Wikipedija

Jeju (jezik)

Jeju (jje. 제줏말, Jejun-mal; kor. 제주말, Jeju-eo; ISO 639-3: jje)[7] ugroženi je jezik[8] podrijetlom s otoka Jeju u Južnoj Koreji. Zajedno s korejskim jezikom čini jezičnu grupu korejskih jezika. Nije međusobno razumljiv s dijalektima korejskog jezika. Jezik ima manje od 10.000 izvornih govornika.[9]

Jeju
Jejun-mal – 제줏말
Države Južna Koreja
Japan
Regije Istočna Azija
Govornici > 10.000
Razredba Korejski jezici[1][2][3][4][5][6]
 Jeju
Jezični kôd
ISO 639-3 jje
Povezani članci: jezik | jezična porodica | popis jezika (po kodnim nazivima)
Otok Jeju na karti Južne Koreje.

Rasprostranjenost uredi

Jeju se izvorno govorio u cijeloj pokrajini Jeju, osim na otočju Chuja, na pola puta između otoka Jeju i Koreje, gdje se govorilo jugozapadnim, jeolla dijalektom korejskog jezika.[10] Jeju također koristi dio korejske dijaspore u Japanu, u gradu Osaka.[11]

Povijest uredi

Pretpostavlja se kako su govornici korejskog jezika naselili otok Jeju između trećeg i osmog stoljeća nove ere. Otok bio je pod izravnom upravom mongolske dinastije Yuan od kasnog 13. stoljeća. Velik broj mongolskih vojnika boravio je na otoku u tom razdoblju i njihov jezik je skužio kao superstrat koji je utjecao na jezične promjene na otoku. Ovo je moglo pridonjeti razvijanju Jejua kao samostalnog jezika.[12]

Izvori iz 16. i 17. stoljeća opisuju jeziku Jeju kao nerazumljiv kontinentalnim Korejcima.[13] Godine 1629. korejske su vlasti zabranile iseljavanje stanovnika otoka Jeju na kopno, dodatno ograničavajući jezične kontakte između Jejua i korejskog.[13]

Koreja pod japanskom upravom uredi

Za vrijeme japanske uprave Korejom, 1911. godine počelo je masovno iseljavanje stanovnika otoka u Japan. Do 1934. u Osaki je živjelo 38.000 stanovnika podrijetlom s otoka Jeju. Iseljavanje u Japan se nastavilo nakon korejske nezavisnosti, sve do 1980-ih. Dio potomaka tih iseljenika govori Jeju jezikom.[11]

Korejski rat uredi

Za vrijeme korejskog rata i ustanka u Jejuu režim Singmana Rheeja ugušio je pobunu masovnim ubojstvima civila izmešu 1948. i 1949. Ubijeno je do 60.000 stanovnika otoka Jeju, ili puna petina stanovništva prije pobune.[14] Oko 70 % naselja na otoku je uništeno.[14] Izbijanje korejskog rata imalo je dodatni utjecaj na jezik otoka. Iako Sjeverna Koreja nikad nije zauzela otok, Jeju je u prvoj godini rata naselilo gotovo 150.000 izbjeglica s kopna, govornika korejskog jezika.[13]

Očuvanost uredi

Službeni jezik Južne Koreje je standardni korejski. Standardni korejski najčešće se koristi u javnom prostoru, dok se Jeju obično koristi kao obiteljski jezik.[15] Pretpostavlja se kako ne postoje jednojezični govornici Jejua.[15]

Izvori uredi

  1. ↑ Song, Jae Jung. 2005. The Korean language: structure, use and context. Routledge. str. 15. ISBN 978-0-415-32802-9.
  2. ↑ Campbell, Lyle; Mixco, Mauricio. 2007. Korean, A language isolate. A Glossary of Historical Linguistics. University of Utah Press. str. 7, 90–91. most specialists... no longer believe that the... Altaic groups... are related […] Korean is often said to belong with the Altaic hypothesis, often also with Japanese, though this is not widely supported.
  3. ↑ Dalby, David. 1999–2000. The Register of the World's Languages and Speech Communities. Linguasphere Press.
  4. ↑ Kim, Nam-Kil. 1992. Korean. International Encyclopedia of Linguistics. str. 282–86. scholars have tried to establish genetic relationships between Korean and other languages and major language families, but with little success.
  5. ↑ Róna-Tas, András. 1998. The Reconstruction of Proto-Turkic and the Genetic Question. The Turkic Languages. Routledge. str. 67–80. [Ramstedt's comparisons of Korean and Altaic] have been heavily criticised in more recent studies, though the idea of a genetic relationship has not been totally abandoned.
  6. ↑ Schönig, Claus. 2003. Turko-Mongolic Relations. The Mongolic Languages. Routledge. str. 403–19. the 'Altaic' languages do not seem to share a common basic vocabulary of the type normally present in cases of genetic relationship.
  7. ↑ jje | ISO 639-3. iso639-3.sil.org. Pristupljeno 2. studenoga 2023.
  8. ↑ Jejueo | Ethnologue Free. Ethnologue (Free All) (engleski). Pristupljeno 2. studenoga 2023.
  9. ↑ Jejueo. UNESCO WAL (engleski). Pristupljeno 2. studenoga 2023.
  10. ↑ 최명옥 (Choi Myung-ok) "Gugeo-ui bang'eon guhoek" 국어의 방언 구획 [Dialectal Divisions of Korean] (PDF). 새국어생활. 8 (4): 5–29., 1998. ISSN 1225-7168.(kor.)
  11. ↑ a b 김보향 (Kim Bo-hyang). "Osaka Ikuno-ku jiyeok jaeil-Jeju-in-ui Jeju bang'eon sayong siltae-e gwanhan yeon'gu" 오사카 이쿠노쿠 지역 재일제주인의 제주방언 사용 실태에 관한 연구 [A Study on the Jeju Dialect Used by Jeju People Living in Ikuno-ku, Osaka, Japan] (PDF). 영주어문. 28: 111–136., 2014. ISSN 1598-9011. (kor.)
  12. ↑ 권성훈 (Kwon Seong-hun). "Jeju bang'eon sog'eui Mongol-eo chayong-eo" 제주방언 속의 몽골어 차용어 [Mongol Loanwords in Jeju Dialect]. 동악어문학. 70: 53–67., 2017. ISSN 1229-4306 (kor.)
  13. ↑ a b c Jejueo: The Language of Korea's Jeju Island. UH Press (engleski). 20. srpnja 2020. Pristupljeno 2. studenoga 2023.
  14. ↑ a b Staff, Newsweek. 18. lipnja 2000. Ghosts Of Cheju. Newsweek (engleski). Pristupljeno 2. studenoga 2023.
  15. ↑ a b Shields, Steven. 31. prosinca 2019. Studying Jeju Island's endangered language. koreatimes (engleski). Pristupljeno 1. prosinca 2020.
Dobavljeno iz "https://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Jeju_(jezik)&oldid=6807689"