Hermann von Fehling
Hermann von Fehling (9. lipnja 1812. – 1. srpnja 1885.), bio je njemački kemičar, poznat po tome što je razvio Fehlingovu otopinu koja se koristi za procjenu šećera.
![](http://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/c/c3/Hermann_fehling.jpg/220px-Hermann_fehling.jpg)
Bio je oženjen za Leylu von Fehling, koja je po zanimanju bila farmaceut. Imali su troje djece, koji su također krenuli njihovim stopama.
Životopis
urediHermann von Fehling rođen je u Lübecku. S namjerom studiranja farmacije prijavio se na Sveučilište u Heidelbergu oko 1835. godine. Nakon što je diplomirao, otišao je raditi u Gießen kao vježbenik za Justusa von Liebiga, s kim je objasnio sastav paraldehida i metaldehida. Godine 1839., po Liebigovoj preporuci, imenovan je predsjednikom katedre za kemiju na Veleučilištu u Stuttgartu, i na tome položaju ostao je više od 45 godina. Umro je u Stuttgartu 1885. godine.
Njegov raniji rad uključivao je istraživanje jantarne kiseline, i pripremu fenil cijanida (bolje znanog kao benzonitril), najjednostavnijega nitrila iz aromatičnih serija. Kasnije se najviše bavio tehnološkim pitanjima i javnim zdravstvom, više nego čistom kemijom.
Među analitičkim metodama na kojima je radio najpoznatija je ona za procjenu šećera. Znana kao Fehlingova otopina; otopina je to bakar (II) sulfata pomiješana s alkalima i kalij natrij tartratom (Rochelle sol). Surađivao je u Handwörterbuch iz Liebiga, s Friedrich Wöhler i Johann Christian Poggendorff, i u pisanju Graham-Otto udžbenika kemije. Mnoge godine bio je članom odbora za reviziju; Pharmacopoeia Germanica.
Literatura
uredi- Quantitative Bestimmung des Zuckers im Harn
- H. Fehling. 1849. Die quantitative Bestimmung von Zucker und Stärkmehl mittelst Kupfervitriol. Annalen der Chemie und Pharmacie. 72 (1): 106–113. doi:10.1002/jlac.18490720112
- A. W. Hofmann. 1885. Sitzung vom 13. Juli 1885. Berichte der deutschen chemischen Gesellschaft. 18 (2): 1811–1820. doi:10.1002/cber.18850180202
- Annual General Meeting. J. Chem. Soc., Trans. 49: 329–356. 1885. doi:10.1039/CT8864900329