Grieghallen
Grieghallen je koncertna dvorana s 1500 sjedišta koja se nalazi na Trgu Edvarda Griega u Bergenu u Norveškoj.[1][2]
| Grieghallen | |
|---|---|
 Koncertna dvorana u svibnju 2016. | |
  Grieghallen Grieghallen (Norveška) | |
| Opće informacije | |
| Lokacija | Bergen, Norveška |
| Koordinate | 60°23′20″N 5°19′42″E / 60.388858°N 5.328214°E |
| Početak gradnje | 1967. |
| Završeno | 1978. |
| Dizajn i konstrukcija | |
| Arhitekt | Knud Munk |
| Ostale informacije | |
| Kapacitet sjedišta | 1500 |
Grieghallen je imenovan u počast Edvardu Griegu, skladatelju rođenom u Bergenu, koji je od 1880. do 1882. bio glazbeni direktor Bergenske filharmonije, kojemu je ta dvorana danas dom. Građevinu je u modernom stilu projektirao danski arhitekt Knud Munk. Gradnja je počela 1967., a službeno je završila u svibnju 1978. godine.[3][4] [5]
Događaji
urediU Grieghallenu se svake godine izvode koncerti, baleti i operna djela. U dvorani se izvodi simfonijska i zborska glazba, jazz i pop-glazba. Grieghallen je također konferencijski i izložbeni centar. U njemu se održavaju seminari i predavanja, ali i međunarodni kongresi.
Godine 1986. u njemu se održala Pjesma Eurovizije, a svake godine u njemu se usred zime održava i natjecanje u kojem sudjeluju norveški izvođači limene glazbe. Grieghallen je također poznat i kao studio u black metal krugovima – nekoliko poznatijih norveških black metal albuma snimljeno je ondje; tonski majstor na tim albumima je Eirik Hundvin.[6]
Izvori
uredi- ↑ Grieghallen. Bergen byleksikon. Pristupljeno 1. listopada 2016.
- ↑ Edvard Griegs plass. Bergen byleksikon. Pristupljeno 1. rujna 2017.
- ↑ Harald Herresthal. Edvard Grieg. Ministry of Foreign Affairs. Inačica izvorne stranice arhivirana 14. prosinca 2005. Pristupljeno 1. rujna 2017.
- ↑ Bergen Filharmoniske Orkester. Bergen byleksikon. Pristupljeno 1. rujna 2017.
- ↑ Knud Munk. Kunstindeks Danmark. Pristupljeno 1. listopada 2016.
- ↑ Grieghallen - fra Kongstanke til Konserthus. Grieghallens Billettkontor. Inačica izvorne stranice arhivirana 3. prosinca 2013. Pristupljeno 1. rujna 2017.