Ivan Matetić Ronjgov

Ivan Matetić Ronjgov (Ronjgi, 10. travnja 1880.Lovran, 27. lipnja 1960.), skladatelj, melograf i glazbeni pedagog.

Spomenik Ivanu Matetiću Ronjgovu uz rodnu kuću u Ronjgima.

Životopis

uredi

Rođen u zaseoku Ronjgi (općina Viškovo) po kojem je dobio nadimak Ronjgov. Završio je učiteljsku školu u Kopru, gdje stječe prva glazbena znanja. Od 1899. godine službovao je kao učitelj u mnogim istarskim mjestima.

Za vrijeme Prvog svjetskog rata kratko je vrijeme studirao glazbu u Beču, a godine 1919., kao i mnogi drugi Istrani Hrvati, emigrirao zbog talijanske okupacije.

Od 1919. do 1921. godine studirao je kompoziciju na Muzičkoj akademiji u Zagrebu, u klasi profesora Franje Dugana st. Nakon studija živi i radi u Sušaku, gdje je od 1921. do 1925. nastavnik pjevanja na gimnaziji.

Godine 1923. Matetić na Sušaku osniva privatnu muzičku školu koja djeluje do njegova odlaska u Zagreb. U Zagrebu je od 1925. do 1938. godine tajnik Muzičke akademije. Nakon tajničkog djelovanja na Muzičkoj akademiji Zagreb, razdoblje mirovine i ratne godine provodi u Beogradu kod kćeri Ivke Matetić Damjanović, inače harfistice. Druga Matetićeva kći, Vjera Matetić, bila je profesorica solfeggia.

Poslije 1945. godine skladatelj je ponovno kratko vrijeme u Zagrebu gdje na Muzičkoj akademiji predaje glazbeni folklor. Godine 1947. nastanjuje se u Rijeci, gdje do 1951. djeluje kao profesor glazbene škole. Riječka muzička škola od 1963. godine nosi Matetićevo ime, a njegovim je imenom 1962. godine nazvana i muzička škola u Puli.

Prigodom 80. rođendana Josip Broz Tito odlikovao ga je Ordenom rada I. reda.

Fiksirao je «istarsku ljestvicu» - tonski niz od šest tonova i polutonova. Na temelju ovog otkrića mogao je zabilježiti narodna pjevanja ovog kraja, te skladati u tom duhu. Objavio je 1925. radove "O istarskoj ljestvici" i "O bilježenju istarskih popijevki" te godinu dana kasnije raspravu "Još o bilježenju istarskih popijevki". Njegova vokalna djela nastala su kasnije. U svoja četiri značajna teksta o istarskoj ljestvici, Ronjgov je postavio tezu o dva osnovna tipa istarskih narodnih melodija i predložio dvije moguće harmonizacije istarske ljestvice. Rasprave je objavio u časopisu za glazbena pitanja "Sv. Cecilija". Otkrio ju je jer je čuo starije ljude u selu da pjevaju, ali nekom čudnom ljestvicom, i tako je on napravio Istarsku ljestvicu.


Ostavio nam je velik broj zapisa narodne glazbe Istre i Hrvatskog primorja čija je osnovna karakteristika dvoglasno pjevanje na «tanko i debelo» i svirka narodnih instrumenata: sopila (roženica), miha i dvojnica.

Harmonizirao je i obradio stotine napjeva.

Umro je u bolnici u Lovranu 27. lipnja 1960. godine. Sahranjen je na groblju u Opatiji.

Djela:

uredi


Zborska djela

Ronjgov je napisao brojna zborska djela za dječje, odnosno ženske glasove. Najbrojnije su obrade narodnih pjesama:

  • Paval je Anu na pir zval
  • Lipo mi je pod Kostrenun more
  • Istarski ples i Tičji pir
  • Popuhnul je
  • Vrbniče nad morem
  • Tamo doli puli mora
  • Drenjula se trese
  • Sijali smo tikvići


Matetićevi izvorni dječji zborovi su:

  • Kos
  • Motovunska šuma
  • Pod Učkun
  • Črčak

Za ženski zbor:

Četveroglasne obrade za muški zbor:

  • Cviće mi polje pokrilo
  • Brkica
  • Oj divojko jabuko rumena

Mješoviti zborovi su:

  • Svirajmo igrajmo
  • Ti ćeš plakat
  • Vinčace
  • Pjesma slobodi
  • Bela nedeja (napisao na vlastiti tekst, živeći u okupiranom Beogradu i čeznući za domaćim krajem)

Solo popijevke:

Klavirske minijature:

  • Kuščić sreći
  • Uspavanka
  • Tičji pir
  • Istarska suita

Povezani članci

uredi