Ismet Mujezinović

bosanskohercegovački slikar


Ismet Mujezinović (Tuzla, 2. prosinca 1907.Tuzla, 7. siječnja 1984.), bosanskohercegovački slikar bošnjačkog podrijetla.

Ismet Mujezinović
Ismet Mujezinović
Rođenje 2. prosinca 1907., Tuzla
Smrt 7. siječnja 1984., Tuzla
Nacionalnost Bošnjak
Vrsta umjetnosti slikarstvo
Utjecali Roman Petrović
Portal o životopisima

ŽivotopisUredi

 
Spomenik Ismetu Mujezinoviću u Tuzli

Ismet Mujezinović je rođen 2. prosinca 1907. u Tuzli. Završio Likovnu akademiju u Zagrebu, a po njenom završetku boravi u Francuskoj, gdje pohađa povijesti umjetnosti na Sorbonne. U listopadu 1926. priređuje prvu samostalnu izložbu u Sarajevu. Prvu značajnu cjelinu slika, s povijesno-kritičkog aspekta, sačinjavaju platna naslikana u tada aktuelnoj konstruktivnoj formi, a među ovim ono najbolje u okviru takvog shvatanja Mujezinović je postigao na portretima porodice Čaldarović, slikanim 1927. godine za vrijeme ljetnih raspusta u Bijeljini. U Beogradu je prvi put izlagao 1930. godine. Dvije godine boravka u Parizu, od 1931. do 1933, ne mogu se pratiti na uobičajen način iako je Mujezinović tada, kao i prije i kasnije, bio veoma produktivan. Nije mnogo slikao. Proširio je svoje interesovanje na druge oblasti naročito na književnost, pozorište i film, te studirao povijest umjetnosti. Prije povratka u Sarajevo, gdje će se konačno nastaniti od 1936. godine, Mujezinović se zadržava u Zagrebu, na Akademiji 1933. i u Splitu 1935. godine. Od 1947. godine usredsredio se na jednu veliku temu: Prelaz preko Neretve, kojoj će sve ostalo biti podređeno. Završavajući veliki ciklus Prelaz preko Neretve sa još jednom isto tako velikom slikom Ustanka, Mujezinović je završavao i svoj boravak u Sarajevu koje napušta 1953. i preseljava se u rodnu Tuzlu.

Imao je izložbe i u Jugoslaviji i u inozemstvu. Na temu NOB-a je izradio veliki broj uljanih kompozicija i crteža. Mujezinovićevi radovi nalaze se po umjetničkim galerijama, muzejima, javnim zgradama u Bosni i Hercegovini i u privatnim zbirkama. Iza sebe je ostavio izuzetne crteže, akvarele, grafike i platna, nastala u periodu od 1925. do kraja osmog desetljeća 20. stoljeća. Godine 1964., zajedno sa Mevludinom Ekmečićem, osnovao je Galeriju istaknutih ličnosti odnosno Galeriju jugoslavenskog portreta, prvu i jedinu takve vrste na prostorima SFR Jugoslavije. Bio je član Akademije nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine, te jedan od osnivača Škole za likovne umjetnosti u Sarajevu, grupe Collegium Artisticum i Udruge likovnih umjetnika Bosne i Hercegovine. Bio je dio društva najznačajnijih bosanskohercegovačkih umjetnika: Voje Dimitrijevića, Mice Todorović, Danijela Ozme i Romana Petrovića.

Umro je u Tuzli 7. siječnja 1984. godine. U njegovu čast, međunarodni atelje, te jedna od dvije tuzlanske gimnazije nosi ime Ismeta Mujezinovića.[1]

StvaralaštvoUredi

Od trenutka kada je ušao u umjetnički život pa do kraja njegovog života smijenila su se tri različita razdoblja bosanskohercegovačker novije povijesti kojima odgovaraju tri jasna perioda i opusa Ismeta Mujezinovića: prvi – koji traje od prve samostalne izložbe 1926. godine do 1941. pun promjena, sazrijevanja, djelovanja na više područja, period humanističkog i ideološkog opredjeljenja i najzad, sjajnog kolorističkog procvata koji se završava 1941. godine, izbijanjem rata; zatim ratni, koji traje četiri godine. I treći, poslijeratni, period velikih poduhvata, ciklusa, široke društvene afirmacije, period plodnih godina rada.

Kao prva i značajna djela Ismeta Mujezinovića pominju se portreti seljaka, staraca, slikani pastelom. Tokom desetak godina djelovanja, kretanja i traganja od Pariza, Zagreba, Bijeljine, Splita, Gradca, Tuzle, Beograda do Sarajeva i odlaska u NOR, Mujezinović je u tom periodu stvorio dvije jasne cjeline: jednu čine brojni crteži izrazitog kvaliteta i aktuelnosti, a drugu slike nastale iz potrebe da se zadovolje mecene, klijentela, sredina i ublaže sopstvene materijalne potrebe.

U predratnom opusu, javlja se treća linija u njegovom slikarstvu. To je bio poetski realizam, pa intimizam i kolorizam koji prosto rastapaju socijalnu i idejnu sadržinu dovodeći do čistog kolorističkog slikarstva, ne promjenom stava, koliko nekim dualističkim procesom do smjene angažovane umjetnosti, umjetnošću boje, - do l’art pour l’arta. Prve slike iz rane 1945. najčešće s temom zbjega slikane su nekom svježom zelenom gamom u neoromantičnom duhu koji podsjeća na predratne slike. Na prvim izložbama ULUBiH-a, njegovi crteži, studije i slike privlače najveću pažnju. Ali, bilo je i kritika. Mujezinoviću su zamjerili, nasuprot ostalim, da slika "jakim bojama", u živom koloritu.[2]

DjelaUredi

  • Žetelice
  • Užina na radilištu
  • Portret Marije
  • Portret Romana Petrovića
  • Kurir, crtež perom, tuš
  • Portret maršala Tita, linorez u boji
  • Prelaz preko Neretve
  • Proboj
  • Nošenje ranjenika
  • Prsa u prsa, crtež

NagradeUredi

  • 1979. - Šestotravanjske nagrada grada Sarajeva;

IzvoriUredi

  1. Na današnji dan rodio se Ismet Mujezinović. bhstring.net. 5. kolovoza 2017. Pristupljeno 7. svibnja 2016.
  2. Na današnji dan rodio se Ismet Mujezinović. bhstring.net. 5. kolovoza 2017. Pristupljeno 7. svibnja 2016.

Vanjske poveziceUredi