Hasan Hadžiefendić

Hadži hfz. Hasan ef. Hadžiefendić – Hadžikadija (Gračanica, 1850. – Gračanica, 1925.), bošnjački teolog, predsjednik i vrhovni šerijatski kadija pri Vrhovnom šerijatskom sudu u Sarajevu, te ravnatelj sarajevske Šerijatske sudačke škole.

Hadži hfz. Hasan ef. Hadžiefendić – Hadžikadija
[[Slika:|220x300px]]
Rođenje	1850., Gračanica
Smrt	1925., Gračanica
Djeca	Hasan Kadić, Hamid Hadžiefendić
Portal o životopisima

Životopis

Hasan Hadžiefendić je rođen u Gračanici oko 1850. godine u obitelji muderiza Hadži Hasan ef. Nurikića. Rano je ostao bez oca, koji je preminuo obavljajući hadž. Školovao se u Osman-kapetanovnoj medresi, položivši hifz pred muderizom Osman ef. Avdićem, nakon čega pohađa Svirac-medresu u Gradačcu, koju je vodio muderiz i muftija Hadži hafiz Ahmed ef. Mulaibrahimović, zvani Svirac.

Po završetku škole, neko je vrijeme (posljednjih godina osmanske vlasti) radio kao arzuhaldžija (javni pisar), sastavljajući podneske i službena akta običnom puku, da bi potom zasnovao službu u sudstvu, kao pripravnik u šerijatskom sudu u Zvorniku. Godine 1880. polažio je stručni ispit pred sarajevskim muftijom (kasnije reis-ul-ulemom) Mustafa Hilmi ef. Hadžiomerović, stekavši zvanje šerijatskog sudije (kadije).

Službovao je u Zvorniku, Tešnju, Gračanici, Travniku i Mostaru, odakle prelazi na službu u Kotarski šerijatski sud u Sarajevu, da bi 1900. bio imenovan za sudiju Vrhovnog šerijatskog suda. Bio je i predsjednik ovog suda. Također i direktor Šerijatske sudačke škole (Mekteb-i-Nuvvaba) od 1901. do 1905. godine.

U mjestima gdje je službovao realizirao je mnoge za vakufske projekte. Kao stručnjak za šerijatsko pravo u nekoliko navrata je, u ime Zemaljske vakufske komisije, imenovan za stručno lice u pregovorima između Pokreta za vjersko-prosvjetnu autonomiju i Zemaljske vlade za Bosnu i Hercegovine. Godine 1913. predložen je, kao jedan od trojice kandidata, za položaj reisu-l-uleme (na koncu je za reisa izabran Mehmed Džemaluddin ef. Čaušević). Ubrzo je i umirovljen, nakon čega se povlači u svoju rodnu Gračanicu. Džematlije ga na vakufskim izborima biraju za predsjednika džematskog medžlisa u Gračanici, što kao umirovljenik obavlja nekoliko narednih godina.

Rukovodio je i temeljitom obnovom, točnije ponovnom izgradnjom glavne gračaničke džamije – Bijele džamije. Džamija je svečano proklanjanja 1916. godine. I kasnije, sudjelovao je u poslovima vakufa i Islamske zajednice. Volonterski je sudjelovao u nastavi Osman-kapetanove medrese, u kojoj je predavao kaligrafiju.

Preminuo je 1925. godine. Ukopan je neposredno pred ulaz u Bijelu džamiju u Gračanici. Iza sebe je ostavio dvojicu sinova – Hasan ef. Kadića, šerijatskog sudiju, te dr. Hamida Hadžiefendića, pravnika i političkog predstavnika Bošnjaka između dva svjetska rata, zastupnika i senatora.

Vanjske poveznice

• Hadži hafiz Hasan ef. Hadžiefendić – Hadžikadija