Hidžra, rjeđe hedžra,[1] naziv je pod kojim muslimani podrazumijevaju preseljenje Muhameda i njegovih sljedbenika iz Meke u Medinu.

Dio serije članaka vezanih uz

Islam

Islam
Islam

Povijest Islama

Vjerovanja i običaji

JedinstvoBog
Ispovijedanje vjere
MolitvaPost
DobročinstvoHodočašće

Važne ličnosti

Muhammed
Ebu BekrOmer
Osman ibn AffanAlija ibn Ebu-Talib
Ahl al-Bayt
Ashabi
Islamski proroci

Tekstovi & zakoni

Kur'anHadis
PravoTeologija
Životopisi Muhammeda
Šerijat

Grane islama

SunitiŠijitiHaridžitiIbadi

Društveni aspekti

ŠkoleTeologija
FilozofijaNauka
UmjetnostArhitekturaGradovi
KalendarPraznici
Ženeu Kuranu
VođePolitika
IslamizamLiberalizamSufizam

Vidi također

Islamski rječnikHidžraIslamski kalendar

Preseljenje je bilo postupno: oko 313 muslimanskih obitelji tijekom tri mjeseca iselilo se u Medinu zbog nemogućnosti obavljanja svoje vjere, islama, u rodnom gradu Meki. Hidžra se odigrala između mjeseci muhàrema i rebiulèvela 622. godine. Zadnji se preselio sam Muhamed s prijateljem Ebu Bekrom i to upravo u noći u kojoj su Mekanci (Mečani[2]) pokušali provesti atentat na njega. Nakon hidžre Medina je postala središte Muhamedovoga djelovanja i promijenila ime Jesrib u Medinetu Resulillah (grad Alahovog Poslanika) ili još kraće Medina.

Hidžra je događaj koji je uzet za početnu točku novoga, hidžretskoga ili islamskoga kalendara.

Izvori uredi

  1. Stjepan Babić, Božidar Finka, Milan Moguš. 1990. Hrvatski pravopis, str. 71. § 316. Školska knjiga. Zagreb. ISBN 86-03-00121-9
  2. Ivan Mažuranić, Jakov Užarević, »Njemačko-ilirski slovar«, Zagreb, 1842., str. 479., izvorno: Deutsch - illirisches Wörterbuch von I. Mažuranić und Dr. J. Užarević = Němačko-ilirski slovar sastavljen po I. Mažuraniću i Dru. J. Užareviću. Agram 1842. Verlag und Druck der 1. priv. illirischen National=Buchdruckerei von Dr. Ljudewit Gaj. Navodi se u surječju Meke, Mečanin, Mečkinja, mečki.

Vanjske poveznice uredi

  • Hidžra (hedžra) Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje, gl. ur. Slaven Ravlić. Leksikografski zavod Miroslav Krleža. Zagreb. 2016.Pristupljeno 24. siječnja 2017.