Wikipedija

Korejski jezik

Korejski jezik
Speech balloon.svg

Hangugeo 한국어
Chosŏnmal 조선말,
Države
govorenja:		 Južna Koreja
Sjeverna Koreja
Regije
govorenja:		 Istočna Azija
Broj govornika: 78 milijuna
Rang: 17.
Razredba: Korejski jezici[1][2][3][4][5][6]
Pismo: Hangul (한글), Chosŏn'gŭl (조선글)
Jezični kôd
ISO 639-1: ko
ISO 639-2: kor
ISO 639-3: kor
Vidi također: Jezik | Jezične porodice i jezici | Popis jezika po kodnim nazivima | Popis jezika

Korejski jezik (한국어 / 조선말; ISO 639-3: kor  Inačica izvorne stranice arhivirana 23. siječnja 2009.) službeni je jezik Sjeverne i Južne Koreje. To je također jedan od dva službena jezika u pokrajini Yanbian u Kini. Ukupno preko 66,305.000 govornika, od toga 42,000.000 u Južnoj Koreji (1986.); 20,000.000 u Sjevernoj Koreji (1986.); 1,920.000 u Kini (2000.) gdje su etnički poznati kao Chaoxian; 670.000 u Japanu (1988.); 149.000 u Ruskoj federaciji (2002.). Nepoznat broj u Bangkoku, Tajland.

Kroz povijesna razdoblja korejski se jezik dijeli na stari korejski, srednji korejski, moderni korejski i današnji korejski.

Dijalekti: ch’ungch’ongdo, cheju, chollado, hamgyongdo, hwanghaedo, kyongsangdo, p’yong’ando, seoulski.[7]

Porijeklo i klasifikacijaUredi

Moderni korejski jezik je nastao od srednjekorejskog jezika, koji pak potječe od starokorejskog jezika. Za prethodnika tog jezika, protokorejanski jezik, se smatra da je nastao na prostoru današnje Mandžurije.[8]

Iako postoje teorije koje korejski jezik smještaju u altajsku, dravidsko-korejansku ili ustraju na srodstvu s japanskim jezikom, ni jedna nije dobila opće priznanje jezikoslovaca.[9]

Tako se u klasifikaciji svjetskih jezika korejski smješta u korejansku porodicu jezika, zajedno s jezikom otoka Jeju, te jezicima drevnih kraljevstava na području Koreje.

FormalnostUredi

U korejskom jeziku je od iznimne važnosti ophođenje kako i prema sugovorniku, tako i izražavanje dužnog poštovanja spram osobe o kojoj se priča. Postoji sedam razina govora, iako se neke upotrebljavaju iznimno rijetko u moderno doba. Razine govora se očituju kroz različite gramatičke strukture, te upotrebu drugačijih riječi za jedan te isti pojam, ovisno o razini govora i odnosu između govornika, sugovornika i drugih. Uobičajeno se formalno obraćati i govoriti o roditeljima i starijim članovima obitelji, učiteljima i nadređenima na radnom mjestu.

FonologijaUredi

Korejski jezik ima 19 suglasničkih fonema. Za svaki zapornik i tjesnačnik postoje tri inačice, koje se označavaju kao obična, napeta i izdisajna. Suglasnici imaju različit izgovor ovisno o položaju u riječi. Postoji i osam samoglasnika, a svaki može biti dugačak ili kratak.

Asimilacija suglasnika je česta pojava.

GramatikaUredi

Korejski jezik je aglutinativan jezik, što znači da se sufiksi koji označavaju jednu gramatičku kategoriju dodaju jedan na drugoga, te nakon sjedinjenja ostaju nepromijenjeni. U korejskom jeziku ovo je uočljivije kod glagola nego kod imenica, premda se i kod potonjih kombiniraju padežni nastavci s nastavkom množine. Osnovni red riječi je subjekt-objekt-glagol, te glagol mora uvijek doći na kraju rečenice. Umjesto prijedloga, korejski jezik koristi postpozicije. Korejski jezik ne poznaje kategoriju gramatičkog roda, te iako postoje zamjenice za osobe različitog spola, u praksi se češće osobe navodi imenom ili preko oznake zanimanja, položaja u obitelji i sl.

Opisni glagoliUredi

Korejski jezik ne poznaje kategoriju pridjeva, već postiže isto značenje takozvanim opisnim glagolima. Pri prijevodu infinitiva takvog glagola na hrvatski jezik se koristi glagol biti, iako ga korejski opisni glagol prešutno sadrži. Na primjer: 예쁘다 yeppeuda = biti lijep.

PadežiUredi

Korejski jezik poznaje kategoriju padeža. Za razliku od hrvatskog jezika, samo imenice i zamjenice se sklanjaju. Padežni nastavci ovise o tome završava li konkretna riječ suglasnikom ili samoglasnikom.

  • nominativ: 이/가 (i/ga)
  • genitiv: 의 (ui)
  • dativ: 에게 (ege), 한테 (hante)- neformalno, 께 (kke)- formalno
  • ablativ (u hrv. "od" osobe + genitiv): 에게서 (egeseo), 한테서 (hanteseo)- neformalno
  • akuzativ (samo izravni objekt): 을/를 (eul/reul)
  • lokativ 1 (kretanje do mjesta ili bivanje u/na mjestu): 에 (e)
  • lokativ 2 (obavljanje radnje u/na mjestu): 에서 (eseo)
  • vokativ: 아/야 (a/ya), 여/이여 (yeo/iyeo)
  • instrumental (također kretanje određenim smjerom): 로/으로 (ro/euro)
  • komitativ (u hrv. padežno pitanje "s kim"): 와/과 (wa/gwa), 랑/이랑 (rang/irang), 하고 (hago)

Brojevni sustavi i brojevne jediniceUredi

Korejski jezik upotrebljava dva brojevna sustava: jedan preuzet iz Kine uz izmijenjen izgovor brojeva, te drugi sustav domaćih korejskih brojeva. Prvi, "kineski" brojevni sustav se koristi pri određivanju datuma, kod baratanja novcem,računanja životne dobi, te kod računanja minuta i sekunda. Domaći korejski brojevi se koriste kod brojanja sati, osoba, te izražavanja životne dobi.

Korejski jezik upotrebljava niz posebnih riječi pri brojanju predmeta i osoba. Na primjer, 대 (dae) se koristi pri brojanju automobila, strojeva i elektroničke opreme. Prvo se navodi predmet, zatim broj, te naposlijetku odgovarajuća brojevna jednica.

PosuđeniceUredi

Korejski jezik, iako posjeduje većinu riječi koje su izvorno korejske, oblluje posuđenicama iz kineskog jezika. Te su riječi izravno posuđivane iz kineskog jezika, ili su stvarane kao složene riječi koristeći kineske ideograme. Zbog tisućljetnog utjecaja Kine na Koreju, posuđenice iz kineskog jezika imaju skoro pa jednak status onome koji uživaju posuđenice iz grčkog i latinskog jezika u engleskom i drugim indoeuropskim jezicima. Smatraju se formalnijim i elegantnijima od sinonima koji su izvorno korejski.[10] Stoga se često koriste u područjima znanosti, prava, financija, politike...

U moderno doba, a poglavito nakon nastanka Republike Koreje koju su uspostavile američke okupacijske vlasti 1948., u južnokorejski standard jezika su ušle mnoge riječi iz engleskog i drugih europskih jezika, što je proces koji traje i danas. Sjevernokorejski standard nema tih posuđenica, te je u njemu vidljiva težnja za stvaranjem izvornih korejskih riječi za nove pojmove, pa čak i za zamjenu posuđenica iz kineskog jezika. Ovo je jedna od značajnijih razlika između sjevernog i južnog standarda korejskog jezika.

PismoUredi

Nekada je korejski jezik bio pisan Hanja (kineskim) pismom. U 15. je stoljeću nastao nacionalni sustav pisanja, danas poznat pod imenom Hangul, razvio ga je korejski kralj Sejong Veliki. Unatoč pokušajima određenog dijela aristokracije da se pismo zabrani, Hangul je kroz vrijeme postao općeprihvaćeno pismo, te Korejci svake godine obilježavaju 9. listopada (Južna Koreja) ili 15. siječnja (Sjeverna Koreja) kao praznik- dan nacionalnog pisma.

Hangul se piše s lijeva na desno, ali ne linearno, već u blokovima, koji mogu imati i okomite sastavnice. Ono što olakšava učenje ovog pisma je činjenica da se glasovi koji su po mjestu tvorbe slični, pišu slovima sličnog oblika.[11][12]

IzvoriUredi

  1. ↑ Song, Jae Jung. 2005. The Korean language: structure, use and context, Routledge, str. 15, ISBN 978-0-415-32802-9.
  2. ↑ Campbell, Lyle; Mixco, Mauricio. 2007. Korean, A language isolate, A Glossary of Historical Linguistics, University of Utah Press, str. 7, 90–91, most specialists... no longer believe that the... Altaic groups... are related […] Korean is often said to belong with the Altaic hypothesis, often also with Japanese, though this is not widely supported.
  3. ↑ Dalby, David. 1999–2000. The Register of the World's Languages and Speech Communities, Linguasphere Press.
  4. ↑ Kim, Nam-Kil. 1992. Korean, International Encyclopedia of Linguistics, 2, str. 282–86, scholars have tried to establish genetic relationships between Korean and other languages and major language families, but with little success.
  5. ↑ Róna-Tas, András. 1998. The Reconstruction of Proto-Turkic and the Genetic Question, The Turkic Languages, Routledge, str. 67–80, [Ramstedt's comparisons of Korean and Altaic] have been heavily criticised in more recent studies, though the idea of a genetic relationship has not been totally abandoned.
  6. ↑ Schönig, Claus. 2003. Turko-Mongolic Relations, The Mongolic Languages, Routledge, str. 403–19, the 'Altaic' languages do not seem to share a common basic vocabulary of the type normally present in cases of genetic relationship.
  7. ↑ Ethnologue (16th)
  8. ↑ Korean language. Wikipedia (engleski). 20. studenoga 2020. Pristupljeno 20. studenoga 2020.
  9. ↑ Korean language. Wikipedia (engleski). 20. studenoga 2020. Pristupljeno 20. studenoga 2020.
  10. ↑ Korean language. Wikipedia (engleski). 20. studenoga 2020. Pristupljeno 20. studenoga 2020.
  11. ↑ Hangul. Wikipedia (engleski). 19. studenoga 2020. Pristupljeno 20. studenoga 2020.
  12. ↑ Hangul. Wikipedia (engleski). 19. studenoga 2020. Pristupljeno 20. studenoga 2020.

Vanjske povezniceUredi


  Nedovršeni članak Korejski jezik koji govori o jeziku treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.

Dobavljeno iz "https://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Korejski_jezik&oldid=6234541"