Otvori glavni izbornik
Carica Irena (797.-802.)

Irena ili Irena Atenjanka (starogrč. Εἰρήνη, Eirḗnē, Εἰρήνη ἡ Ἀθηναία) (Atena, 752. - Lezbos, 9. kolovoza 803.), bizantska carica od 797. do 802. godine, posljednji izdanak Izaurijske dinastije. Proglašena je sveticom u pravoslavnoj crkvi zbog nastojanja oko štovanja ikona i brige za manastire.[1] [2]

Rođena je u uglednoj atenskoj plemićkoj obitelji. Udala se za bizantskog cara Leona IV. Hazara (775.-780.) i kao njegova žena stekla je titulu carice (grč. βασίλισσα, basilissa) 775. godine. Nakon njegove smrti preuzela je vlast kao regentkinja u ime malodobnog sina Konstantina VI. (780.-797.). Ratovala je neuspješno s abasidskim kalifom Harunom al-Rašidom (786.-809.) zbog čega se morala obavezati nan plaćanje tributa. Godine 787. uvela je ponovno štovanje ikona na ekumenskom koncilu u Nikeji.

Nakon Konstantinove punoljetnosti koji se tek 790. godine uspio proglasiti samovladarom 790. pokušavala je spletkama ostvariti utjecaj na dvoru. Nakon više vojnih neuspjeha, pobuna u pokrajinama i političkih razdora, dala je uhvatiti i oslijepiti sina Konstantina te je preuzela carsku krunu kao prva žena na bizantskom carskom prijestolju. Sljedeće godine uspostavila je diplomatske odnose s franačkim kraljem Karlom I. Velikim (768.-814.).

Godine 802. zbačena je s prijestolja i prognana na otok Lezbos gdje je umrla iduće godine. Na carsko prijestolje dolazi dotadašnji ministar financija Nikefor.

BilješkeUredi

Vanjske povezniceUredi