Inocent III.
Inocent III. (22. veljače 1161. – 16. srpnja 1216.), papa od 8. siječnja 1198. do smrti. U njegovo vrijeme Crkva je bila na vrhuncu moći.
Inocent III. Innocentius III | |
---|---|
Pravo ime | Lotario de' Conti di Segni |
Početak pontifikata | 8. siječnja 1198. |
Kraj pontifikata | 16. srpnja 1216.. |
Prethodnik | Celestin III. (1191. – 1198.) |
Nasljednik | Honorije III. (1216. – 1227.) |
Rođen | 1160./1161. Gavignano, Italija |
Umro | 16. srpnja 1216. Perugia, Italija |
Papinski grb | |
Ostali pape imena Inocent | |
Portal o kršćanstvu |
Životopis
urediRodio se kao Lotario de' Conti di Segni u Gaviganu, 1160. ili 1161. godine.[1] Za papu je izabrana kada je imao 37. godina.[2] Godine 1198. pozvao je vojsku na Četvrti križarski pohod u Svetu zemlju, koji je rezultirao osvajanjem Carigrada. Na svome putu križari su zauzeli Zadar kao protuuslugu Mlečanima za prijevoz vojnika i opreme. Napad na kršćanski grad osudio je Inocent III., pokretač križarskog rata, koji je Mlečane kaznio izopćenjem.[3] Također je sazvao i Četvrti lateranski sabor. Za vrijeme svog pontifikata reformirao je kuriju,[4] potvrdio redove franjevaca, hmilijata, dominikanaca i ojačao crkvenu državu. Osnovao veliku bolnicu S. Spirito u Rimu.[5] U skladu s idejom o papinskoj vrhovnoj vlasti nad kršćanskim narodima Zapada, upleo se u spor o njemačkom carskom nasljedstvu. Za vrijeme Kulina bana Bosna postaje veliko središte hereze na Balkanu. Papa Inocent III. pisao je povodom toga ugarskom kralju Emeriku:
Papa Inocent III. zatim šalje svog legata Ivana de Kazamarisa Kulinu banu u Bosnu. Na Bilinu polju, Kulin ban i okupljeni narod javno i svečano su osvjedočili svoju pripadnost katoličkoj vjeri. Pokopan je u katedrali u Perugi,[2] gdje je njegovo tijelo ostalo sve dok ga papa Lav XIII. nije prebacio u Lateransku baziliku u prosincu 1891. godine.
Izvori
uredi- ↑ Home. New Advent. Pristupljeno 13. veljače 2015.
- ↑ a b Catholic Encyclopedia: Pope Innocent III. Newadvent.org. 1. listopada 1910. Pristupljeno 13. veljače 2015.
- ↑ G. Orthali, G. Cracco, G. Cozzi, M. Knapton, Povijest Venecije, sv. I., Antibarbarus, Zagreb, 2007., str. 156
- ↑ http://www.academia.edu/9235173/Inocent_III._-_u%C4%8Denik_kardinal_papa_Kristov_namjesnik
- ↑ http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=27500
- ↑ Arhivirana kopija. Inačica izvorne stranice arhivirana 13. veljače 2015. Pristupljeno 13. veljače 2015.CS1 održavanje: arhivirana kopija u naslovu (link)