Istočna Franačka

Istočna Franačka

Regnum Francorum Orientalium (lat.)
Francia Orientalis (lat.)

Kraljevstvo

 

843.962.
Lokacija Istočne Franačke
Lokacija Istočne Franačke
Glavni grad Frankfurt
Regensburg
Jezik/ci latinski, starovisokonjemački, starosaksonski, starofrizijski, starofranački, starofrancuski, hrvatski, slovenski
Religija kršćanstvo, poganstvo
Vlada monarhija
Kralj
 - 843.876. Ludvig Njemački (prvi)
 - 936.962. Oton I. Veliki (posljednji)
Povijest srednji vijek
 - Verdunski ugovor 10. kolovoza 843.
 - Meerssenski ugovor 8. kolovoza 870.
 - Krunidba Otona I. za cara Svetog Rimskog Carstva 2. veljače 962.
Valuta solid, triens, denar, pfennig
Danas dio Austrija
Češka
Francuska
Hrvatska
Lihtenštajn
Luksemburg
Nizozemska
Njemačka
Slovenija
Švicarska

Istočna Franačka (lat. Francia Orientalis) ili Kraljevstvo Istočne Franačke, također i Kraljevstvo Istočnih Franaka (lat. Regnum Francorum Orientalium) bila je država nasljednica carstva Karla Velikog, tj. Franačke, kojim je vladala dinastija Karolinga do 911. godine. Nastala je Verdunskim ugovorom (10. kolovoza 843.) koji je bivše carstvo podijelio na 3 kraljevstva (Zapadnu, Središnju i Istočnu Franačku). Istočna Franačka i Zapadna Franačka kasnije postaju (ili su bile) Kraljevina Njemačka i Kraljevina Francuska.[1][2]

Prijestolnica joj je bila u Regensburgu i Frankfurtu. Službeni i liturgijski jezik bio je latinski. Sredstva plaćanja bili su solidi, triensi, denari i pfennizi.

Povijest uredi

Dioba se zbila 10. kolovoza 843. u ugovorom kojeg se sklopilo u Verdunu. Korijeni te podjele su sukobi među karolinškim nasljednicima koji su izbili za vladanja Ludovika Pobožnog (778. – 840.), a rezultirali trogodišnjim građanskim ratom 840. – 843. godine. Carstvo je podijeljeno na Zapadnu, Istočnu Franačku, te Italiju s Lotaringijom. Lotar je još dobio Niske Zemlje, Porajnje, Srednju Franačku, carski naslov te aachensku palaču. Konačni raspad je bilo smrću cara Karla Debelog 888. godine.[3] U građanskom je ratu Karlo Ćelavi se udružio s polubratom Ludvigom Njemačkim osporavajući nasljedstvo svom bratu Lotaru, nominalnom karolinškom caru Franaka i caru Rimljana (ovo je bio Karlov naslov, koji su poslije često uzimali carevi Svetog Rimskog Carstva od Otona nadalje).

Izvori uredi

  1. Goldberg, Eric J. 2006. Struggle for Empire: Kingship and Conflict Under Louis the German, 817–876. Cornell University Press. Ithaca i London.
  2. Reuter, Timothy. 2006. Nelson, Janet L. (ur.). Medieval Polities and Modern Mentalities. Cambridge University Press. Cambridge.
  3. Istarske enciklopedija - Franci. Inačica izvorne stranice arhivirana 5. ožujka 2016. Pristupljeno 19. siječnja 2012.

Vanjske poveznice uredi