Mladen III. Šubić Bribirski

Mladen III. Šubić Bribirski (?, o.1315.Trogir, 1. svibnja 1348.), hrvatski velikaš iz roda Šubića, knez Klisa, Skradina i Omiša. Zajedno sa stričevima, nastojao je očuvati bribirsku baštinu, održati položaj najznačajnijih velikaša u Hrvatskoj i nastaviti borbu s kraljem, ali nije uspio vratiti bansku čast svojoj obitelji.[1] Godine 1348. uzima i naslov markiza Dalmacije.

Mladen III. Šubić Bribirski
markiz Dalmacije
grb obitelji Šubić Bribirski
knez Klisa, Skradina i Omiša
Vladavina1328. - 1348.
Rođenjeo. 1315.
Smrt1. svibnja 1348.
PokopTrogirska katedrala
Plemićka kuća/obitelj Šubići Bribirski
SuprugaJelena Nemanjić Šubić
Djeca
OtacJuraj II. Šubić Bribirski
MajkaLelka
Vjerarimokatolik
Mladen III. je vladao iz tvrdog Klisa

Uz strica Pavla II., prvi je član glavne grane bribirskih knezova koji je nazivan i prezimenom Šubić.[2] U narodnoj tradiciji u okolici Klisa i Omiša ostao je upamćen kao plemenit i human vladar i branitelj Hrvata (lat. clipeus Croatorum; štit Hrvata).

Podrijetlo i obitelj uredi

Mladen III. je najstariji sin kneza Jurja II. i kneginje Lelke. Imao je dva brata (Pavao III. i Božidar) i dvije sestre (Jelena i Katarina). Bio je unuk bana Pavla I. i nećak bana Mladena II. Budući da su mu stričevi imali upravu nad najvažnijim bribirskim utvrdama, Bribirom i Ostrovicom te vlast nad srednjodalmatinskim gradovima, Mladen III. je, poslije očeve smrti, baštinio vlast nad utvrđenim Klisom, Skradinom i nekadašnjim uporištem knezova Kačića, Omišem.

Godine 1347. oženio se sestrom srpskog cara Stefana Dušana (1331. – 1355.), Jelenom Nemanjić, s kojom je imao dvoje djece:

Životopis uredi

Godine 1328. naslijedio je svoga oca Jurja II. u izuzetno nepovoljnim okolnostima.[2] Upravu nad njegovim posjedima, do njegove je punoljetnosti zadržala majka Lelka († o. 1337.), koja je odlučnom politikom uspjela očuvati sinovu baštinu i osujetiti daljnje mletačke pokušaje širenja na račun Bribiraca.

Nakon bribirskog poraza kod Blizne 1322. godine, Hrvatska je bila prepuštena samovolji velikaških obitelji knezova Krčkih, Kurjakovića i Nelipčića, koje su sprječavale kralja Karla I. u provođenju njegove vlasti, ali nisu uspjele nadomijestiti moć Bribiraca.[3] Poslije pada Mladena II., najmoćniji velikaš u Hrvatskoj bio je vojvoda Nelipac II. Nelipčić koji je za svoje sjedište uzeo utvrđeni i strateški važni grad Knin te okupio oko sebe većinu hrvatskih velikaša.

 
Nadgrobna ploča Mladena III. Šubića Bribirskog u trogirskoj katedrali

Mladen III. je odlučio vratiti ugled bribirskom rodu pa je u sukobu 1335.1336. porazio vojvodu Nelipca i njegove saveznike te se vojnim mjerama i diplomacijom nametnuo kao vođa roda Šubića i povratio položaj jednog od najmoćnijih velikaša u Hrvatskoj.[2]

Nakon kraćeg ratovanja u Bosni, sklopio je 1338. godine savez s bosanskim banom Stjepanom Kotromanićem i kao zalog miru predao sestru Jelenu za ženu knezu Vladislavu, bratu bana Stjepana.

Poslije smrti vojvode Nelipca II. 1344. godine, Mladen III. je glavni protivnik uspostave kraljevske vlasti u Hrvatskoj. Godine 1347. oženio se Jelenom Nemanjić, sestrom srpskog kralja Stefana Dušana kako bi ojačao svoj položaj.[2] U proljeće 1348. postigao je dogovor s Venecijom da ga dužd proglasi markizom Hrvatske te je spremao započeti opći napad s ciljem izbacivanja vojnih snaga kralja Ljudevita I. iz Hrvatske. Međutim, usred priprema, razbolio se od kuge i umro u Trogiru. Sahranjen je u trogirskoj katedrali sv. Lovre, a njegove posjede nasljedio je posmrtno rođeni sin Mladen IV., oko čijeg skrbništva su se sukobljavali Mladenov brat Pavao III. i Mladenova udovica Jelena († 1355.).

Bilješke uredi

  1. Opća i nacionalna enciklopedija u 20 svezaka, str. 186.
  2. a b c d Opća i nacionalna enciklopedija u 20 svezaka, str. 188.
  3. Povijest Hrvata - srednji vijek, str. 220.

Literatura uredi

Vanjske poveznice uredi