Grgur I. Kurjaković
Grgur I. Kurjaković Krbavski (spomen 1324. – Levice, oko 1360.), hrvatski plemić i krbavski knez iz hrvatske velikaške obitelji Kurjakovića od roda Gusića.
Ivan II. Kurjaković | |
---|---|
Grb Kurjakovića | |
krbavski knez | |
Smrt | oko 1360. Levice, Ugarska |
Plemićka kuća/obitelj | Kurjaković |
Supruga | Margarita Nelipić |
Djeca
Grgur III. Budislav III. | |
Otac | Kurjak Gusić |
Majka | nepoznato ime Šubić Bribirski |
Vjera | rimokatoličanstvo |
Bio je najmlađi sin krbavskog kneza Kurjaka Gusića († iza 1307.), osnivača obitelji Kurjakovića Krbavskih. Imao je dvojicu starije braće, Budislava I. i Pavla I. te sestru, Vladislavu, suprugu cetinskog kneza Nelipca II. Bio je u službi hrvatsko-ugarskog kralja Karla I. Anžuvinca (1301. – 1342.), koji ga je imenovao kraljevskim vitezom (miles aule regie). Osim toga, kralj ga je imenovao županom Fejéra i kaštelanom Hasznosa.
Grgur I. je osnivač ugarske loze obitelji, jedne od triju grana Kurjakovića. Ostale dvije utemeljila su njegova braća, Budislav I. i Pavao. Budući da su njegova braća bila pristala uz vojvodu Nelipca II. Nelipčića, Grgur I. je najkasnije do 1330. godine izgubio milost i povjerenje kralja Karla I. pa se morao vratiti iz Ugarske natrag na obiteljske posjede. Godine 1338. napustio je vojvodu Nelipca II. i izmirio se s kraljem[1] te je ušao u pregovore s Mlečanima. U tu svrhu, dobio je čast mletačkog građanstva te je balansirao između Mletačke Republike i kralja Karla I.
Godine 1343. postao je službenik kraljice, a sljedeće je godine, nakon smrti vojvode Nelipca II. pristao zajedno s bratom Budislavom uz Nelipčevu udovicu kneginju Vladislavu (Vjekoslava, Velislava). Već 1345. godine Grgur i Budislav su bili prisiljeni pomiriti se s kraljem Ludovikom I. (1342. - 1382.), premda su i dalje pregovarali o savezu s Mlečanima protiv kralja. Dvije godine kasnije knez Grgur I. sudjelovao je s kraljem u sukobu protiv kneza Mladena III. Bribirskog oko Klisa, a potom se u srpnju 1347. godine ponudio kao posrednik u mirenju Mlečana s kraljem Ludovikom.[1]
Grgur je 1355. godine izvjestio Mlečane o mogućem kraljevom napadu na Zadar, a zadržao je neutralan položaj za vrijeme rata kralja Ludovika s Mletačkom Republikom koji se vodio između 1356. i 1358. godine. Zbog takvog držanja, pao je u kraljevu nemilost, zbog čega ga je Ludovik zarobio 1360. godine, zatočio ga u utvrdi Levice i oduzeo mu dio posjeda. Svoj je život uskoro završio u zatvoru.
Oženio je Margaritu Nelipić, s kojom je imao dvojicu sinova, Grgura III. i Budislava III.[2] Budislav III. je dobio posjed Zákány na Dravi 1379. godine od kralja Ludovika te je utemeljitelj ugarske loze obitelji knezova Zakanjskih.