Ivo Protulipac
Ivan (Ivo) Protulipac (Karlovac, 4. lipnja 1899. – Trst, 31. siječnja 1946.[1]) bio je hrvatski odvjetnik i važan katolički aktivist kojeg je u Trstu 31. siječnja 1946. godine ubio Gino Benčić iz Sušaka pripadnik UDBA-e.
| Ivan Protulipac | |
 Fotografija Protulipca iz 1944. godine. | |
| Rođenje | Karlovac, 4. lipnja 1899. |
|---|---|
| Smrt | Trst, 31. siječnja 1946. |
| Uzrok smrti | atentat |
| Poznat(a) po | predsjednik Hrvatskog orlovskog saveza, Križarske organizacije i Katoličke akcije za Zagrebačku nadbiskupiju |
| Obrazovanje | Pravni fakultet Sveučilišta u Zagrebu |
| Zanimanje | odvjetnik, publicist |
| Portal o životopisima | |
Životopis
urediRođen je u Karlovcu. Završio je Pravni fakultet u Zagrebu i radio kao odvjetnik. Branio je Marka Hranilovića u suđenju nekolicini članova Hrvatske pravaške omladine (HPO), koju je Kraljevina Jugoslavija proglasila terorističkom organizacijom, a sam Hranilović je bio optužen za ubojstvo novinara Tonija Schlegela, zbog čega je 25. prosinca 1931. godine na smrt obješen zajedno s Matijom Soldinom.[2]
Bio je predsjednik Hrvatskog orlovskog saveza[3] u trenutku, kada ga je kralj Aleksandar I. za vrijeme diktature, zabranio kao organizaciju što je Protulipca i Ivana Merza ponukalo na reformiranje saveza pod imenom Križarska organizacija.[4][5] Zbog tog svog djelovanja Protulipac je u više navrata uhićivan, a biskupi Akšamović i Bonefačić su privođeni na ispitivanja od istražnih organa.[4]
Protulipac je napustio Zagreb 6. svibnja 1945. godine, u nadi spasa pred progonom od strane partizanskih snaga iz Hrvatske. Premda je stigao do Rima odlučio se vratiti u Trst i pomagati izbjeglim Hrvatima na granici. Uz velečasnog Stanislava Golika[6][7] srčano je pomagao hrvatskim izbjeglicama, pomagao organizirati svete mise i vjeronauk i tim se bavio sve do kobnog 31. siječnja 1946. godine kada ga je likvidirao pripadnik UDBA-e Gino Benčić s metkom u glavu.[8]
Za tijelo Ive Protulipca pobrinuo se velečasni Stanislav Golik koji mu je pronašao primjeren grob u kojem je počivao sve do prenošenja tijela u Hrvatsku u Zagreb na Mirogoj nakon stjecanja neovisnosti devedesetih godina. Tijelo je ekshumirano 24. lipnja 1993. godine s tršćanskog groblja svete Ane i prevezeno u Zagreb. Sljedećeg dana održana je misa zadušnica i oproštaj od pokojnika, a 26. lipnja tijelo je pokopano na Mirogoju, u grobnicu gdje je za vrijeme svoga života dr. Protulipac često dolazio, dok je u njoj počivao njegov prijatelj Ivan Merz (tijelo Ivana Merza preneseno je 1977. godine iz mirogojske grobnice u Baziliku Srca Isusova u Zagrebu).[9]
Djela
uredi- Hrvatsko orlovstvo (1926.)
Bibliografija
uredi- Spomenica dr. Ivan Protulipac 1899. – 1946., Veliko križarsko bratstvo, Zagreb, 1996.
Pogledati još
urediLiteratura
urediGordan Akrap: Specijalni rat sv. 2, Zagreb, 2012., str. 52, ISBN 978-953-280-144-6
Izvori
uredi- ↑ U spomen dr. Ivana Protulipca[neaktivna poveznica] Pristupljeno 4. srpnja 2013.
- ↑ Akademikova Neuspjela Maturalna Radnja
- ↑ Association of Croatian Eagles. Inačica izvorne stranice arhivirana 9. lipnja 2007. Pristupljeno 13. travnja 2010. journal zahtijeva
|journal=(pomoć) - ↑ a b Diktatura kralja Aleksandra i Rimokatolička Crkva (PDF). Inačica izvorne stranice (PDF) arhivirana 19. listopada 2013. Pristupljeno 13. travnja 2010. journal zahtijeva
|journal=(pomoć) - ↑ http://cro-portal.com/politika/dr-ivo-protulipac-bio-je-prva-zrtva-udbe-koji-je-jos-1938-prorocki-govorio-hrvatima-u-21-stoljecu-dakle-nama
- ↑ Stanko Golik *1915 Mrkopalj, zaređen 26.VI.1939 Senj, župnik u North Bendu u SAD
- ↑ Krunoslav Draganović idr. Opći šematizam katoličke Crkve u Jugoslaviji. Cerkev v Jugoslaviji 1974. str. 451
- ↑ Arhivirana kopija. Inačica izvorne stranice arhivirana 9. lipnja 2007. Pristupljeno 13. travnja 2010. journal zahtijeva
|journal=(pomoć)CS1 održavanje: arhivirana kopija u naslovu (link) - ↑ Ivo Protulipac u Domovini. Inačica izvorne stranice arhivirana 6. prosinca 2008. Pristupljeno 13. travnja 2010. journal zahtijeva
|journal=(pomoć)