Josip Jurić (isusovac)

Josip Jurić, S.J. – (Bosanski Dubočac, 26. ožujka, 1894.Zagreb, 7. ožujka, 1964.) je hrvatski povjesničar, svećenik, isusovac iz Hrvatske pokrajine Družbe Isusove.

Josip Jurić, S.J.
Rođenje 26. ožujka 1894.
Bosanski Dubočac, Austro-Ugarska
Smrt 7. ožujka, 1964.
Zagreb, Jugoslavija
Nacionalnost Hrvat
Obrazovanje Jesuitenkolleg Innsbruck
St Beuno College, St. Asaph u Engleskoj
Papinski orijentalni institut u Rimu
Zanimanje katolički svećenik, isusovac, povjesničar
Portal: Životopis

ŽivotopisUredi

Josip Jurić, S.J. rodio se u Bosanskom Dubočcu 26. ožujka 1894. Gimnaziju polazi u Travniku od 1908. U Družbu Isusovu ulazi 30. srpnja 1911. Filozofiju studira u Innsbrucku (1916.-1918.), teologiju u Isusovačkom Kolegiju sv. Beuno kod St. St. Asaph u Engleskoj (1924.-1927.). Za svećenika je zaređen 31. srpnja 1926., a svečane zavjete u Družbi Isusovoj polaže 2. veljače 1930.

Na Papinskom orijentalnom institutu u Rimu studira istočno bogoslovlje (1931.-1932.), gdje postiže doktorat disertacijom Collegium Illyricum Lauretanum (Ilirski kolegij u Loretu). Obavlja službu rektora bogoslovije u Sarajevu (1934.-1937.), i 36 godina predaje na gimnaziji u Travniku, teologiju u Sarajevu, Đakovu i u Zagrebu. Posljednjih godina djeluje u Zagrebu kao duhovnik i propovjednik.

Umro je 7. ožujka, 1964. u Zagrebu.

DoprinosUredi

IstraživanjaUredi

Za vrijeme studija na Papinskom orijentalnom institutu u Rimu i radu na doktoratu, prikupio je bogatu građu vezanu uz povijest Ilirskog kolegija u Loretu. Po završetku svojih studija u Rimu vraća se domovinu gdje je sve prikupljene dokumente uredio i pripremio za tisak. Od bogate prikupljene znanstvene građe, za života je uspio objaviti jedino studiju o pokušaju Kongregacije za širenje vjere da kod Južnih Slavena uvede zajedničko pismo.[1] Nažalost zbog ondašnjeg političkog režima ostatak građe trebao je pričekati bolja vremena i biti tiskan posthumno.[2] [3]

Ilirski kolegij u LoretuUredi

U svojoj studiji Jurić donosi opširnu građu o osnivanju i o prvim godinama Ilirskog kolegija (Collegium Illyircum) u Loretu. Autor iscrpno objašnjava kako je došlo do osnivanja i gradnje kolegija u kojem će se školovati i odgajati mladići iz balkanskih zemalja s ciljem misionarskog djelovanja kod kuće. God. 1580. došli su prvi učenici. Prati teškoće u radu i nastavi, selidbu Kolegija u Rim te ponovni povratak u Loreto, ukinuće isusovačkog reda 1773. god. kojima je Kolegij bio povjeren te ponovno uspostavljanje.

IzvoriUredi

  1. Josip Jurić, „Pokušaj Zbora za širenje vjere god. 1927. da kod južnih Slavena uvede zajedničko pismo“, Croatia Sacra 4 (1934) 8, 143-174.
  2. Josip Jurić, „Ilirski kolegij u Loretu (1580.-1860.)“, Vrela i prinosi 13 (1982.), 23-60.
  3. Josip Jurić - Mijo Korade, „Iz arhivske građe o Ilirskom kolegiju II. Podaci o pitomcima Ilirskog kolegija u Loretu (1659—1686)“, Vrela i prinosi 14 (1984), 155-203.