Grobnica šejha Safija
Grobnica šejha Safija (perzijski: مجموعه آرامگاه و خانقاه شیخ صفی الدین, šejh Safi al-Din Hanegah) je mauzolej u kojemu je pokopan šejh Safi Adin (1252. – 1334.), sufijski duhovni vođa sjevernog Irana po kojemu je nastao eponim dinastije Safavida.[1]
Kompleks grobnice i svetišta šejha Safija | |
---|---|
Svjetska baština – UNESCO | |
Država | Iran |
Godina uvrštenja | 2010. (34. zasjedanje) |
Vrsta | Kulturno dobro |
Mjerilo | i, ii, iv |
Ugroženost | — |
Poveznica | UNESCO:1345 |
Koordinate | 38°14′55″N 48°17′29″E / 38.24861°N 48.29139°E |
Kompleks grobnice sa svetištem je izgradio šejhov sin Sadraldin Musa u mjestu Ardabilu 1334. godine,[2] koji je bio najveći grad u Iranu, prije mongolskih osvajanja. Sastoji se od više građevina koji su tijekom stoljeća imali različite namjene kao što su: mauzolej, džamija, medresa, knjižnica, cisterna, bolnica, kuhinja, pekarna i uredi. Između ostalog, središnji dio je put do svetišta (khanegah) koji se sastoji od sedam dijelova, čime se zrcali sedam etapa misticizma sufizma. Različiti dijelovi mauzoleja u odvojeni s osam vrata, koji također simboliziraju osam stanovišta sufizma.
Kada je 1349. godine potomak šejha Safija i upravitelj njegovog svetišta šejh Ismail I. postao prvim šahom dinastije Safavida, proglasio je šijizam državnom religijom. Tijekom dinastije Safavida, do kraja 18. stoljeća, kompleks je postao važno mjesto hodočašća, a dodane su mu još neke građevine, između ostalih i harem, te grobnice nekoliko safavidskih šejha, žrtava safavidskih bitaka protiv Osmanlija. Abas I. je 1544. godine dao izgraditi monumentalni portal, dvorište s vrtom i uredio je svetište u današnji izgled, a od 1752. do 20. stoljeća dodani su toalet, strojarnica i staklenik.
Kompleks ima bogato urešena pročelja i unutrašnjost, te bogatu kolekciju starih predmeta. On predstavlja rijedak sklop elemenata srednjovjekovne islamske arhitekture, zbog čega je upisan na UNESCO-ov popis mjesta svjetske baštine u Aziji i Oceaniji 2010. godine.
-
Ornament na tamburu grobnice šejha Safija (lijevo) je uzastopno ponavljanje riječi "Alah" -
Kupole prekrivene raznobojnom pocakljenom opekom -
Unutarnje dvorište -
Unutrašnjost grobnice -
Iskalesana divovska ruka, simbol "dvanaestorice" šijitskih imama
Izvori
uredi- ↑ Richard Tapper, Frontier nomads of Iran: a political and social history of the Shahsevan, Cambridge University Press, 1997., str. 39., ISBN 0-521-58336-5
- ↑ Mauzolej šejha Safija u Ardabilu na kufic.info (engl.) Preuzeto 31. svibnja 2011.