Otvori glavni izbornik
Disambig.svg Ovo je članak o vrataru. Za istoimenog arheologa pogledajte članak Ivan Marović.

Ivan Marović (23. svibnja, 1922. Split - 2010. Split[1]) splitski malonogometni vratar i nogometni sudac. Porijeklom iz Mravinaca iako je živio u Splitu. Za vrijeme svoje karijere bio je izrazito popularan i uvažavan kao srdačan igrač i sportski entuzijast.

Ivan Marović
Osobni podatci
Nadimak Ive
Rođen 23. svibnja 1922.
Umro 2010.
Pozicija vratar
Igračka karijera*
Godina Klub Nast. (gol.)
Aspalathos
John's Boys
HNK Hajduk Split
RNK Split
NK Sjever Split
NK Mornar Split
NK Nada Split
NK Poštar Split
Bilješke

* Nastupi i (golovi) u profesionalnim klubovima
broje se samo za ligu iz koje je klub.

Portal o životopisima
Portal o športu

Sadržaj

Sportska karijeraUredi

Ivan Marović je osnovao dva malonogometna kluba. Dana 23. studenog 1967. osnovao je klub pod nazivom John's Boys. Zajedno sa Zoranom Štambukom osnovao je i malonogometni klub Aspalathos. Igrao je mali nogomet i u mnogim splitskim kvartovskim momčadima. Također je neko vrijeme branio za ondašnje lokalne klubove, a nastupao je i kao veteran Hajduka.

Frane Matošić poznavao je Marovića od djetinjstva. Za njega kaže: Kao dječak igrao je nogomet i zbog toga je od oca dobijao batine. Ali bio je uporan tako da se danas nitko u našoj zemlji ne može pohvaliti kako u pedesetoj godini aktivno brani. Zaslužan je što se u Splitu razvio mali nogomet, a to može zahvaliti jedino svojoj upornosti."

Luka Kaliterna za njega je rekao: “Najvatreniji je navijač svih splitskih sportskih klubova koji svojim entuzijazmom raspali gledaoce. Kao igrač, čisti amater, igrao je u raznim nogometnim društvima grada Splita. Šteta što mu stas nije dozvoljavao da brani velika vrata, jer bi se Ive bio uvrstio u red naših najboljih vratara. Stoga se opredijelio za mali nogomet, pa je danas u već odmakloj dobi života, naš najbolji čuvar malih vrata, na kojima privlači i oduševljava brojne gledaoce. Marović je zaslužan i za organizaciju te zanimljive igre u našem gradu, pa se sa sigurnošću može reći da je on uz mnoge druge uvelike pridonio razvitku malog nogometa u Splitu.“

Vladimir Beara o Maroviću je rekao: “U čitavoj svojoj sportskoj karijeri rijetko sam naišao na primjer tolikog entuzijazma i ljubavi prema nogometu, pogotovu u amaterskom sportu kao što je to izraženo kod svima nama poznatog i omiljenog veterana Ivana Marovića. Teško je zaista, susresti se sa sličnim uzorom tolikog samodricanja i poklanjanja čitavog sebe nogometu kao što to već desetljećima radi taj jedinstveni poklonik nogometne vještine.“

Miljenko Smoje nazivao je Marovića „dragim don Kihotom splitskog baluna".

PjesmeUredi

Popularnost Ivana Marovića najbolje se očitovala po tome što su mnogi splitski skladatelji i pjesnici o njemu pisali pjesme i skladbe. Toma Bebić o njemu je napisao nekoliko pjesama. Osoba kojoj se Bebić obraća u pjesmi "Nevera" riječima:

Ive Ive Ive jema li još koga?
Ive Ive Ive živi li još iko?
Čuješ li me Ive!?

upravo je Ivan Marović. Ovu svoju pjesmu Toma Bebić je poklonio Maroviću za njegov pedeseti rođendan. Tekst ove pjesme je donekle izmijenjen u odnosu na istoimenu poznatu skladbu. Cjeloviti tekst pjesme darovane popularnom vrataru, koju je objavio u svojoj autobiografiji:

Nevera
Evo me ovod
Su pedeset godin
Evo me kraj vas
Ive je još mlad.
Nima više Jere
Strašnog asa Bepa
Ne vidim ni Paška
Ive je još vod.
Ive, Ive Ive,
Jema li još koga
Ive, Ive, Ive
Igra li još iko.
Na balun, na balun, na balun
O O O .....
Sićan se bija san mlad
Tri dana moga san branit
A ne spavat
A danas
Još žešće se bacan
Ka tigar
Na balun, na balun, na balun
O O O .....
I puno je navalnih igrači
Moja parada zavila u crno
A šta ja mogu
Kad su mi šake brze
I ka stina
Na balun, na balun, na balun
O O O .....
Evo me ovod
su pedeset godin
Živija nam Ive

Bebić mu je posvetio i pjesmu:

Ive miljenik splitske rive
Leti lopta od jutra do mraka
Kao jedna sunčeva zraka
Odjednom iz crnog mraka
Sijevnu jedna pesnica jaka.
To je Ive čudan stvor
Bacio se kao stroj
Uzbudio cijeli zbor
Protivnik mu ni da gol.
U tom divnom sportskom danu
Protivniku zada ranu
Taj veliki golman Ive
Miljenik je splitske rive.

Bebić mu je poklonio i pjesmu "Nije gotovo kad je gotovo nego je gotovo kad ja rečen da je gotovo" koja ima drugačiji sadržaj od uglazbljene inačice ove pjesme. Pjesma za Ivana sadrži refren : "Oja-noja, živija nam Ive, oja..."

Silvije Bombardelli i Tonči Papić također su o njemu pisali pjesme.

CitatUredi

U svojoj autobiografiji Od krpaša do bubamare 40 godina među stativama kao golman amater, koju je objavio povodom svog pedesetog rođendana, koja je većinom sastavljena u stihovima, nalaze se i „Ivanovi savjeti i upute“:

  1. Za mene je nogomet sastavni dio života.
  2. Dok igram osjećam se mlad, zdrav, svjež i otporan, pun volje i elana.
  3. Meni je nogomet duševna hrana, a često i tjelesna, kao i moje psihičko rasterećenje i olakšanje.
  4. Ta je igra za mene najbolji lijek za konstrukciju moga tijela, još ni za kakve bolesti nisam bio potreban nikakva lijeka.
  5. Dok igram, ni jednog trenutka ne pomišljam na svoje godine.
  6. Stalno se družim s omladinom i još nikad se nisam družio sa svojim vršnjacima, da ne bih osjetio položaj u kojem se oni nalaze, tj. da imaju pedeset godina.
  7. Nikad se nisam u nogometnoj igri u ulozi golmana umorio, niti mi je od mojeg djetinjstva do sada nogomet dosadio.
  8. Poslije jedne odigrane utakmice, želio bih odigrati drugu pa možda i treću, a bilo je slučajeva kada sam u jednom danu odigrao 3-4 utakmice i na kraju se nisam umorio, možda sam se tek samo malo oznojio.
  9. Igrao sam po svim terenima, nikad mi nije imponiralo kakav je teren niti mi je stvarao nekog bauka, bilo da sam igrao po kiši, suncu, po vjetru ili po snijegu kako na terenima od zemlje, šljake, kamenja, drače, asfalta, betona i trave, pa čak i u salama i na parketima.
  10. Uvijek sam igrao s istom voljom i elanom, s jednim ciljem - željom za pobjedom. Moje geslo je da što više pobjedim protivnika, tj. da mu damo što više golova, da ja primim što manje.
  11. Nema protivnika koji mi je stvarao bauk i tremu, također, nema ni onog protivnika od kojega bih ja tražio milost u igri, a to se dokazalo na jednoj nedavnoj prvenstvenoj utakmici kada mi je protivnik slomio ruku, a nisam mu dozvolio da me pobijedi i da mi da gol.[2]
  12. Također nema protivnika prema kojemu bih ja u igri popustio, pa makar to bio i moj rođeni brat, ili da bi u tom pitanju bili materijalni ili novčani interesi, bez obzira na vrijednost, a to se dokazalo na spomenutoj utakmici kada se protivniku nisam predao iako mi je isti slomio ruku i želio pod svaku cijenu da me pobijedi.
  13. Jer to im je bila namjera, kako je i sam izjavio poslije utakmice, a ja sam imao drugo mišljenje - da to ne dozvolim - kao što nisam, već sam odigrao još 40 minuta, teške krvave borbe s mojom slomljenom rukom i branio sa svojim čitavim tijelom i s jednom rukom i tako izdržao do kraja ne dozvoljavajući protivniku da ostvari svoje namjere i da nas pobijedi.
  14. Nikad nisam protivnika potcijenio ni mnogo respektirao. Divio sam se njegovoj poštenoj igri i pobjedi i čestitao mu na njoj. Također sam još više uživao u svojoj igri i pobijedi i uvijek očekivao da će mi protivnik čestitati i dati priznanje. To mi je bila najveća plaća za moje igre i trud, borbe i znoj što sam u to uložio.
  15. U nogometu je sve moguće, zato svaki pošteni i časni sportaš treba biti svjestan da je to muška borba, da netko mora pobijediti ili izgubiti, ali da na kraju cijeni protivnika tj, da se skromno ponaša kada ga pobijedi, također da se dosljedno drži prema njemu kada ga taj pobijedi, da onakvi odnosi kakvi budu na početku utakmice, tako isto da budu na kraju utakmice, da se lijepo pozdrave i mirno s igrališta zajedno obje ekipe idu u svlačionicu, bez zamjerke jedan drugome.

Izvori i bilješkeUredi

  1. Slobodna Dalmacija.hr "In memoriam: Preminuo Ivan Marović, legenda malog baluna" objavljeno 25.02.2010., pristupljeno 7. listopada 2018.
  2. U desetoj minuti malonogometne utakmice protiv ekipe Jadrantransa, naletom dvojice igrača na njega zadobija lom ruke. Unatoč ozlijedi nastavio je utakmicu do kraja. Ova utakmica bila je zadnje kolo prvenstva.

LiteraturaUredi

  • Ivan Marović Juroslav Burić Od krpaša do bubamare 40 godina među stativama kao golman amater, Slobodna Dalmacija, 1972. Split