Gregorijanski napjev

Gregorijanski napjev označava jednoglasno srednjovjekovno liturgijsko pjevanje Katoličke Crkve na latinskom jeziku.

Gradual Tu es Deus iz 922.g

Gregorijanski napjev predstavlja pjevanu riječ Božju. Kao sastavni dio liturgijskog djelovanja sadrži bogatu glazbenu baštinu kršćanske crkve od njenog začetka, tijekom srednjeg vijeka do pojave višeglasnog pjevanja.

Ime je dobio po Grguru Velikom, koji je bio papa između 590. i 604.

Ovaj stari sakralni oblik glazbe je važnim je dijelom liturgijske glazbe. Ovo je jednoglasno i nepromjenjivo crkveno pjevanje. Zbirku takvih misnih napjeva sastavio je i pročistio u suradnji sa svojim benediktincima u knjigu Antifonarij papa Grgur I., te ga možemo nazvati reformatorom liturgijske glazbe.[1] Iz Rima se takvo pjevanje proširilo po cijelom kršćanskom svijetu, čemu je pomogao i Karlo Veliki.

Po novim je spoznajama gregorijansko pjevanje zapravo nastalo u Franačkoj (današnja Francuska) prema moralnom uzoru rimske Crkve. U samom se Rimu u to doba pjevalo starorimsko pjevanje koje je drugačije od gregorijanskog.

Izvori

uredi
  1. Draženko Marijanović i Dragan Filipović: "Bogu na slavu, Pjevači u mostarskoj katedrali"; Crkva na kamenu, Mostar 2008. Poglavlje Povijest crkvenog pjevanja

Vanjske poveznice

uredi
Nedovršeni članak Gregorijanski napjev koji govori o glazbi treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.