Jeanne Moreau

francuska filmska i kazališna glumica i redateljica

Jeanne Moreau (Pariz, Francuska, 23. siječnja 1928. – Pariz, 31. srpnja 2017.)[1] bila je francuska filmska i kazališna glumica i redateljica.

Jeanne Moreau
Jeanne Moreau na San Sebastian Film Festivalu 2006.
Rođenje23. siječnja 1928.
Pariz, Francuska
Smrt31. srpnja 2017.
Pariz
Zanimanjeglumica, scenaristica i redateljica
Godine rada1949.2017.
SuprugJean-Louis Richard (1949. - 1951.)
Teodoro Rubanis (1966.)
William Friedkin (1977. - 1979.)
Važniji filmoviDizalo za stratište (1958.)
Jules i Jim (1962.)
Eva (1962.)
Dnevnik jedne sobarice (1964.)
Viva María ! (1965.)
Nevjesta u crnom (1968.)
WWW
Nagrade BAFTA-e
Najbolja strana glavna glumica
1966. Viva Maria!
Počasna nagrada "Academy Fellowship"
1996.
Nagrade César
Najbolja glumica
1991. La Vieille qui marchait dans la mer
Počasni César
1995.
2008.
Ostale nagrade
Nagrada Filmskog festivala u Cannesu za najbolju glumicu
1960. Moderato cantabile
Počasni Zlatni lav Filmskog festivala u Veneciji
1992.
Počasni Zlatni medvjed Berlinskog filmskog festivala
2000.
Počasna Zlatna palma Filmskog festivala u Cannesu
2003.

portal o životopisima ‧ portal o filmu

Rođena je u Parizu u obitelji francusko-englesko-irskog porijekla. Majka, engleskinja rodom iz Lancashirea, bila je plesačica u Folies Bergereu. U mladosti studira na pariškom konzervatoriju. 1947. debitira u kazalištu na Avignonskom festivalu, te je već u svojim dvadesetima jedna je od vodećih glumica u Comédie-Française. Nakon 1951. glumi epizodne uloge na filmu, i krajem 1950-ih surađuje s renomiranim redateljima, posebno s Louisom Malleom u filmovima Dizalo za stratište (1958.) i Les Amants (1959.), nakon čega ju mediji proglašavaju novom Brigitte Bardot. Zahvaljujući postignutom uspjehu idućih godina surađuje s nizom redatelja francuskog novog vala, kao Françoisom Truffautom u filmu Jules i Jim (1962.), koji se smatra jednom od njenih najznačajnijih uloga.

Jeanne Moreau i Juliette Binoche (2009.)

Ističu se također i uloge u filmovima Noć (1961.) Michelangela Antonionija, Falstaff (1965.) Orsona Wellesa, Dnevnik jedne sobarice (1964.) Luisa Buñuela, Posljednji tajkun (1976.) Elie Kazana, Querelle Rainera Wernera Fassbindera i Do kraja svijeta (1991.) Wima Wendersa. Osim glumom, na filmu se bavi i režijom, produkcijom i pisanjem scenarija. Kao glazbenica objavila je nekoliko albuma, te je jednom nastupila zajedno s Frankom Sinatrom na pozornici Carnegie Halla u New Yorku.

Jeanne Moreau bila je prijateljica istaknutih pisaca i umjetnika Jeana Cocteaua, Jeana Geneta, Henryja Millera, i Marguerite Duras. Bliska je prijateljica Sharon Stone. Orson Welles svojevremeno nazvao ju je najznačajnijom glumicom na svijetu.

Izabrana filmografija

uredi

Izvori

uredi

Vanjske poveznice

uredi
 
Logotip Zajedničkog poslužitelja
Zajednički poslužitelj ima još gradiva o temi Jeanne Moreau
 
Logotip Wikicitata
Wikicitati imaju zbirke citata o temi Jeanne Moreau