Gatanje (Caravaggio)

Gatanje (talijanski: Bona ventura) je poznato ulje na platnu talijanskog baroknog slikara Michelangela Merisia da Caravaggia. Motiv Ciganke koja mladiću gata iz dlana Caravaggio je slikao dva puta.

Gatanje – izvornik

Caravaggio, oko 1594.-95.

ulje na platnu

115 × 150 cm

Kapitolski muzeji, Rim

Portal: Likovna umjetnost

Ranija inačica slike, koja se čuva u Kapitolijskom muzeju u Rimu, prikazuje ponešto plahu gataru kako mladiću cinična pogleda s čije ruke proriče sudbinu srednjim prstom skida prsten, odvlačeći mu lukavo pažnju dodirom svojeg kažiprsta po sredini njegova dlana, koja se u gatanju naziva „Venerin pojas“.

Prema tradiciji, ovo je jedno od najranijih Caravaggiovih samostalnih djela nastalih u Rimu. Slikarev biograf Mancini bilježi da je ova živa genre-scena nastala za monsignora Fantina Petrignanija, no neki povjesničari umjetnosti smatraju da je, kao i poznati Kartaši iz istog perioda, nastala za kardinala del Montea, kod kojeg je Caravaggio u to doba stanovao u Palazzo Madama pokraj Piazze Navona.

Rengenska snimka je pokazala da je slika naslikana na ranije već upotrijebljenom platnu, na kojem je bila naslikana bl. Djevica Marija u stilu Cavaliere`d Arpina, a brojne ispravke - pentimenti pokazuju da Caravaggio ni za tu sliku, kao ni za većinu ostalih, nije koristio pripremne skice.

Caravaggiov biograf Bellori navodi da je slikar uzeo Ciganku s ulice, te ju portretirao kao gataru, a da je onda naslikao mladića koji u jednoj ruci drži mač, dok drugu pruža Ciganki na gatanje.

Kasnija inačica slike koja se nalazi u Louvreu prikazuje nešto mlađu, ali sigurniju Ciganku u istoj akciji, u kojoj joj je žrtva mlad i očito neiskvaren mladić, za kojeg je, prema nekim mišljenjima, kao model poslužio Caravaggiov prijatelj, slikar Lionello Spada, dok drugi smatraju da je to bio Mario Miniti, također Caravaggiov prijatelj i slikar porijeklom sa Sicilije. Caravaggiov tretman svjetla na pariškoj inačici je nešto dramatičniji i prirodniji, impostacija figura plastičnija, boje življe, a dio detalja odjeće bogatiji, te očito prikazan s više napora. Prema nekim mišljenjima, Caravaggio je drugu inačicu slike naslikao za kardinala del Montea, nakon što je prvu zbog siromaštva prodao markizu Vincenteu Giustinijaniju za svega 8 škuda, kada što je napustio radionicu Cavaliere d`Arpina (Giuseppe Cesari), pokušavajući se osamostaliti, što će mu uspjeti tek desetljeće kasnije.

Obje slike odličan su primjer Caravaggiova „direktnoga slikarstva“, koje podrazumijeva napuštanje tradicionalne perspektive, kompozicije i neopterećenost naslijeđenim pravilima o postavljanju figura, omjerima i osvjetljenju, što Caravaggiu sve polazi za rukom zapanjujućom lakoćom i sigurnošću kakve susrećemo samo u najvećih genija slikarstva.

Lucas van Leyden: Gatanje, 24*30 cm, oko 1508.

Gatanje – druga inačica

Caravaggio, oko 1598.-99.

ulje na platnu

121 × 152,5 cm

Louvre, Pariz

Portal: Likovna umjetnost

Gatanje (druga inačica) na licu talijanske novčanice od 100.000 lira

Obje inačice Gatanja također su odličan primjer Caravaggiove vjernosti prirodi i životu, koja mu je donijela slavu, ali i mnogo neprilika. Svojim osebujnim inovativnim pristupom Caravaggio je dokinuo artificijelni, blazirani maniristički način slikanja, uključujući, po prvi puta u talijanskom slikarstvu, u repertoar reprezentativnoga slikarstva ulične prizore „momaka iz polusvijeta, prostitutki, Cigana i svirača“, koji su šokirali tadašnju publiku, a po kojima je i danas najčešće poznat. Motiv gatanja bio je u slikarstvu poznat i ranije, primjerice u nizozemskom genre slikarstvu (Lucas van Leyden), ali nitko prije nije toj vrsti slikarstva dao važnost koju ono ima kod Caravaggia i njegovih sljedbenika.

Galerija: "Gatenje" i caravaggisti

Gatanje je, kao i Kartaši, druga Caravaggiova poznata genre-slika iz oko 1594. izvršilo velik utjecaj na njegove brojne sljedbenike, caravaggiste, koji su Caravagiove izvornike vrlo često i uspješno interpretirali.

• 
  Jacob de Gheyn II., 1608.
• 
  Leonello Spada, 1614. - 1615.
• 
  Bartolomeo Manfredi, 1616.-17.
• 
  Simon Vouet, 1618.
• 
  Nicolas Régnier: Kartaši i gatanje, 1620.-22.
• 
  Valentin de Boulogne, 1628.
• 
  Georges de la Tour, 1633.-39.
• 
  Pietro Paolini, s. a.
• 
  Jacob van Oost, 1650.-71.

Literatura

• Dalli Regoli 1970 – Gigetta Dalli Regoli: Gatanje, u: Muzeju svijeta – Louvre, prijevod: Karmen Milačić, Zagreb, 1970., str. 144-146
• Domjan 1959 – Žarko Domjan: Caravaggio, Enciklopedija likovnih umjetnosti, sv. I, Zagreb, 1959., 576-578
• Giorgi 1998 – Rosa Giorgi: Caravaggio – izvanredna i uzvišena revolucija, prijevod: Morana Lače-Knežević, Zagreb, 1998., str. 40
• Lambert 2007 – Gilles Lambert: Caravaggio, bez imena prevoditlja, Zagreb, [2007.], str. 42, 45, 48, 53, 93
• Mariani 1960 – Valerio Mariani: Caravaggio, u: Encyclopedia of World Art, sv. III, New York – Toronto – London, 1960., st. 64, 65
• Prater & Bauer 1997 – Andreas Prater, Hermann Bauer: Painting of the Baroque, prijevod: Ishbel Flett, Gisela Parker, Köln, 1997., str. 31
• Wilson-Smith 1998 – Timothy Wilson-Smith: Caravaggio, London, 1998. str. 10, 13, 54
• Wittkower 1982 – Rudolf Wittkower: Art and Architecture in Italy 1600 to 1750, New Heaven – London, 1982., str. 48