Otvori glavni izbornik


Ilijaš je općina sjeveroistočno od grada Sarajeva. Površina općine Ilijaš je 309 km². Stanovništvo općine Ilijaš predstavlja 1,5 % stanovništva Sarajevske županije.

* Ilijaš
Ilijas Municipality Location.png
Entitet Federacija Bosne i Hercegovine
Županija Sarajevska
Sjedište Ilijaš
Načelnik Akif Fazlić
Površina 309 km²
Stanovništvo
 - Ukupno
 - Gustoća

15.277 (2002.)
212/km²

Ilijaš se sastoji od nekoliko naseljenih mjesta: gradić Ilijaš, predgrađa među kojima je naselje Misoča, kao i Podlugovi, Lješevo, Stari Ilijaš i Malešići.

ZemljopisUredi

StanovništvoUredi

 Podrobniji članak o temi: Dodatak:Popis stanovništva u Bosni i Hercegovini 1991.: Ilijaš

Po posljednjem službenom popisu stanovništva 1991. godine, općina Ilijaš (jedna od prigradskih sarajevskih općina) imala je 25.184 stanovnika, raspoređenih u 77 naselja.

Stanovništvo općine Ilijaš
godina popisa 1991. 1981. 1971.
Srbi 11.325 (44,96 %) 10.378 (42,67 %) 10.941 (47,55 %)
Muslimani 10.585 (42,03 %) 9.598 (39,47 %) 9.187 (39,93 %)
Hrvati 1.736 (6,89 %) 1.982 (8,15 %) 2.172 (9,44 %)
Jugoslaveni 1.167 (4,63 %) 1.901 (7,81 %) 400 (1,73 %)
ostali i nepoznato 371 (1,47 %) 457 (1,87 %) 307 (1,33 %)
ukupno 25.184 24.316 23.007

Ilijaš (naseljeno mjesto), nacionalni sastavUredi

Ilijaš
godina popisa 1991. 1981. 1971.
Srbi 3.093 (45,26 %) 2.398 (40,32 %) 2.047 (43,85 %)
Muslimani 2.008 (29,38 %) 1.395 (23,46 %) 1.379 (29,54 %)
Hrvati 733 (10,72 %) 710 (11,94 %) 737 (15,78 %)
Jugoslaveni 777 (11,37 %) 1.230 (20,68 %) 295 (6,31 %)
ostali i nepoznato 222 (3,24 %) 213 (3,58 %) 210 (4,49 %)
ukupno 6.833 5.946 4.668

Naseljena mjestaUredi

UpravaUredi

PovijestUredi

Predio oko Ilijaša naseljen je barem u srednjem vijeku. Na više lokacija je mnoštvo nekropola sa stećcima. U blizini su ostatci srednjovjekovne crkve Blažene Djevice Marije koja se spominje u povelji Bele IV. iz 1244. godine. U predjelu Podcrkavlje (Malešići) otkriveni su ostatci još jedne srednjovjekovne kršćanske bogomolje, što nam otkriva i toponim.[1] Gradić Ilijaš nastao je uz željezaru.[2]

U srpskoj agresiji od 1992. do 1995. držali su ga srpski oružnici. Protjerali su gotovo svih 1 700-ak katolika, koliko ih je 1991. bilo u župi. Nakon reintegracije općine u Federaciju BiH, pravoslavni Srbi napustili su ovaj kraj. Ni Hrvati se nisu vratili u većem broju, zbog čega je danas većinski bošnjačka općina. Ilijaški Hrvati većinom su iselili u Hrvatsku, poglavito Istru, u Skandinaviju te u prekooceanske zemlje. Poslije rata vratilo se nekoliko stotina ljudi, pa je katolička župa povratnička župa. Iseljavanje je nastavljeno ali to je bilo prije svega ekonomske prirode.[1] Sredinom 2000-ih Hrvati u Ilijašu, od 2004. bili su pod stalnim pritiskom Bošnjaka da se isele iz svojih domova. Za stanje straha nisu odgovorni starosjedioci, već oni koji su doselili u Ilijaš nakon okončanja rata. Zbivanja u Ilijašu prešla su razinu običnog incidenta. Mladiće se prebija, sustavna pljačka kuća i imovine, razbijanje crkveni prozori i stakla i dr. Vladala je životna nesigurnost. Hrvati se teško zapošljavaju, čak ni više školovani ne mogu dobiti ni mjesto čistača ili čistačice. Vjerski život je u poteškoćama. Pri gradnji vjerskih objekata bilo je vrijeđanja od strane onih koji nisu u Ilijašu i onih koji ne mogu prihvatiti činjenicu da moramo živjeti jedni pored drugih.[3]

U ovom industrijskom gradiću 2013. je bilo 382 Hrvata a prema popisu iz 1991. godine 1736. Bošnjaka je 2013. bilo 18.151, a Srba 421. Ostalih je 528, također, 20 stanovnika je bez odgovora, dok osoba koje se nisu izjasnile po nacionalnoj osnovi nema. U odnosu na 1991. ukupan broj stanovnika smanjio se za 5120.[2]

GospodarstvoUredi

Od 1954., počinje izgradnja i početak rada ,,Željezare Ilijaš,, koja će dugo godina biti glavno poduzeće u razvoju općine Ilijaš, s oko 3500 uposlenih u 11 organizacijskih jedinica. U najboljim godinama rada poduzeće je proizvodilo kokile i valjke, oborinsko-odvodne i kanalizacione cijevi od centrifugalnog liva, radijatore svih tipova po talijanskoj licenci od 1979., te odljevke od metala po narudžbi, gradnje metalnih konstrukcija. Na području Općine Ilijaš u doba SR Bosne i Hercegovine počinje s radom i RO ,,Šipad-Bosna,, drvno-prerađivačka industrija, s oko 700 zaposlenih s programom proizvodnje pločastog namještaja i montažnih kuća, Poduzeće za usluge u oblasti antikorozivne zaštite RO ,, Antikorozija,, Ilijaš, Cimos-Citroen servis Ilijaš, PBS Sarajevo poslovnica Ilijaš, UTRO ,, Hotel Ozren,, Ilijaš , KRO, Vodostan, ROE ,,Vladimir-perić Valter,, Ilpit, UPI trgovina, Velepromet trgovina itd. Navedena poduzeća su radila sve do rata, a neka od njih rade i danas, ali u smanjenom obimu.

Poznate osobeUredi

Spomenici i znamenitostiUredi

Dana 26. lipnja 2015. godine u nekropoli u Kopošiću blizu Ilijaša kraj Sarajeva pronađen je kostur s brokatnim plaštom od teške svile protkane nitima zlata i srebra, za koji se pretpostavlja da je pripadao Mirku Radojeviću, ocu Velikog kneza bosanskog Batića, koji je bio knez bosanskog kralja Tvrtka I. Nađeni su i raskošni kneževski stećci od kojih su dva opljačkana još 1891.[4]

Katolička crkva sv. Marka Evanđelista iz 2009. godine. [5][6][7] Nalazi se na ulazu u Ilijaš.[8] Crkva je građena od 25. travnja 2004. godine.[9]

Pravoslavna crkva sv. Ilije Proroka.

Ilijaški DubrovnikUredi

O postanku ilijaškog Dubrovnika postoje dvije inačice priče, ali obje podrazumijevaju rudnike i Dubrovčane. Po jednoj, sagradila su ga dva Dubrovčanina koji su uzeli u zakup bosanske rudnike od Kulina bana, a po drugoj je kralj Grubeša nagovorio neke Dubrovčane tu sagraditi grad. Po nekim izvorima Dubrovčani su od Kulina bana uzeli u zakup sve rudnike, a u ovom je gradu bila njihova kolonija gdje su talili srebrnu i željeznu rudu. Obje inačice priče iznosi dr. Milenko Filipović pozivajući se na Jirečeka i fra Jukića. Više pojedinosti o osnutku grada nalazi Filipović u nedovršenoj Povijesti Bosne muvekita Saliha efendije, gdje se spominje da je "Kulin ban (1197./98. godine); našao srebrne majdane u planini Jagotinu, pa je, nemajući vještih rudara, dao majdane pod zakup Dubrovčanima koji su tu napravili tvrđavu te u njoj čuvali oruđe i iskopanu rudu. Po ovom istraživaču logično je da je "grad" i dobio ime Dubrovnik po svojim osnivačima, iako se u narodu a i drugim izvorima spominju imena Dabronik ili Dobronik, te Tisovik ili Nabožić. Bilo je tvrdnji da se ovaj Dubrovnik ne spominje u dubrovačkim arhivima. M. Dinić je 1937. u Jugoslovenskom istorijskom časopisu objavio podatak iz dubrovačkih arhiva koji spominju bosanski Dubrovnik 1404. godine.

S obzirom na vrijeme njegovoga nastanka, blizinu Kopošića s nekropolom kneza Batića, te da je bio politički centar župe, a zatim nahije Dubrovnik, ovaj grad je vjerojatno pripadao rodu Mirkovića kome je pripadao i knez Batić.

Nema preciznih podataka o nastanku grada. Fra Ivan Jukić također spominje Dubrovčane koji su ovdje topili srebrnu i željeznu rudu i podigli grad uz odobrenje Kulina bana. (Filipović, 1924., 103.)

Stari grad Dubrovnik je sagrađen na strmom, uskom i krševitom izdanku brda Huma, iznad Sastavaka, tj. ušća potoka Zenika u rijeku Misoču. Grad se nalazi na prirodno terasastom terenu koji se pruža od sjeveroistoka, tj. brda Huma prema jugozapadu i završava se strminom koja pada ka Sastavcima, gdje se već od 1972. godine vadi kamen u kamenolomu na 9. km rijeke Misoče.

Lakši pristup gradu je iz sela Kopošić udaljenog 1 km, lijepim kaldrmisanim putem koji vodi između podnožja brda Nabožića i Tisovika. U Kopošiću je nekropola kneza Batića. Danas je taj put zarastao, a njim je vodila crta razdvajanja u ratu 1992.-1995. godine i to područje je još pod minama. Drugi pristup gradu moguć je velikom strminom od 10-og kilometra od korita rijeke Misoče ili s kamenoloma na Sastavcima. Od Ilijaša je udaljen oko 10 km.

Ljudi kazuju da je i Dubrovnik, kao i Bobovac, pao varkom. ”Navali neki paša na grad, ali džabe... I pet je paša sultan iz Stambula promijenio, dok je grad pridobio. Dugo je tukao grad strijelama i topovima i pobio sve vojnike po planinama, ali grada nije posvojio. Nu belaja, nađe se jedna baba pa veli paši: grad ti bio da bio, osvojiti nećeš, dok mu izvir vodu ne zatvoriš. Paša joj obeća kesu dukata, a ona njemu veli: tri dana svog konja hrani i timari, a vode mu nedaj, a onda ga pusti, nek sam traži vodu. Tako i bi. Paša konja hranio i timario, ali već treći dan konj ne može jesti, jer se pusto žito u njemu upalilo i on ga pusti, a konj trkom na Čemersku planinu pa nađe vrelo i čunkove. Paša potrga čunkove, a kad u gradu ponesta vode, onda kraljica – predade grad, ama da ona ode slobodna i njeni podajnici da ne izginu”. Po ovoj priči zove se ovaj grad u narodu i ”Kraljičin grad”. Priča se da je u gradu boravila i Marija Terezija i imala posebnu sobu. Zove ga narod i ”Dubravnik”, a to je ime obronku Brezovaša. Zovu ga i “Tisov-grad”. Nedaleko od grada, na južnoj strani, nalazi se selo Tisovik, prozvano valjda po dragocjenom ”tisovom” drvetu, kojeg danas nema ni u selu ni u okolici, ali starci pričaju da ga je bilo prije kojih sto pedeset ljeta.

ObrazovanjeUredi

KulturaUredi

Kud "Ilijaš", Dom Kulture izgrađen 1985. sa Kino dvoranom, Muzičkom školom, Studiom Radio-Ilijaša. Bošnjačka zajednica kulture "Preporod" Ilijaš i Hrvatsko kulturno društvo Kulin ban.

ŠportUredi

FK Ilijaš (Sloga), Karate Klub Rašid Buća (Monom), KK Mladost (Sloga), Odbojkaški klub Ilijaš (Član prve lige Bosne i Hercegovine) STK Hasim Spahić (stolni tenis)

IzvorUredi

  • Knjiga: "Nacionalni sastav stanovništva - Rezultati za Republiku po opštinama i naseljenim mjestima 1991.", statistički bilten br. 234, Izdanje Državnog zavoda za statistiku Republike Bosne i Hercegovine, Sarajevo.
  1. 1,0 1,1 Nedjelja, portal Katoličkog tjednika Župa u Ilijašu na periferiji Sarajevskog kantona, 9. ožujka 2018. (preuzeto 27. studenoga 2018.)
  2. 2,0 2,1 Vecernji.ba Valentina Abramušić: U Ilijašu smanjen broj stanovnika za 5120, 18. listopada 2016. (preuzeto 27. studenoga 2018.)
  3. (srp.) Radio Slobodna Evropa Dženana Halimović: Hrvati izloženi pritisku za iseljavanje , 21. lipnja 2006. (preuzeto 27. studenoga 2018.)
  4. www.klix.ba, "Veliko arheološko otkriće: U nekropoli kod Ilijaša pronađen skelet bez glave sa zlatnim plaštom", objavljeno 26. lipnja 2015., pristupljeno 27. lipnja 2015.
  5. Ilijaš Svečano otvorena crkva u Ilijašu (preuzeto 27. studenoga 2018.)
  6. ILIJAŠ – PROSLAVA SV. MARKA - KTA Ilijaš, 28. travanj 2008. (preuzeto 27. studenoga 2018.)
  7. Novinarstvo!!! Mlada ali još ne i mladolika župa
  8. Nedjelja, portal Katoličkog tjednika Župa u Ilijašu na periferiji Sarajevskog kantona, 9. ožujka 2018. (preuzeto 27. studenoga 2018.)
  9. Nedjelja, portal Katoličkog tjednika Župa u Ilijašu na periferiji Sarajevskog kantona, 9. ožujka 2018. (preuzeto 27. studenoga 2018.)

Vanjske povezniceUredi


  Nedovršeni članak Ilijaš koji govori o bosanskohercegovačkoj općini: Ilijaš treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.