Jakov I. Stuart

Jakov I., eng. James I, (Edinburgh, Škotska, 19. lipnja 1566. – Dvorac Theobalds, Engleska, 27. ožujka 1625.), škotski, engleski i irski kralj. Prvi je engleski kralj iz dinastije Stuart.

Jakov VI. i I. James VI and I
kralj Škotske
Vladavina	24. srpnja 1567. - 27. ožujka 1625.
Krunidba	29. srpnja 1567.
Prethodnik	Marija, kraljica Škota
Nasljednik	Karlo I.
kralj Engleske i Irske
Vladavina	24. ožujka 1603. - 27. ožujka 1625.
Krunidba	25. srpnja 1603.
Prethodnik	Elizabeta I.
Nasljednik	Karlo I.
Supruga	Ana Danska
Djeca	Henrik Fridrik, princ od Walesa Elizabeta Stuart, kraljica Češke Karlo I.
Dinastija	Stuart
Otac	Henry Stuart, lord Darnley
Majka	Marija I., kraljica Škotske
Rođenje	19. lipnja 1566.
Smrt	27. ožujka 1625.
Vjera	Škotska crkva

Prvotno vladajući Škotskom kao Jakov VI., bio je uspješan vladar, ali je vladajući u Engleskoj doživio poteškoće. Zbog svoje sklonosti samovlasti i dovođenju na dvor svojih miljenika, s kojima je imao vrlo intimne odnose, a zbog čega se sumnjalo da je homoseksualac Jakov je bio prilično nepopularan engleski vladar. Zbog svoje nesposobnosti u upravljanju financijama dolazio je tijekom vladavine u sukobe s parlamentom i stvorio temelje za građanski rat koji je nastupio tijekom vladavine njegova sina Karla I. Tijekom njegove vladavine vlast je bila relativno stabilna, a vjerska politika do 1605. godine tolerantna. Bio je jedan od najintelektualnijih engleskih vladara koji je nastavio tolerantnu Elizabetinu politiku u znanosti i umjetnosti. Sam Jakov je bio nadaren znanstvenik te je i sam napisao mnoga znanstvena djela. U šali su mu dali epitet «najmudrija budala u kršćanskom svijetu».

Životopis

Djetinjstvo i vrijeme do vladavine u Škotskoj

Jakov je bio sin jedinac škotske kraljice Marije I. i njezinog drugog supruga, Henryja Stuarta, vojvode od Albanyja, znanog kao Lord Darnley. Bio je praunuk Margarete Tudor, sestre engleskog kralja Henrika VIII. Rodio se 19. lipnja 1566. u dvorcu Edinburgh i kao jedini Marijin sin postao je i zakoniti nasljednik škotske krune. Puno ime mu je Karlo Jakov, u čast njegovom kumu francuskom kralju Karlu IX.

Jakovljeva majka Marija I. i njezin suprug bili su katolici te su se tijekom vladavine suočili s ustankom protestanatskog plemstva. Tijekom ustanka Jakovljev otac Lord Darnley udružio se s buntovnicima te ubio Marijinog osobnog tajnika Davida Rizzia.

Jakovljev otac Lord Darnley bio je ubijen 10. veljače 1567. u Edinburghu, vjerojatno iz osvete zbog smrti kraljičinog tajnika Rizzia. Jakovljeva majka Marija ubrzo se u svibnju 1567. udala za Jamesa Hepburna, grofa od Bothwella koji je bio pod sumnjom da je počinio ubojstvo Jakovljeva oca. Nju je to učinilo krajnje nepopularnom pa su je protestantske pristalice u mjesecu lipnju 1567. zarobili i zatočili. U zatočeništvu je Marija I. bila 24. srpnja 1567. prisiljena abdicirati u korist Jakova koji je u to vrijeme još bio jednogodišnje dijete.

Jakov je u Stirlingu okrunjen kao škotski kralj Jakov VI. 29. srpnja 1567. u dobi od 13 mjeseci. Jakovljeva majka Marija bila je 19. svibnja 1568. prisiljena napustiti Škotsku i izbjeći u Englesku gdje je ju je engleska kraljica Elizabeta I. ubrzo dala zatočiti. Kasnije, nakon osamnest godina od zatočenja Marija je zbog sudjelovanja u zavjeri Babington koja je htjela srušiti Elizabetu I. osuđena zbog izdaje i 8. veljače 1587. na osobito okrutan način pogubljena odrubljivanjem glave.

Kako je Marijinom abdikacijom pobijedilo protestantsko plemstvo, Jakov je odrastao i odgajan je u protestantskom duhu. Tijekom Jakovljevog djetinjstva i mladosti Škotskom je u njegovo ime vladalo nekoliko regenata. Za njegovo obrazovanje bio je zadužen škotski povjesničar i pjesnik George Buchanan uz kojega je Jakov stekao izvrsno obrazovanje.

Vladavina u Škotskoj

Kada je posljednji Jakovljev regent Lord Morton bio 1581. ubijen, Jakov je sam, s petnaest godina, preuzeo vlast. Tijekom samostalne vladavine u Škotskoj najveći izazov mu je bio ustanak katoličkog plemstva 1588. godine. On je doveo do jačanja protestantske Škotske crkve ali i do tolerantnog odnosa prema katoličkim buntovnicima jer se Jakov bojao izazivanja mogućih vjerskih sukoba u susjednoj Engleskoj u kojoj je Elizabeta I. vodila tolerantnu vjersku politiku. Godine 1600. grof Gowrie organizirao je katoličku zavjeru protiv Jakova, no zavjera je završila neuspješno pa su zavjerenici smaknuti.

Odnosi s Engleskom i isticanje prava nasljedstva engleske krune

Sklapanjem ugovora iz Berwicka 1586. godine između Škotske i Engleske kojim su se te dvije zemlje svojim savezništvom htjele osigurati od eventualnog napada katoličkih zemalja, Jakov i kraljica Elizabeta I. postali su saveznici. Premda je zakonski i odlukom kralja Henrika VIII. (koji se bojao da Škoti ne preuzmu englesko proijestolje) Jakovljeva prabaka, starija sestra Henrika VIII., Margareta Tudor, bila isključena od nasljeđivanja krune, Jakov je istakao svoje pravo na nasljedstvo engleske krune, jer je bio Elizabetin najbliži živući rođak.

Kako je Jakovljeva majka i bivša škotska kraljica Marija, zbog sudjelovanja u zavjeri Babington smaknuta 8. veljače 1587. Jakov je zakonski postao presumirani nasljednik (Heir Presumptive) što je podrazumijevalo da će Jakov postati nasljednik ako se do smrti nasljeđivanoga ne pojavi netko s jačim pravom nasljedstva.

Vjenčanje s Anom od Danske i Norveške

Nakon Marijinog smaknuća u Škotskoj je opao utjecaj katoličkog plemstva, a položaj protestanata dodatno je ojačan i Jakovljevim vjenčanjem protestantice Ane od Danske i Norveške, kćerke danskog i norveškog kralja Fridrika II. 23. studenog 1589. u Oslu.

Ana je rodila osmoro djece od kojih je preživjelo samo troje: sin Henrik koji je umro od tifusa, sin Karlo koji je kasnije naslijedio krunu i kći Elizabeta, kasnija kraljica Češke.

Vraćajući se brodom s vjenčanja iz Norveške Jakov je prisustvovao suđenju nekolicini ljudi koji su bili optuženi da su čarolijom i vradžbinama digli oluju koja je trebala potopiti kraljevski brod. Kako je u to vrijeme Jakov bio opsjednut demonima, te i sam napisao raspravu o demonologiji, u tome periodu je u Škotskoj mnogo osoba bilo osuđeno na smrt zbog vještičarenja.

Jakov kao engleski i škotski kralj

Nakon smrti engleske kraljice Elizabete I. 24. ožujka 1603. sastalo se kraljevsko vijeće koje je trebalo odlučiti tko će naslijediti englesku krunu. Isto je donijelo odluku da će Jakov, kao najbliži rođak pokojne kraljice Elizabete I. naslijediti krunu. Jakov i njegova supruga Ana su okrunjeni za kralja i kraljicu Engleske dana 25. srpnja 1603. u Westminsterskoj opatiji. Kraljevina Škotska i Kraljevina Engleska ostale su zasebne države u personalnoj uniji.

20. listopada 1604. Jakov je promijenio svoju službenu titulu iz "kralj Engleske, Francuske, i Irske, branitelj vjere" u "kralj Velike Britanije, Francuske, i Irske, branitelj vjere, itd.". Time je postao prvi vladar koji se nazvao kraljem Velike Britanije, iako su se Engleska i Škotska stopile u jedinstvenu državu, Kraljevstvo Velike Britanije, tek 103 godine poslije, Zakonom o Uniji (Act of Union) 1707. godine.

Sukobi s parlamentom

Jakov je vladajući u Škotskoj navikao na prilično bojažljiv i poslušan škotski parlament koji nije previše utjecao na Jakovljevu vlast. No engleski parlament imao je puno veću moć nego škotski i svojim je utjecajem u mnogo navrata znao utjecati na vladavinu monarha. Kako je Jakov u Škotskoj navikao na svoj apsolutistički način vladavine neprekidno je dolazio u sukob s parlamentom što je dijelom i obilježilo njegovu vladavinu u Engleskoj.

Prije nego što je postao vladar Engleske Jakov je napisao svoje djelo «Istinski zakon slobodnih monarhija» u kojem je isticao božansko pravo kraljeva na vladavinu a koje je potjecalo od samih kršćanskih apostola što je govorilo u prilog njegovim apsolutisttičkim opredjeljenjima kao vladara.

Česti sukobi s parlamentom događali su se iz mnogih razloga. 1605. Jakov je nametnuo carinske pristojbe bez parlamentarnog pristanka. Nakon toga, godine 1606. Parlament nije htio usvojiti Jakovljev prijedlog koji bi omogućio slobodnu trgovinu između Engleske i Škotske. Zbog mnogih sukoba koji su kulminirali 1611. oko novog načina oporezivanja i punjenja sve praznije kraljevske blagajne Jakov je iste godine raspustio parlament. Kuriozitet je da je Jakov, da bi napunio praznu državnu blagajanu, uveo praksu plaćanja plemićkih titula pa je tako titula baruneta koštala 1.080 funti, titula baruna oko 5.000 funti, titula vikonta oko 10.000 funti, a titula grofa oko 20.000 funti. Zbog toga naglo se povećao broj plemića za razliku od vremena Elizabetine vladavine.

Kada je Jakovu umro glavni kraljevski savjetnik 1612. godine on se sam uključio u političku borbu s parlamentom. U to doba zbog njegove loše financijske politike kraljevska blagajna je bila prazna pa je Jakov 1614. pozvao novoizabrani parlament da izglasa nametanje novih poreza. I ovaj parlament oglušio se na kraljeve zahtjeve te nije htio ozakoniti njegove prijedloge pa je Jakov bio ponovno prisiljen raspustiti ga. Nakon toga Jakov je vladao bez parlamenta sedam godina.

Religijsko pitanje

Čim je Jakov stupio na englesko prijestolje suočio se s vjerskim sukobima u Engleskoj. Puritanci su peticijom od njega zahtijevali reformu Anglikanske crkve. Jakov je djelomično pristao na njihove zahtjeve tako što je autorizirao novi službeni prijevod Biblije koja je kasnije bila poznata kao Biblija kralja Jakova iz 1611. god.

Jakov je tijekom svoje vladavine nastojao voditi relativno tolerantnu vjersku politiku iako je u svom odnosu prema katolicima često morao voditi računa o protestantskim pritiscima iz njegova okoline a koji su stremili ka tome da se katolicima ne daju ista vjerska prava kao protestantima. ^{[nedostaje izvor]}

Godine 1605. Grupa katoličkih ekstremista pod vodstvom Roberta Catesbyja urotili su se protiv Jakova u tzv. "Izdaju prahom" te imali namjeru izazvati eksploziju u parlamentu te time izvršiti atentat na Jakova. Zavjera je bila raskrinkana a svi njezini sudionici smaknuti.

Posljednje godine vladavine i smrt

Jakov I. (1621. godine) na slici Daniela Mytensa

Posljednje godine Jakovljeve vladavine protekle su u daljnjim sukobima s parlamentom a obilježilo ih je nekoliko događaja među kojima se naričito ističe slučaj Francisa Bacona koji je u to doba bio ministar pravosuđa te je bio optužen za korupciju zbog prodaje titula. Parlament koji je s Jakovom bio u sukobu osudio je Bacona te je isti zatočen. Jakov se nije suprotstavio vjerujući da će time umiriti opoziciju. No na kraju ga je Jakov sam morao osloboditi iz zatočeništva i pomilovati.

1618. započeo je u Europi veliki sukob između protestanata i katolika nazvan Tridesetogodišnji rat. Jakov je bio prisljen uključiti se u rat na protestantskoj strani i to stajući uz svoga zeta Fridrika (u kratkom periodu kralja Češke), a i zbog položaja Engleske kao najveće protestantske države u Europi. Iz toga razloga je u parlamentu izbio novi spor oko većih novčanih izdvajanja radi vojne pomoći Jakovljevom zetu Fridriku. Kako je parlament uskratio Jakovu pomoć uvjetujući to napuštanjem sporazuma sa Španjolskom, on ga je opet raspustio.

Odnosi sa Španjolskom

Već početkom svoje vladavine godine 1604. Jakov je sa Španjolskom sklopio Londonski sporazum kojim je završio dvadesetogodišnji rat između dviju zemalja. Kako je potkraj svoje vladavine bio suočen s težim financijskim poteškoćama Jakov je pokušao ući u savez s katoličkom Španjolskom tako što je jedinog sina i nasljednika Karla pokušao oženiti kćerju kralja Španjolske, vjerujući da će mu to donijeti financijske koristi. Ta ženidba donijela mu je dodatnu nepopularnost u narodu, plemstvu i protestantskim krugovima. Naime, 1623., vojvoda od Buckinghama i Jakovljev sin Karlo, princ od Walesa, otputovali su u Madrid u pokušaju da osiguraju brak između Karla i španjolske princeze. Španjolski dvor je od njih tražio da Karlo primi katoličku vjeru. Englesko izaslanstvo vratilo se nazad poniženo. Zatražen je rat sa Španjolskom koji si Jakov, zbog financijskih razloga, nije mogao priuštiti.

Kraljica Ana umrla je 4. ožujka 1619. i pokopana je u Westminsterskoj opatiji. Jakov je u starosti obolio od senilnosti, ali je ipak do svoje smrti držao poluge vlasti u svojim rukama te nije dozvoljavao rat za Španjolskom. Umro je u Palači Theobalds 27. ožujka 1625. Naslijedio ga je sin Karlo.

Zanimljivost

Zastava Kraljevstva Velike Britanije

Kralj Jakov I. dizajnirao je prvu zastavu personalne unije Engleske i Škotske kombinirajući engleski crveni križ svetog Jurja i škotski bijeli križ svetog Andrije u jedinstvenu zastavu koja je preteča i osnova današnje zastave Ujedinjenog kraljevstva.

Jakov I. Stuart Dinastija Stuart Rođ. 19. lipnja 1566. Umr. 27. ožujka 1625.
Vladarske titule
prethodnik Marija I.	Škotski kralj 1567.–1625.	nasljednik Karlo I.
prethodnik Elizabeta I.	Engleski i irski kralj 1603.–1625.
Škotsko plemstvo
Upražnjeno Posljednji nositelj titule James Stuart	Vojvoda od Rothesaya 1566.–1567.	Upražnjeno Sljedeći nositelj titule Henry Frederick
prethodnik Henry Stuart	vojvoda od Albanyja 1567.	pridruženo Kruni