Sufizam
Sufizam (arapski تصوف, tasawwuf, perzijski عرفان, Erfan), ili dervišizam pripada mističkom učenju o islamu. Osobe koje prakticiraju ovaj vid islama zovu se sufije ili derviši.
Dio serije članaka vezanih uz |
Vjerovanja i običaji |
Jedinstvo • Bog |
Važne ličnosti |
Muhammed |
Tekstovi & zakoni |
Kur'an • Hadis |
Grane islama |
Društveni aspekti |
Škole • Teologija |
Vidi također |
Otprilike sto godina nakon Muhamedove smrti, postojali su pobožni muslimani, koji su se odricali svakog posjeda, željeli su živjeti jednostavnim životom, a u znak asketizma odijevali su se u grube vunene haljetke (suf). Neki od njih postali su lutajući propovjednici, a drugi su živjeli u duhovnim zajednicama u kojima je bilo upadljivo mnogo žena. Po nekim značajkama, njihov način života podsjeća na kasnije franjevce.
Kroz molitvu i meditaciju sufiji su željeli ponirati sve dublje u Božju ljubav. Molitva sufijske učiteljice iz osmog stoljeća Rabie al-Adawiyye bila je: "O Bože, ako te obožavam iz straha od pakla, tada daj neka u paklu izgorim, ako te obožavam radi nade u raj, onda mi ga ne daj. No ako te obožavam zarad Tebe samoga, ne ustegni od mene Svoju vječnu krasotu!"[1]
Sufije ili derviši su među običnim ljudima bili uskoro štovani kao sveci, a nailazili su na žestok otpor službenog islama. Sufijske bratovštine uključivale su derviške redove i fakirski pokret. Mnogi od njih postoje i danas, najviše na sjeveru Afrike.
Jedno od učenja koji su sufiji usmeno prenosili s koljena na koljeno bilo je učenje o Eneagramu uz pomoć kojega se pomagalo ljudima na putu prema Bogu.
Učitelji
uredi- Inayat Khan (1882-1927) osnivač Zapadnjačkog sufijskog reda i učitelj univerzalnog sufizma
Izvori
uredi- ↑ Annemarie Schimmel, Gärten der Erkenntnis: Das Buch der vierzig Sufi-Meister (Düsseldorf und Köln, 1982.) str. 21.
Vanjske poveznice
urediSestrinski projekti
urediZajednički poslužitelj ima još gradiva o temi sufizam |
Mrežna mjesta
uredi