Disinterest, Governmental Disinformation, Renewed Persecution, and Now Manipulation of History?. Hans Hesse (ur.). Persecution and Resistance of Jehovah's Witnesses During the Nazi-Regime 1933–1945. Edition Temmen. Bremen. str. 251–265
Gellately, Robert. 2001. Backing Hitler: Consent and Coercion in Nazi Germany. Oxford University Press. Oxford.
Gellately, Robert; Stoltzfus, Nathan. 2001. Social Outsiders in Nazi Germany. Princeton University Press. ISBN 978-0691086842
Gerwarth, Robert. 2012. Hitler's Hangman: The Life of Heydrich. Yale University Press. New Haven, CT.
———. 1988. Atlas of the HolocaustCS1 održavanje: parametar ref identičan predodređenom (link)
———. 1993. The Dent atlas of the Holocaust. Dent. London. ISBN 978-0-460-86171-7CS1 održavanje: parametar ref identičan predodređenom (link)
———. 2002. The Routledge atlas of the Holocaust 3rd izdanje. Routledge. ISBN 978-0-415-28145-4CS1 održavanje: parametar ref identičan predodređenom (link)
Giles, Geoffrey J. 1992. The Most Unkindest Cut of All: Castration, Homosexuality and Nazi Justice. Journal of Contemporary History. 27 (1): 41–61. doi:10.1177/002200949202700103. JSTOR 260778
Goldhagen, Daniel Jonah. 1997. Hitler's Willing Executioners: Ordinary Germans and The Holocaust. Alfred A Knopf. ISBN 978-0679772682
Goldensohn, Leon. 2005. Nuremberg Interviews. Vintage. New York, NY.
Gramel, Hermann. 1992. Antisemitism in the Third Reich. Blackwell. London.
Hagen, William W. 2012. German History in Modern Times: Four Lives of the Nation. Cambridge University Press. Cambridge.
Hancock, Ian. 2004. Romanies and the Holocaust: A Reevaluation and Overview. Dan Stone (ur.). The Historiography of the Holocaust. Palgrave-Macmillan. New York, NY. str. 383–396. Inačica izvorne stranice arhivirana 05. 03. 2016. Pristupljeno 26. 02. 2017 Provjerite vrijednost datuma u parametru: |access-date= i |archive-date= (pomoć)
Harran, Marilyn J. 2000. The Holocaust Chronicles: A History in Words and Pictures. Publications International. Lincolnwood, IL. ISBN 9780785329633
Hauner, Milan. 1991. Russia's geopolitical and ideological dilemmas in Central Asia. Canfield, Robert L. (ur.). Turko–Persia in Historical Perspective. School of American Research Press. ISBN 978-1938645419. As Turkistanis they joined the so-called "Eastern Legions", which were part of the Wehrmacht and later the Waffen-SS, to fight the Red Army (Hauner (1981), pp. 339–57).. The estimates of their numbers vary between 250,000 and 400, 000, which include the Kalmyks, the Tatars and members of the Peoples of the Caucasian ethnic groups (Alexiev (1982), pp. 33). Introduction by Robert Canfield.
———. 1980. The Ghetto as a Form of Government. Annals of the American Academy of Political and Social Science. 450: 98–112. doi:10.1177/000271628045000109. JSTOR 1042561CS1 održavanje: parametar ref identičan predodređenom (link)
———. 1995. [1992] Perpetrators Victims Bystanders: The Jewish Catastrophe 1933–1945. Secker & Warburg. London. CS1 održavanje: nepreporučeni parametar - origyear (pomoć)CS1 održavanje: parametar ref identičan predodređenom (link)
———. 1996. The Politics of Memory: The Journey of a Holocaust Historian. Ivan R. Dee. Chicago, IL. CS1 održavanje: parametar ref identičan predodređenom (link)
———. 2003. The Destruction of the European Jews 3rd izdanje. Yale University Press. New Haven, CT. CS1 održavanje: parametar ref identičan predodređenom (link)
Hildebrand, Klaus. 2005. [1984] The Third Reich. Routledge CS1 održavanje: nepreporučeni parametar - origyear (pomoć)
Hillgruber, Andreas. 1989. War in the East and the Extermination of the Jews. Marrus, Michael R. (ur.). The Nazi Holocaust. Part 3: The "Final Solution": The Implementation of Mass Murder. 1. Walter de Gruyter. ISBN 978-3598215544 In Yad Yashem.
Hitchcock, William I. 2009. Liberation: The Bitter Road to Freedom, Europe 1944–1945. Faber and Faber. London.
Höhne, Heinz. 2001. The Order of the Death's Head: The Story of Hitler’s SS. Penguin. New York.
Jacobs, Neil G. 2005. Yiddish: A Linguistic Introduction. Cambridge University Press. Cambridge.
Jeffery, Keith. 2010. MI6: The History of the Secret Intelligence Service, 1909–1949. Bloomsbury. London.
Johnson, Paul. 1988. A History of the Jews. Harper Perennial
Kádar, Gábor; Vági, Zoltán. 2004. Self-Financing Genocide: The Gold Train, the Becher Case and the Wealth of Hungarian Jews. Central European University Press. Budapest. ISBN 978-9639241534
Kamenetsky, Ihoi. 1961. Secret Nazi Plans for Eastern Europe. New College & Univ Press
Karski, Jan. 2013. Story of a Secret State: My Report to the World. Georgetown University Press. ISBN 978-1589019836
Kats, Alfred. 1970. Poland's Ghettos at War. Twayne Publishers. New York, NY.
Kárný, Miroslav. 1998. [1994] The Vrba and Wetzler Report. Yisrael Gutman; Michael Berenbaum (ur.). Anatomy of the Auschwitz Death Camp. Indiana University Press. Bloomington, IN. str. 553–568 CS1 održavanje: nepreporučeni parametar - origyear (pomoć)
Kennedy, David M., ur. 2007. The Library of Congress World War II Companion. Simon & Schuster. New York, NY.
Kermish, Joseph, ur. 1968. Emmanuel Ringelblum's Notes, Hitherto Unpublished. Yad Vashem Studies. 7: 173–183
Kershaw, Ian. 1998. Hitler 1889–1936: Hubris. Allen Lane. London.
———. 2000. Hitler 1936–1945: Nemesis. Allen Lane. London. CS1 održavanje: parametar ref identičan predodređenom (link)
———. 2008. Hitler, the Germans, and the Final Solution. Yale University Press. New Haven, CT. ISBN 978-0-300-15127-5CS1 održavanje: parametar ref identičan predodređenom (link)
Klempner, Mark. 2006. The Heart Has Reasons: Holocaust Rescuers and Their Stories of Courage. The Pilgrim Press. Cleveland, OH.
Kogon, E.; Langbein, H.; Rueckerl, A., ur. 1993. Nazi Mass Murder: A Documentary History of the Use of Poison Gas. Yale University Press. New Haven, CT.
Krakowski, Shmuel. 1989. The Death Marches in the Period of the Evacuation of the Camps. Michael R. Marrus (ur.). The Nazi Holocaust, Part 9: The End of the Holocaust. Walter de Gruyter. str. 476–90
Krausnick, Helmut. 1968. The Persecution of the Jews. Helmut Krausnick; Hans Buchheim; Martin Broszat; Hans-Adolf Jacobsen (ur.). The Anatomy of the SS State. Walker and Company. New York, NY. str. 1–125CS1 održavanje: više imena: editors list (link)
Kudryashov, Sergei. 2004. Ordinary Collaborators: The Case of the Travniki Guards. Mark Erickson; Ljubica Erickson (ur.). Russia: War, Peace and Diplomacy Essays in Honour of John Erickson. Weidenfeld & Nicolson. London. str. 226–239. ISBN 978-0-297-84913-1
Kwiet, Konrad. 1998. Rehearsing for Murder: The Beginning of the Final Solution in Lithuania in June 1941 (PDF). Holocaust and Genocide Studies. 12 (1): 3–26. doi:10.1093/hgs/12.1.3
———. 2004. Forced Labour of German Jews in Nazi Germany. Cesarani, David (ur.). Holocaust: Concepts in Historical Studies. Routledge. London. CS1 održavanje: parametar ref identičan predodređenom (link)
Lador-Lederer, Joseph. 1980. World War II: Jews as Prisoners of War. Israel Yearbook on Human Rights. Tel Aviv University. Tel Aviv. 10: 70–89
Lang, Berel. 2003. Act and Idea in the Nazi Genocide. Syracuse University Press
Laqueur, Walter. 2001. The Holocaust encyclopedia. Yale University Press. New Haven. ISBN 978-0-300-08432-0
Leff, Laurel. 2005. Buried by The Times: The Holocaust and American's Most Important Newspaper. Cambridge University Press. New York, NY.
Lemkin, Raphael. 2005. Axis Rule in Occupied Europe: Laws of Occupation, Analysis of Government, Proposals for Redress. Lawbook Exchange. New York, NY.
Lévy-Hass, Hanna. 2009. [1946] Diary of Bergen Belsen: 1944–1945. Haymarket Books. Chicago, IL. ISBN 978-1-931-85987-5 CS1 održavanje: nepreporučeni parametar - origyear (pomoć)
Lewis, Jon E. 2002. The Mammoth Book of Heroes. Constable & Robinson. London.
Lewis, Jon E., ur. 2012. Voices from the Holocaust. Skyhorse. ISBN 978-1620870631. Pristupljeno 1. 6. 2016 Provjerite vrijednost datuma u parametru: |accessdate= (pomoć)
Lichten, Joseph L. 1984. Adam Czerniakow and His Times. The Polish Review. 29 (1 & 2): 71–89. JSTOR 25778050
Lifton, Robert J. 2000. [1986] The Nazi Doctors: Medical Killing and the Psychology of Genocide. Basic Books. New York. CS1 održavanje: nepreporučeni parametar - origyear (pomoć)
Linn, Ruth. 2004. Escaping Auschwitz: A Culture of Forgetting. Cornell University Press. Ithaca, NY.
———. 2010. Holocaust: The Nazi Persecution and Murder of the Jews. Oxford University Press. ISBN 978-0192804365. Pristupljeno 1. 6. 2016 Provjerite vrijednost datuma u parametru: |accessdate= (pomoć)CS1 održavanje: parametar ref identičan predodređenom (link)
———. 2012. Heinrich Himmler. Oxford University PressCS1 održavanje: parametar ref identičan predodređenom (link)
Lower, Wendy. 2006. The 'reibungslose' Holocaust? The German Military and Civilian Implementation of the 'Final Solution' in Ukraine, 1941–1944. Gerald D. Feldman; Wolfgang Seibel (ur.). Networks of Nazi Persecution: Bureaucracy, Business, and the Organization of the Holocaust. Berghahn Books. New York & Oxford. str. 236–256
Lukas, Richard C. 2001. Forgotten Holocaust: The Poles Under German Occupation, 1939–1944. Hippocrene Books. ISBN 978-0781809016
Lusane, Clarence. 2003. Hitler's Black Victims: The Historical Experience of Afro-Germans, European Blacks, Africans and African Americans in the Nazi Era. Routledge. London; New York.
Maier, Charles S. 1988. The Unmasterable Past. Harvard University Press. Cambridge, MA.
Majer, Diemut. 2003. Non-Germans under the Third Reich The Nazi Judicial and Administrative System in Germany and Occupied Eastern Europe, with Special Regard to Occupied Poland, 1939–1945. Texas Tech University Press
Mann, Michael. 2005. The Dark Side of Democracy: Explaining Ethnic Cleansing. Cambridge University Press. New York.
Marrus, Michael R. 1995. Jewish Resistance to the Holocaust. Journal of Contemporary History. 30 (1): 83–110. doi:10.1177/002200949503000104. JSTOR 260923
———. 2000. The Holocaust in History. KeyPorter. Toronto. CS1 održavanje: parametar ref identičan predodređenom (link)
Mason, Tim. 1995. Nazism, Fascism and the Working Class. Cambridge University Press. Cambridge. ISBN 978-0-521-43212-2
Matthäus, Jürgen. 2004. Operation Barbarossa and the Onset of the Holocaust, June–December 1941. In Christopher Browning. The Origins of the Final Solution: The Evolution of Nazi Jewish Policy, September 1939 – March 1942. Yad Vashem. Jerusalem. str. 244–308
Mayer, Arno. 2012. Why Did the Heavens Not Darken?: The "Final Solution" in History. Verso Publishing. London and New York.
Mazower, Mark. 2008. Hitler's Empire: Nazi Rule in Occupied Europe. Allen Lane. London.
Michael, Robert; Doerr, Karin. 2002. Nazi-Deutsch/Nazi-German: An English Lexicon of the Language of the Third Reich. Greenwood Press
Milton, Sybil. 1990. The Context of the Holocaust. German Studies Review. 13 (2): 269–283. doi:10.2307/1430708. JSTOR 1430708
Mojzes, Paul. 2011. Balkan Genocides: Holocaust and Ethnic Cleansing in the 20th Century. Rowman & Littlefield. ISBN 9781442206632. Pristupljeno 1. 12. 2012 Provjerite vrijednost datuma u parametru: |accessdate= (pomoć)
Montague, Patrick. 2012. Chelmno and the Holocaust: A History of Hitler's First Death Camp. I.B.Tauris. London.
Möller, Horst. 1999. Der rote Holocaust und die Deutschen. Die Debatte um das 'Schwarzbuch des Kommunismus'. Piper Verlag. Munich.
Mommsen, Hans. 1993. The New Historical Consciousness. Ernst Piper (ur.). Forever in the Shadow of Hitler?. Humanities Press, Atlantic Highlands. str. 114–124
Müller, Rolf-Dieter; Ueberschär, Gerd R. 2002. Hitler's War in the East 1941−1945: A Critical Assessment. Berghahn Books. New York & Oxford.
Müller-Hill, Benno. 1998. Murderous Science: Elimination by Scientific Selection of Jews, Gypsies, and Others in Germany, 1933–1945. Cold Spring Harbor Laboratory Press. Plainview, NY.
Murray, Williamson; Millett, Allan R. 2000. A War To Be Won. Harvard University Press. Cambridge, MA.
Naimark, Norman M. 2001. Fires of Hatred. Harvard University Press. Cambridge, MA.
Neugebauer, Wolfgang. 1998. Racial Hygiene in Vienna 1938. Wiener Klinische Wochenschrift (Special Edition). Inačica izvorne stranice arhivirana 23. veljače 2007. Pristupljeno 27. siječnja 2022. Navedeno je više parametara |archiveurl= i |archive-url= (pomoć); Navedeno je više parametara |archivedate= i |archive-date= (pomoć)
Nicosia, Francis R. 2000. The Third Reich & the Palestine Question. Transaction Publishers. New Brunswick, NJ. ISBN 978-0765806246
Niewyk, Donald L. 2012. The Holocaust: Jews, Gypsies, and the Handicapped. Parsons, Samuel; Totten, William S. (ur.). Centuries of Genocide: Essays and Eyewitness Accounts. Routledge. New York, NY. str. 191–248
Noakes, Jeremy; Pridham, Geoffrey. 1983. Nazism: A History in Documents and Eyewitness Accounts, 1919–1945. Schocken Books
Novick, Peter. 1999. The Holocaust in American Life. Houghton Mifflin. New York, NY.
Pelt, Robert Jan van. 2002. The Case for Auschwitz: Evidence from the Irving Trial. Indiana University Press. Bloomington, IN.
Petrie, Jon. 2000. The Secular Word 'Holocaust': Scholarly Myths, History, and Twentieth Century Meanings. Journal of Genocide Research. 2 (1): 31–63. doi:10.1080/146235200112409
Peukert, Detlev. 1987. Inside Nazi Germany: Conformity, Opposition and Racism In Everyday Life. Batsford. London.
———. 1994. The Genesis of the 'Final Solution' from the Spirit of Science. David F. Crew (ur.). Nazism and German Society, 1933–1945. Routledge. London. str. 274–299CS1 održavanje: parametar ref identičan predodređenom (link)
Phayer, Michael. 2008. Pius XII, the Holocaust, and the Cold War. Indiana University Press. Bloomington and Indianapolis.
Pike, David Wingeate. 2000. Spaniards in the Holocaust: Mauthausen, the horror on the Danube 11th izdanje. Routledge. ISBN 978-0415227803
Pinkus, Benjamin. 1990. The Jews of the Soviet Union: The History of a National Minority. Cambridge University Press. Cambridge.
Pinkus, Oscar. 2005. The War Aims and Strategies of Adolf Hitler. McFarland & Company. Jefferson, NC.
Piotrowski, Tadeusz. 1998. Poland's Holocaust: Ethnic Strife, Collaboration With Occupying Forces and Genocide in the Second Republic, 1918–1947. McFarland & Company. Jefferson, NC.
Piper, Franciszek. 1998. [1994] Gas chambers and Crematoria. Yisrael Gutman; Michael Berenbaum (ur.). Anatomy of the Auschwitz Death Camp. Indiana University Press. Bloomington, IN. str. 157–182 CS1 održavanje: nepreporučeni parametar - origyear (pomoć)
Poprzeczny, Joseph. 2004. Odilo Globocnik: Hitler's Man in the East. McFarland & Company. Jefferson, NC.
Porat, Dina. 2002. The Holocaust in Lithuania: Some Unique Aspects. David Cesarani (ur.). The Final Solution: Origins and Implementation. Routledge. London. str. 159–174
Proctor, Robert. 1988. Racial Hygiene: Medicine Under the Nazis. Harvard University Press. Cambridge, MA.
Rhodes, Richard. 2002. Masters of Death: The SS-Einsatzgruppen and the Invention of the Holocaust. Alfred A. Knopf. New York. ISBN 978-0375409004
Ryan, Donna F.; Schuchman, John S. 2002. Deaf People in Hitler's Europe. Gallaudet University Press. Washington, DC.
Samuels, Simon. 2009. Applying the Lessons of the Holocaust. Alan S. Rosenbaum (ur.). Is the Holocaust Unique?perspectives on comparative genocide. Westview Press Perseus Books Group distributor. Boulder, CO Philadelphia, PA. str. 259–270. ISBN 978-0-8133-4406-5
Sereny, Gitta. 1995. [1974] Into That Darkness: From Mercy Killing to Mass Murder. Pimlico. London. CS1 održavanje: nepreporučeni parametar - origyear (pomoć)
Steinweis, Alan E. 2001. The Holocaust and American Culture: An Assessment of Recent Scholarship. Holocaust and Genocide Studies. 15 (2): 296–310. doi:10.1093/hgs/15.2.296
Stone, Dan. 2011. Histories of the Holocaust. Oxford University Press. Oxford New York. ISBN 978-0-19-956679-2
Streicher, Julius. 1933. Die Geheimpläne gegen Deutschland enthüllt. Der Stürmer
Streicher, Julius. 1943. Der Weg zur Tat. Der Stürmer
Strous, Rael D. 2007. Psychiatry during the Nazi Era: Ethical Lessons for the Modern Professional. Annals of General Psychiatry. 6 (8): 8. doi:10.1186/1744-859X-6-8. PMC 1828151. PMID 17326822
Suhl, Yuri. 1987. They Fought Back. Schocken. New York. ISBN 978-0-8052-0479-7
Swiebocki, Henryk. 1998. [1994] Prisoner Escapes. Yisrael Gutman; Michael Berenbaum (ur.). Anatomy of the Auschwitz Death Camp. Indiana University Press. Bloomington, IN. CS1 održavanje: nepreporučeni parametar - origyear (pomoć)
Tooze, Adam. 2006. The Wages of Destruction: The Making and Breaking of the Nazi Economy. Allen Lane. London.
Trunk, Isaiah. 1996. [1972] Judenrat: The Jewish Councils in Eastern Europe under Nazi Occupation. University of Nebraska Press. Lincoln, NE. CS1 održavanje: nepreporučeni parametar - origyear (pomoć)
Pelt, van Robert Jan. 2016. The case for Auschwitz : evidence from the Irving trial. Indiana University Press. Bloomington, Indiana. ISBN 978-0-253-02298-1CS1 održavanje: ref=harv (link)
Vrba, Rudolf. 2006. [2002] I Escaped from Auschwitz. Robson Books. London. CS1 održavanje: nepreporučeni parametar - origyear (pomoć)
Wachsmann, Nikolaus; Caplan, Jane, ur. 2010. Concentration Camps in Nazi Germany: The New Histories. Routledge. New York.
Wiesel, Elie. 2002. After the Darkness: Reflections on the Holocaust. Schocken Books. New York, NY.
———. 2012. [1960] Night. Penguin Books. London. CS1 održavanje: nepreporučeni parametar - origyear (pomoć)CS1 održavanje: parametar ref identičan predodređenom (link)
Wood, Thomas E.; Jankowski, Stanisław M. 1994. Karski: How One Man Tried to Stop the Holocaust. J. Wiley. New York.
Wood, Angela; Stone, Dan G. 2007. Holocaust: The events and their impact on real people. Dorling Kindersley. ISBN 978-0756625351
Wytwycky, Bohdan. 1981. Other Holocaust: Many Circles of Hell. Novak Report. ISBN 978-9991651958
Yahil, Leni. 1990. The Holocaust: The Fate of European Jewry, 1932–1945. Oxford University Press
Jones, Adam. 2006. Genocide: A Comprehensive Introduction. Routledge. London. ISBN 0-415-35384-X
Arad, Yitzhak. 1999. [1987] Belzec, Sobibor, Treblinka: The Operation Reinhard Death Camps. Indiana University Press. Bloomington, IN. ISBN 978-0-253-21305-1
Berenbaum, Michael. 2006. The World Must Know: The History of the Holocaust as Told in the United States Holocaust Memorial Museum 2nd izdanje. United States Holocaust Memorial Museum. Washington, DC. ISBN 978-0-8018-8358-3
Fischel, Jack R. 1998. The Holocaust. Greenwood Press. Westport, CT. ISBN 0-313-29879-3

Vanjske povezniceUredi

Na Zajedničkom poslužitelju postoje datoteke vezane uz: Holokaust