Janko Bubalo
Janko Bubalo (Turčinovići, 31. siječnja 1913. – Široki Brijeg, 27. veljače, 1997.) bio je hrvatski i bosanskohercegovački pjesnik.[1] Osnovnu školu i šest razreda gimnazije završio je na Širokom Brijegu, potom stupio u franjevački red na Humcu (1932.). Nakon novicijata, sedmi i osmi razred gimnazije pohađao na Širokom Brijegu. Filozofsko-teološki studij započeo je u Mostaru, a završio u Wrocławu.
| Janko Bubalo | |
|---|---|
| Puno ime | Janko Bubalo |
| Rođenje | 31. siječnja 1913. Turčinovići |
| Smrt | 27. veljače, 1997. Široki Brijeg |
| Zanimanje | katolički svećenik |
| Nacionalnost | Hrvat |
| Književne vrste | poezija |
| Portal o životopisima | |
Djela uredi
- Koraci od jučer (pjesme, 1973.)
- Na rubu ništavila (pjesme, 1974.)
- U nedogled okrenut (pjesme, 1974.)
- Između sna i zastava (pjesme, 1975.)
- Raspon trenutka (pjesme, 1977.)
- Gorko drvo (pjesme, 1979.)
- Blagoslov darivanja (izabrane pjesme, 1983.)
- Apokalitični dani (memoarska proza, 1992.)
- Na kraju žetve (izabrane pjesme, 1995.)
Izvori uredi
- ↑ Marjanović, Mirko: Leksikon hrvatskih književnika Bosne i Hercegovine od najstarijih vremena do danas, Matica hrvatska Sarajevo, HKD Napredak: Sarajevo, 2001.
Nedovršeni članak Janko Bubalo koji govori o hrvatskom književniku treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.