Otvori glavni izbornik

Jelačići su stara hrvatska plemićka obitelj čiji su pojedini članovi imali značajnu ulogu u odvijanju presudnih političkih i vojnih događaja u hrvatskoj povijesti. Nosili su plemićki naslov Jelačići od Bužima ili Jelačići Bužimski, prema naselju koje je nekad bilo na području Turske Hrvatske, a danas je na krajnjem sjeverozapadu Bosne i Hercegovine, uz granicu s Republikom Hrvatskom.

Grofovi Jelačići
Grb obitelji Jelačić na grobnici u Novim dvorima
Hrvatska plemićka obitelj
Vladavina baruni od 1797,
grofovi od 1854.
Grofovski grb Josipa Jelačića iz 1854. godine

Sadržaj

Obiteljska povijestUredi

Prvi trag o Jelačićima nalazi se u 14. stoljeću, i to na području današnjeg središnjeg dijela teritorija Bosne i Hercegovine. U 16. stoljeću ime Jelačić javlja se na području oko rijeka Une i Kupe. Godine 1550. u Topuskom se spominje Mihajlo Jelačić, a 1551. Marko Jelačić. Markova djeca Ivan, Juraj, Nikola, Petar, Gabrijel i Ana, zbog svojih zasluga u borbi s Turcima, dobivaju 1579. plemićki naslov i grb.

S nadiranjem Turaka Jelačići se povlače iz Pounja na područje Turopolja, Hrvatskog zagorja i Like, neprestano sudjelujući u bitkama protiv agresivnog i nadmoćnog neprijatelja. Povijesni izvori bilježe, na primjer, da je Janko Jelačić poginuo 1566. godine u bitki kod Sigeta zajedno s Nikolom Šubićem Zrinskim.

U 17. stoljeću najistaknutiji član plemićke obitelji Jelačić je Stjepan (1630-1713), koji je u svojoj dugoj karijeri vršio mnoge dužnosti, pa je među ostalim bio dožupan Zagrebačke županije, dozapovjednik Banske krajine i hrvatski podban. On je prvi počeo rabiti pridjevak „Bužimski“ uz svoje prezime.

Tijekom 18. stoljeća obitelj se sve više širi, razgranavši se u više loza, iznjedrivši niz vojnih časnika i drugih državnih dužnosnika. Iz jedne od loza proizašao je i Franjo Jelačić, sin Antuna i Bare rođ. Grošić, rođen u Petrinji 1746. godine, istaknuti ratnik, koji je stekao čin generala Habsburške carske vojske i naslov baruna (1797). Jedan od njegovih sinova, Josip, rođen 1801. u Petrovaradinu u braku s Anom rođ. Portner, postao je 1848. god. hrvatski ban i svojim vojnim uspjesima stekao slavu jednog od najvećih vojskovođa u hrvatskoj povijesti. On je najzaslužniji što su Jelačići od cara i kralja Franje Josipa I. dobili 1854. godine titulu grofa.

Premda su kroz niz stoljeća pripadnici obitelji bili najpoznatiji kao vrsni ratnici i obavljali visoke i važne državne i vojne dužnosti, mnogi od njih bili su svećenici, pisci, dobrotvori i prosvjetitelji.

Vidi jošUredi

Vanjske povezniceUredi

LiteraturaUredi

  • Pavao Maček; Plemeniti rodovi Jelačića : I. rod Jelačića od Prigorja, Pušće, Buzina i Pretkovca (Krapine) : II. rod Jelačića od Biševića : s priloženim rodoslovnim stablima, Zagreb : Društvo za povjesnicu Zagrebačke nadbiskupije "Tkalčić", 2010.