Otvori glavni izbornik

Jeremy John Irons (Cowes, Otok Wight, Engleska, 19. rujna 1948.) engleski je glumac. Nakon završetka klasičnog glumačkog obrazovanja u Kazališnoj školi Bristol Old Vic, Irons je 1969. započeo kazališnu karijeru. Od tada se pojavio u mnogim londonskim kazališnim produkcijama, uključujući predstave Zimska priča, Macbeth, Mnogo vike ni za što, Ukroćena goropadnica i Rikard II.. 1984. godine debitirao je na Broadwayju u predstavi Toma Stopparda The Real Thing za što je dobio nagradu Tony za najboljeg glumca.

Jeremy Irons
Jeremy Irons
Rodno ime Jeremy John Irons
Rođenje 19. rujna 1948.
Zanimanje glumac
Godine rada 1971. - danas
Portal o životopisima
Portal o filmskoj umjetnosti

Irons je prvu veliku filmsku ulogu dobio u romantičnoj drami Žena francuskog poručnika iz 1981. Za tu je ulogu dobio nominaciju za nagradu BAFTA za najboljeg glumca. Nakon uloga u filmovima poput Moonlighting (1982.), Izdaja (1983.), i Misija (1986.), dobio je pohvale kritičara za ulogu blizanaca ginekologa u psihološkom trileru Davida Cronenberga Smrtonosni blizanci (1988.). 1990. godine Irons je glumio Clausa von Bulowa, čovjeka optuženog za ubojstvo, u filmu Obrat sreće za što je dobio više nagrada, uključujući i Oscara za najboljeg glumca. Glumio je i u filmovima Kuća duhova (1993.), Kralj lavova (1994.), Umri muški 3 (1995.), Lolita (1997.), Mletački trgovac (2004.), Biti Julia (2004.), Mathilde (2004.), Appaloosa (2008.) i Crni ponedjeljak (2011.).

Irons se pojavio i u nekoliko zapaženih televizijskih uloga. Prvu je nominaciju za nagradu Zlatni globus dobio ulogom u TV seriji Brideshead Revisited (1981.). 2006. godine Irons je glumio s Helen Mirren u povijesnoj mini seriji Elizabeth I. Za tu je ulogu nagrađen Zlatnim globusom i Emmyjem za najboljeg sporednog glumca.

17. listopada 2011. nominiran je za Veleposlanika dobre volje Organizacije za prehranu i poljoprivredu pri Ujedinjenim Narodima (FAO).

Vanjske povezniceUredi

 U Wikimedijinu spremniku nalazi se još gradiva na temu: Jeremy Irons