Grubeša, dukljanski kralj
Grubeša na crnogor. ćiril. Грубеша dukljanski kralj iz dinastije Vojislavljevića, vladao 1118. – 1125. godine.
| Grubeša Грубеша | |
|---|---|
| Dukljanski kralj | |
| Vladavina | 1118. – 1125. |
| Krunidba | 1118. |
| kralj | |
| Krunidba | 1118. |
| Prethodnik | Đuro |
| Nasljednik | Đuro |
| Dinastija | Vojislavljevići |
| Smrt | 1125., Bar |
| Pokop | Crkva sv. Đorđa, Bar 1125. |
| Vjera | Katolik |
Borba za prijestolje uredi
Sudjelovao u oštroj borbi za prijestolje nakon smrti kralja Bodina (1108. godine). Glavni mu je rival bio Đuro, Bodinov sin te njegova mati kraljica Jakvinta. Đuro je 1114. postao kralj Duklje.
Uhićenje uredi
Grubeša je sa svojom braćom Draginjom i Dragilom, zbog opasnosti od pogubljenja, pokušao pobjeći na sigurno u Drač svjem stricu Gojislavu, bizantskom vazalu. No, Đurini ga vojnici uhićuju i utamničavaju u Skadru.
Gojislav, skupa sa svojim nećacima Draginjom i Dragilom, uz potporu bizantskih postrojbi kojima je zapovjedao bizantski carević Kalojoan Kuman, napali su 1118. godine.
Kralj Đuro uspijeva pobjeći i skloniti se u Rašku. Đurina mati Jakvinta uhićena je u Kotoru i odvedena u Carigrad gdje je i umrla.
Krunisanje uredi
Grubeša je oslobođen i po naredbi bizantskog cara, potom krunisan za kralja.
»... i po carevoj naredbi postavi ga (Grubišu - prim.a.) narod za kralja, a vojskovođa (Kalojovan Kuman - prim.a.), ostavivši mu vojsku, vrati se u Drač. ("Ljetopis popa Dukljanina", Glava XLV)«Vladavina uredi
Prividni unutarnji mir među Dukljanima je potrajao sedam godina.
»... i u njegovim danima smirila se zemlja i veoma se oporavila. Dao je, naime, onih dana Bog obilje žita i vina, ispunjena je bila zemlja svakim izobiljem. ("Ljetopis popa Dukljanina", Glava XLV)«Pogibija uredi
Đuro je, uz svoje pristaše i odred Srba, kod Bara 1125. porazio Grubišinu vojsku.
»... u istoj borbi pogibe kralj Grubeša, hrabro se boreći i vojujući pred gradom Barom i sahranjen je s počastima u episkopiji istoga grada u crkvi svetog Đorđa, sjedištu episkopa toga grada. "Ljetopis popa Dukljanina", Glava XLV)«Kralj Đuro je opet zasijeo na dukljanski tron.